Louise Élisabeth Vigée Le Brun: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Élisabeth-Louise Vigée-Le Brun premješteno na Louise Élisabeth Vigée Le Brun: točno ime, prema potpisu
Louise Elisabeth
Redak 1:
{{Likovni umjetnik
|ime = Élisabeth-Louise Élisabeth Vigée- Le Brun
|slika = Self-portrait_in_a_Straw_Hat_by_Elisabeth-Louise_Vigée-Lebrun.jpg
|veličina = 250px
|opis = ''[[Autoportret]] sa slamnatim šeširom'', 1782.
Redak 17:
}}
 
'''Élisabeth-Louise Élisabeth Vigée- Le Brun''' ([[16. travnja]] [[1755]]. – [[30. ožujka]] [[1842]].) francuska je [[slikar]]ica i najpoznatija slikarica [[18. stoljeće|osamnaestog stoljeća]]. Njen stil uglavnom je smatran [[rokoko]]om, no pokazala je interesa i za [[neoklasizicam|neoklasicističko]] slikarstvo. Unatoč tome, Vigée- Le Brun se ne može smatrati neoklasicisticom pošto je, između ostalih, portret [[Marija Antoaneta|Marije Antoanete]] po izboru boje i stila isključivo slikan u rokokou.
 
==Biografija==
 
Rođena u [[Pariz]]u [[16. travnja]] [[1755]]. godine, '''Marie Élisabeth- Louise Vigée''' kćer je [[portret]]ista [[Louis Vigée|Louisa Vigéea]] od kojeg je i naučila principetehnike slikanjaslikarstva. Majka joj je bila [[frizer]]ka.<ref>CyberPathways Art World</ref> Poslana je živjeti s rođacima u [[Épernon]] do dobi od šest godina kada je otišla živjeti u [[samostan]] gdje je ostala pet godina. OtacNjen jojotac je preminuo kada je imala 12 godina od infekcije nakon operacije uklanjanja riblje kosti koja je zapela u njegovu grlu. Godine [[1768]]., njena se majka udala za imućnog draguljara, Jacques-Francoisa Le Sèvrea, te se obitelj preselila u [[rue Saint-Honoré]] blizu [[Palais-Royal]]a. Kasnije ju je imućna nasljednica, Louise Marie Adélaïde de Bourbon, žena ''Louis-Philippea II., vojvode od Orléansa'', uzela pod svoju zaštitu. Tokom tog perioda, Louise Élisabeth je učila kroz savjete Gabriela Françoisa Doyene, Jean-Baptistea Greuzea, Josepha Verneta i drugih velikana tog doba.
 
Došavši u rano tinejdžerstvo, Élisabeth je već profesionalno slikala portrete. Nakon što joj je studio zaplijenjen, za prakticiranje bez dozvole, prijavila se u ''Académie de Saint Luc'', koja je nevoljko izložila njene radove. [[25. listopada]] [[1783]]. službeno je postala članom Académie.
 
=== Marija Antoaneta===
[[Image:MA-Lebrun.jpg|left|thumb|''Portret [[Marija Antoaneta|Marije Antoanete]]'', [[1783]]. Slikala ElisabethLouise Élisabeth Vigée-LeBrun Le Brun.]]
[[7. kolovoza]] [[1775]]. udala se za Jean-Baptiste-Pierrea Le Bruna, slikara i preprodavača umjetnina (njegov je ujak [[Charles Le Brun]], prvi ravnatelj francuske Akademije za vrijeme [[Luj XIV.|Luja XIV]].) Vigée- Le Brun slikala je portrete mnogih uglednika tog doba i dok je njena karijera cvala, pozvana je u [[Versajska palača|Versajsku palaču]] slikatioslikati [[Marija Antoaneta|Mariju Antoanetu]]. Kraljica je bila toliko zadovoljna njenim radom da je Vigée- Le Brun naslikanaslikala više od trideset portreta kraljice i njene obitelji, zbog čega je često smatrana službenom portretisticom Marije Antoanete. I dok je takvo smatranje bilo od koristi tokom vladavine [[Burbonci|Burbonaca]], kasnije je postalo problematično.
 
[[12. veljače]] [[1780]]., Vigée- Le Brun rodila je kćerku, Jeanne Julie Louise, koju je zvala "Julie".
 
[[Image:Calonne by lebrun.jpg|thumb|right| ''Charles Alexandre de Calonne'', naslikala Louise Élisabeth Vigée- Le Brun]]
 
Godine [[1781]]., Élisabeth-Louise Élisabeth i njen suprug putovali su [[Flandrija|Flandrijom]] i [[Nizozemska|Nizozemskom]] gdje je, inspirirana nakon promatranja radova [[flamanski]]h slikara, odlučila isprobati novu tehniku. Tamo je slikala portrete plemstva, između ostalih i [[William I. od Nizozemske|Princa od Nassaua]].
 
[[31. ožujka]] [[1783]]., Vigée- Le Brun primljena je u francusku ''Académie Royale de Peinture et de Sculpture''. Istog je dana primljena i [[Adélaïde Labille-Guiard]]. Pristupanju Vigée- Le Brun štetilo je što joj je muž bio preprodavač umjetnina, ali konačno je odlučila naredba [[Luj XVI., kralj Francuske|Luja XVI.]] koji je popustio pod pritiskom svoje supruge, Marije Antoanete, koja se zalagala za svoju slikaricu.
 
Godine [[1789]]., kao kraljevski slikar Marije Antoanete naslijedio ju je [[Alexander Kucharsky]].
Redak 41:
 
===Francuska revolucija===
Nakon uhićenja kraljevske obitelji za vrijeme [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]], Vigée- Le Brun i njena kćer napustile su Francusku. Élisabeth-Louise Élisabeth je živjela i radila u [[Italija|Italiji]], [[Austrija|Austriji]] i [[Rusija|Rusiji]] nekoliko godina, gdje se njeno iskustvo poslovanja s aristokratskom klijentelom pokazalo iznimno korisno. U [[Rim]]u su njena djela naišla na veliku podršku kritičara te je pozvana u rimsku ''[[Akademija Svetog Luke|Akademiju Svetog Luke]]''.
 
U Rusiji je primljena od strane plemstva te je naslikala brojne aristokrate uključujući članove obitelji [[Katarina II. Velika|Katarine Velike]]. Iako je njena francuska istančanost naširoko hvaljena, postojale su neke kulturalne razlike oko toga što se smatralo prihvatljivim. Katarina nije isprva bila zadovoljna Vigée- Le Bruninim portretom svojih unuka, Elene i Alexandre Pavlovne, zbog količine gole kože koju je haljina kratkih rukava otkrivala. Kako bi zadovoljila caricu, Vigée- Le Brun je dodala rukave davši djelu karakterističan dojam. Ta se taktika pokazala učinkovitom kod zadovoljavanja Katarinine volje, pa je carica pristala da je Vigée- Le Brun naslika (iako je Katarina umrla od moždanog udara prije nego što je djelo započeto).<ref>Elisabeth Vigée Le Brun: The Odyssey of an Artist in an Age of Revolution/Gita May</ref>
 
Za boravka u [[St. Petersburg]]u Vigée- Le Brun je postala članicom ''Academy of Fine Arts of Saint Petersburg''. Na žalost Élisabeth-Louise Élisabeth, njena kćer Julie udala se za ruskog plemića.<ref>CyberPathways Art World</ref>
 
Nakon upornih pokušaja njenog bivšeg supruga i ostalih članova obitelji da se njeno ime ukloni s popisa anti-revolucionarističkih emigranata, Vigée- Le Brun napokon se vratila u Francusku za vladavine cara [[Napoleon I.|Napoleona I]]. Iako više nije bila označena kao emigrant, njen odnos s novim državnim režimom nikad nije bio posve harmoničan, što se moglo i očekivati s obzirom da je bila snažan rojalist i bivša portretistica [[Marija Antoaneta|Marije Antoanete]].
 
Uglavnom na zahtjev europske ''élite'', posjetila je [[Engleska|Englesku]] na početku [[19. stoljeće|devetnaestog stoljeća]] i naslikala portrete nekoliko britanskih uglednika uključujući i onaj [[George Gordon Byron|Lorda Byrona]]. Godine [[1807]]. otputovala je u [[Švicarska|Švicarsku]] gdje je proglašena počasnom članicom [[Ženeva|ženevske]] ''Société pour l'Avancement des Beaux-Arts''.
Redak 58:
Na njenom nadgrobnom spomeniku napisano je: "''Ici, enfin, je repose…''" (Ovdje, napokon, počivam…).
 
Vigée- Le Brun je ostavila nasljedstvo od 660 portreta i 200 [[pejzaž (likovni)|pejzaža]]. Osim u privatnim kolekcijama, njeni se radovi mogu pronaći u većim muzejima poput [[Ermitaž]]a, Londonske nacionalne galerije, u Europi i u Sjedinjenim Američkim Državama.
 
==Izvori==
{{Reflist}}
*{{1911}}
*LebrunLe Brun, ''Souvenirs'', Paris, 1835&ndash;1837
*[[Wikipedija na talijanskom jeziku|Talijanska wikipediawikipedija]]
*CyberPathways Art World
 
==Vanjske poveznice==
{{commons|Elisabeth Vigée-Lebrun|Louise Élisabeth Vigée Le Brun}}
* [http://www.batguano.com/Vigee.html Large gallery of Vigée- LeBrun's work; also articles, Memoirs, biographies]
* [http://www.artcyclopedia.com/artists/vigee-lebrun_marie_louise_elisabeth.html Artcyclopedia entry on Louise Elisabeth Vigée- Lebrun]
* Vigée-Lebrun's ''[http://www.artnet.com/artwork/129425/_Marie_Louise_Elisabeth_Vigee-Lebrun_Portrait_of_Carlo_Gastone_della_Torre_di_Rezzonico.html Portrait of Carlo Gastone della Torre di Rezzonico]'' at [http://www.artnet.com/ artnet]
*[http://www.gadflyonline.com/01-14-02/ftr-women.html Old Masters: Overlooked Women Artists]
*[http://digital.library.upenn.edu/women/lebrun/memoirs/memoirs.html ''Memoirs of Madame Vigée- Lebrun'', translated by Lionel Strachey]
*[http://www.pastellists.com Neil Jeffares, Dictionary of pastellists before 1800, online edition]