Vasilije Petrović Njegoš: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m slika, opis
m Redaktorsko i lektorsko pospremanje
Redak 1:
[[Datoteka:Vasilije petrovic.jpg|mini|'''Vladika Vasilije Petrović Njegoš''']]
{{pravopis}}
'''Vasilije Petrović Njegoš''', (rođen [[1709.]] [[Njeguši]] - [[1766.]], [[Petrograd]]), bio je [[1750.]] — [[1766.]] [[državni poglavar|vladar]] i [[mitropolit]] ([[vladika]]) [[Crna Gora|crnogorski]]. Vladao je sa bratom, [[Sava Petrović Njegoš|mitropolitom Savom Petrovićem]]. Pisac je prve domaće istorije Crne Gore.
 
Održavao je bliske veze sa [[Rusko Carstvo|carskom Rusijom]].
[[Datoteka:Vasilije petrovic.jpg|mini|Vladika Vasilije Petrović Njegoš]]
'''Vasilije Petrović''', sin Radula Šćepčeva Petrovića, rođen je na [[Njeguši|Njegušima]] [[1709]] godine. Već od 1740. godine javlja se kao aktivna politička ličnost. <br>Zamjenjujući vladiku Savu, tokom njegovog boravka u Rusiji od 1742. do 1744. godine vodio je samostalnu politiku
 
Napisao je i štampaotiskao u Moskvi[[Moskva|Moskv]]i [[1754]]. godine,svoju poznatu „'''Istoriju o Crnoj Gori'''”, koja je imala ogroman značaj za formiranje svijesti [[Crnogorci|Crnogoraca]] o viševjekovnoj nezavisnosti. UtemeljioUtemeljitelj je posebnuu književnu[[Crna vrstuGora|Crnoj Gori]] posebne književne vrsteposlanice''poslanica'', koje je kasnije do žanra razvio vladika [[Sveti Petar Cetinjski|Petar I. Petrović]].
==Postao vladika==
22. avgusta [[1750]] u Beogradu, na preporuku mitropolita Save, Patrijarh Atanasije II je rukopoložio za mitropolita Vasilija, a na zahtjev crnogorskih
glavara vladika Sava mu je ustupio vladičanski i državni tron.
Kao vladika, djelovao je potpuno samostalno. Jačajući crnogorski oslobodilački pokret, značajno se angažovao na pripajanju matici Crnoj Gori njenih,
od tuđina zaposjednutih, krajeva i objedinjavanju
slobodnih područja. Vodio je teške borbe protiv Otomanske imperije i sklapao mir sa njom, a na drugoj strani učvršćivao veze sa Rusijom.
==diplomatija==
Vanjska politika Crne Gore za vrijeme vladavine Vladike Vasilija odvijala se na veoma dinamičan nacin, Diplomatske aktivnosti bile su stalne prema
Rusiji i Mletačkoj republici, ali i prema Beču i Bosni pa je tada značajno uzdignut i politički ugled države.
Početkom 1753. godine vladika Vasilije Petrović se obraća Kolegiji vanjskih djela Rusije molbom da pomogne crnogorski narod koji se nalazi u vrlo
teškom položaju još od vremena
kada je „ovaj narod protiv otomanske imperije vojevao i koji je na taj način, budući od svojih saveznika Srba, podanika turskih, bio ostavljen sam u
godinama 1712, 1714, 1716, kada je navukao na sebe velike turske ratove”, kada su turski varvari nastojali da istrijebe Crnogorce.
Njegov višemjesečni boravak u Rusiji rezultirao je popularnošću i ugledom pa je zapisano da je Vladika Vasilije 31. ozujka 1754. godine, na Veliki
četvrtak služio liturgiju u pridvornoj crkvi Sabora Uspenskog, gdje je pričestio i caricu Jelisavetu. <br>
Maja iste godine održao je i besjedu pred ruskim prijestolonasljednikom Petrom Teodorovičem.
Pri povratku iz Rusije septembra 1755. Vladiku Vasilija u audijenciju primio je austrijski car.
15. januara 1756. godine zbog neposredne opasnost od Turaka koji su sa svih strana okružili Crnu Goru, Vasilije moli austrijskog cara da se zauzme za zaštitu Crne Gore i svih hrišćana, a da će Crnogorci sve učiniti, kao što su i ranije činili, da pomognu u borbi. <br>
 
Smrću ''mitropolita Vasilija'' nestala je autoritativna ličnosti i u Crnoj Gori dolazi do krize vlasti.. ''Mitropolit Sava'' je izboromizbabro svogsvoga sestrića [[Arsenije Plamenac|Arsenija Plamenca]] za nasljednika i vladiku to.
Veoma važan dogadjaj za tadašnju Crnu Goru i njenu prijestonicu [[Cetinje]] odigrao se pocetkom decembra 1756. godine, kada su Crngorci odnijeli veliku pobjedu nad brojnom turskom vojskom vezira Ćamil Ahmet – paše, u selu [[Prediš]] nadomak Cetinja. <br>
Svako primirje Crne Gore sa okolnim neprijateljima je bilo kratkotrajno ili pak lažno. Čak postoje dokumenti i planovi da je princip mletački ne samo vojno htio poraziti Vladiku Vasilija već ga i otrovati.
Decembra 1757. godine crnogorski vladika ponovo traži pomoć od grofova Šuvalova i Bestjuževa, žaleći se da su Porta i Mletačka
republika „ustale na nas", a slavna ruska imperija treba da zna da „naša braća hrišćani, koji stenju u turskom podaništvu - Albanci, Makedonci, Bošnjaci, Srbi i Bugari" gledaju „na našu protekciju i nadu svog izbavljenija".
 
==Put u Rusiju ==
Vladika Vasilije je u toku svoje vladavine tri puta bio u Rusiji. Po povratku sa drugog putovanja vladika Vasilije u Crnu Goru dovodi i jednog
ruskog pukovnika. Stefan Justinov Pučkov i inžinjer, koji je trebao da ispita da li u Crnoj Gori ima ruda, boravili su u Crnoj Gori od avgusta do kraja
septembra 1759. godine. Pučkov po povratku u svoju zemlju, pravi veoma nekorektan izvještaj o stanju i odnosima u Crnoj Gori, što je prouzrokovalo
zahladjenjem odnosa izmedju zvaničnog Cetinja i Rusije.
Diplomatske poruke Vladike Rusiji nijesu puno pomagale pa je 1765 godine u namjeri da porekne neistine iz izvjestaja ruskog pukovika, vladika Vasilije otputovao i treci - potonji put u Rusiji.
Primljen je vrlo hladno, a predosjetivši kraj života, prethodnog dana izdiktirao je testament koji nije uspio da potpiše. Po naređenju ruske carice Katarine II, sahranjen je u kamenu grobnicu u Blagovještenskoj sabornoj crkvi Aleksandra-Nevskog o trošku ruskog Kolegija vanjskih djela.
Veličanstvena sahrana obavljena je po pravoslavnom obredu, a na nadgrobnoj spomen-ploči od kamena, pored crnogorskog
grba sa dvoglavim orlom, na ruskom jeziku piše: "Crnogorski grb" "Vasilije Petrović 1709-1766 godina, Mitroplit skenderijski i primorski Crne Gore, brat Danila Njegoša, osnivač vladajuće dinastije Crne Gore".
 
Njegovu ostavštinu ruska carica je poslala u Crnu Goru sa gramatom i trogodišnju pomoć novom crnogorskom mitropolitu.
Izaslanik carice Katarinane II potporučnik Mihail Tarasov napisao je potpuno oprečan izvještaj od prethodnog Pučkoljevog i simbolički Vladika Vasilije
je poslije smrti uspio ispraviti neopravdane klevete.
 
Vladika Vasilije je jedini od sedam vladara Petrovića kojem se zemni ostaci nalaze van Crne Gore.
 
 
 
==Pisac==
Napisao je i štampao u Moskvi [[1754]]. godine, poznatu „'''Istoriju o Crnoj Gori'''”, koja je imala ogroman značaj za formiranje svijesti Crnogoraca o viševjekovnoj nezavisnosti. Utemeljio je posebnu književnu vrstu – poslanice, koje je kasnije do žanra razvio vladika [[Sveti Petar Cetinjski|Petar I. Petrović]].
 
==Nasljednik==
Smrću mitropolita Vasilija nestala je autoritativna ličnosti i u Crnoj Gori dolazi do krize vlasti.. Mitropolit Sava je izborom svog sestrića Arsenija Plamenca za nasljednika i vladiku to
još više produbio.
 
==Vanjske poveznice==