Razlika između inačica stranice »Šćakavski«

Obrisana 323 bajta ,  prije 9 godina
m
Poluikavska štakavica (novošokavština) uglavnom ima mješovite prijelazne značajke i većinom nema spomenutih starohrvatskih arhaizama, pa se izrazito razlikuje od čakavaca i kajkavaca. Pod postupnim iztočno-vlaškim utjecajem u novoštokavskom govoru tih poluikavaca je više-manje iskvaren zajednički hrvatski naglasak i promijenjen osiromašeni rječnik. Tek nakon turskih prodora od 16. st., proširuju se ti mješoviti ikavsko-štakavski govori [[Bunjevci|Bunjevaca]] (po hercegovačkoj Buni) preko Neretve na Dalmaciju, Bosnu i Slavoniju: starohrvatsko ŠĆA (ŠTO)+ istočnovlaško novoštokavsko ŠTA. Za razliku od izvornih šćakavaca, kod tih novijih miješanih poluikavaca su uglavnom provedene balkanske novoštokavske asimilacije, sibilarizacija i jotiranje. Poluglas "e" je nestao ili ga zamjenjuje novije "a", starohrvatsko "šć" je uglavnom pretvoreno u istočnovlaško "št", dok je jat samo dijelom očuvan kao starohrvatsko "i", češće se osobito u dugim slogovima izgovara kao neko prijelazno "ie". Dijelom je potisnuta uporaba infinitiva i namjerni izrazi tu često počinju srboidnim "dadakanjem". Takodjer dijelom nestaju hrvatski posvojni pridjevi i postupno ih zamjenjuje istočnovlaški posvojni genitiv ("Hrvatska u [[genitiv]]u"). Novoštokavski je naglasak većinom pomaknut na početak višesložnih riječi i često preskače na proklitiku, pa je takav njihov naglasni sustav prilično različit od većine Hrvata i objektivno najbliži [[Srbi]]ma.
 
Ovisno o primjesama balkanskih Vlaha pri selidbi, govor tih poluikavskih štakavaca prostorno je vrlo različito izniansiran i povijesno odražava udjele izvornih Hrvata pomiješanih s pohrvaćenim Vlahima. Tako su još poneki starohrvatski arhaizmi bliži izvornim srednjovjekim šćakavcima preostali u ikavskoj štokavštini Posavine, Like, Pounja, srednje Bosne, Makarskog primorja, Šibenika itd. Naprotiv su izrazito vukovski bez hrvatskih arhaizama sa srboidnim naglaskom i dadakanjem npr. novoikavski štakavci oko Imotskog, uz Neretvu itd. U osiromašenom i balkaniziranom rječniku poluikavskih štakavaca izostaje većina romanizama, ali zato medju Hrvatima ovi štakavci imaju daleko najviše turcizama i inih sličnih balkanizama. Nažalost su zbog spomenutog nepoznavanja hrvatske ikavice u javnosti, jugoslavenski vukovci uspjeli dijelom zlorabiti taj prijelazni i mješoviti govor poluikavskih štakavaca da bi nam nametnuli svoj umjetni i hibridni "[[srpskohrvatski]]" jezik i time unatrag opravdali promašeno stvaranje [[Jugoslavija|Jugoslavije]].
 
== Noviji pomak i miješanje nakon Turaka ==
10

uređivanja