Publije Ovidije Nazon: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: ur:اووید
ispravak
Redak 8:
pseudonim = |
rođenje = [[20. svibnja]] [[43. pr. Kr.]]<br>[[Sulmona]], [[Italija]]|
smrt = [[17]]. po. Kr.<br>[[Constanţa]], [[Rumunjska]]|
zanimanje = pjesnik|
nacionalnost = |
Redak 24:
fusnote = |
}}
'''Publije Ovidije Nazon''' (''Publius Ovidius Naso''), kraće Ovidije ili Ovid (Sulmona, rođenstotinjak jekilometara od [[Rim]]a, [[20. svibnja]] [[43. pr. Kr.]]. u- Sulmoni[[Constanţa]], stotinjak kilometara od [[RimRumunjska]]a -, [[17]]|. godinepo. nove ereKr.]])
 
==Biografija==
===Život===
 
Rodio se u gradiću [[SulmonSulmona|Sulmoni]]u god. [[43. pr. Kr.]] u bogatoj viteškoj obitelji. U [[Rim]]u pohađa studij retorike jer mu otac želi da postane advokat; ali Ovidija to nije pretjerano zanimalo jer je od mladosti naginjao [[pjesništvo|pjesništvu]] kome se posvetio s velikim i brzim uspjehom. Kao dvadesetogodišnjak počinje stjecati priznanje posjećujući pjesnički krug oko [[Mesala Korvin|Mesale Korvina]], u kojemu se upoznao s [[Tibul]]om kojega je, nakon njegove rane smrti, proslavio dirljivim epikedijem (pjesmom tužaljkom za umrlim). Ubrzo se proslavio svojim [[erotika|erotskim]] elegijama u galantnu rimskom društvu kome je Ovidije umio postati pjesničkim tumačem.
 
Ovidije oko [[3|3. gpo. nove ereKr.]], nakon Mesaline smrti, mijenja tematiku svojih djela. Napušta frivolne teme i posvećuje se pisanju velikog spjeva u 15 knjiga pod naslovom Metamorfoze. Taj skup mitova positže veliku popularnost i jako se proširio u srednjem vijeku. Uz to je započeo i Faste, pjesnički pregled rimskoga kalendara. Upravo dok je radio na zadnjem djelu, koje je ostalo nedovršeno, Ovidije je bio zatečen carskom naredbom koja ga je osudila na progonstvo.
 
[[8|8. gpo. nove ereKr.]] po [[Oktavijan|Augustovoj]] je zapovijedi bio udaljen u Tome, gradić na obali [[Crno more|Crnoga mora]], u zemlji Geta. Motivi za tu kaznu jedina su tamna i nejasna točka u pjesnikovu životopisu u 10. elegiji 4. knjige Tristia, u kojoj je pružio mnoštvo pojedinosti iz svog života. U elegijama iz progonstva spominje samo augostovu srdžbu (laesus) koju su izazvala ''duo crimina: carmen et error''. Općenito se motivacija za njegov izgon nalazila u optužbi za nemoral zbog njegova mladenačkog djela Ars amatoria, no vremenska je podudarnost s istodobnim progonstvom careve unuke Julije potakla neke na pomisao da je bio upleten u neki od dvorskih skandala povezan s njezinim razvratnim životom. Nakon Augustove smrti god. [[14.]], Ovidije se ponovno ponadao da će se moći vratiti u [[Rim]], ali i novi princeps [[Tiberije]] ostao je neumoljiv i Ovidije je umro u izgnanstvu [[17.]]. ili [[18.]] godine poslije Krista.
 
===Djela===
Redak 40:
 
Pjesničko se djelo Ovidijevo može rasčlaniti u tri djela koji se i kroološki nastavljaju jedan na drugi: ljubavne elegije, etiološko pjesništvo i elegije iz progonstva, tugaljive i polemičke.
Ljubavne elegije nastajale su u vremenskom luku od god. 25. pr. Krista do 2. posl.poslije Krista. Taj ciklus započinje trima knjigama Amores u kojima pjesnik pjeva Korini, izmišljenoj ženskoj osobi sastavljenoj od osobina više žena što ih je poznavao.
Sovijm Heroides Ovidije prelazi s autobiografske elegije an mitološku, ali i u njoj unosi inovacije u usporedbi s prethodnom tadicijom, utoliko što joj daje epistolarni oblik: to su pisma, sva s erotsko-ljubavnim temama, u kojima poznati ženski likovi iz mitova tuguja zato što su ih ostavili ili odbacili njigovi ljubavnici. U tim pismima Ovidije pokazuje duboko poznavanje ženske senzibilnosti preko ljubavne strasti.
U djelu ''Ars amatoria'' Ovidije iznosi upute muškarcima kako naći i osvojiti ljubljenu osobu, a u trećoj se iste upute upućuju ženama.
Redak 56:
====Djela iz posljednjega razdoblja====
 
Godinom 8. npo. eKr. započinje zaključni ciklus Ovidijeva književnoga djela. Tu je među ostalim ''Ibis'', žestoko polemička rugalicom nekom neprijatelju rađena prema izgubljenoj Kalimahovoj pjesmi slična karaktera, ne odviše uspjela zbog pretjerana balasta mitološke erudicije. No glavna su djela tog razdoblja pet knjiga ''Tristia'' i četiri ''Epistulo ex Ponto''.
Spominje se i jedan izgubljeni spjev o ribarstvu Halieutica, te jedna isto tako nesačuvana pjesma na getskom jeziku.