Razlika između inačica stranice »Barut«

Obrisano 3.245 bajtova ,  prije 9 godina
uklonjena dopuna iz "priručnika za diverzante"
(uklonjena dopuna iz "priručnika za diverzante")
[[Slika:N110 ruuti.jpg|thumb|200px|Zrnca bezdimnog baruta]]
'''Barut''' (balistit) je pirotehnička smjesa sljedećeg sastava:
* [[kalijev nitrat]] 75%
* [[drveni ugljen]] 15%
* [[sumpor]] 10%
Ovaj sastav i omjer je korišten od početka u [[Kina|Kini]], gdje je i izmišljen. Smatra se prvim eksplozivom i prvom pirotehničkom mješavinom.
 
Ovaj gore navedeni sastav i omjer je korišten od početka u [[Kina|Kini]], gdje je i izmišljen. Smatra se prvim eksplozivom i prvom [[Pirotehnika|pirotehničkom]] mješavinom. Kroz povijest su se mijenjale sastojci baruta i način izrade. U svojim počecima, barut se radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i često se koristio. Pošto je pravljenje i izrada baruta dosta opasan i rizičan posao, da se smanji mogućnost od zapaljenja miješan je s etanolom.
==Povijest==
 
Izmislili su ga kineski [[alkemija|alkemičari]] u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], iako se pretpostavlja da je već znan od prije, od [[160. pr. Kr.|160.]] - [[122. pr. Kr.]] Po tradiciji ugljen je rađen od drveta [[Breza (biljka)|breze]], ali se može koristiti i [[lijeska]], [[bazga]] ili [[bor (biljka)|bor]] (češeri). U osnovi, barut je mješavina kalijevog nitrata, sumpora i ugljena, ali se umjesto njega u mnogim [[pirotehnika|pirotehničkim]] smjesama koristi i [[šećer]]. Kalijev nitrat služi kao [[oksidans]], a sumpor osigurava stabilnu reakciju. Ugljik i kisik stvaraju reakcijom [[ugljični dioksid]] i energiju. NO3, S i C (nitrat (u ovom kontekstu kalijev nitrat-KNO3), sumpor i ugljik (ugljen iz drva, s visokim udjelom ugljika u sebi)) zajedno reagiraju stvarajući [[dušični dioksid|dušični]] i ugljični dioksid, te [[kalijev sulfid]]. Reakcija izgaranja se ne može se prikazati točnom kemijskom jednadžbom.
Ovaj gore navedeni sastav i omjer je korišten od početka u [[Kina|Kini]], gdje je i izmišljen. Smatra se prvim eksplozivom i prvom [[Pirotehnika|pirotehničkom]] mješavinom. Kroz povijest su se mijenjale sastojci baruta i način izrade. U svojim počecima, barut se radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i često se koristio. Pošto je pravljenje i izrada baruta dosta opasan i rizičan posao, da se smanji mogućnost od zapaljenja miješan je s etanolom.
 
Ima široke primjene u pirotehnici. Od svih vrsta eksploziva barut reagira najsporije. Vrlo je osjetljiv na mehaničke impulse. Osjetljivost mu je na udar i trenje u razini osjetljivosti jakih sekundarnih eksploziva, heksogena i oktogena. Posebice ga karakterizira velika osjetljivost na plamen i iskru. Zbog takvih svojstava rad sa crnim barutom zahtjeva primjenu strogih mjera pirotehničke sigurnosti, posebno usmjerenih na sprječavanje stvaranja uvjeta koji bi mogli izazvati nastanak iskre (trenje, statički elektricitet i sl.). Zbog izvanredno velike osjetljivosti na iskru i plamen, velike brzine pripaljivanja i sagorijevanja kod nižih tlakova, crni je barut našao veliku primjenu u streljivu. Unatoč nekim nedostacima (u prvom redu velikoj higroskopnosti), crni barut je i danas nezamjenljiv u izradi sporogorećeg štapina, pripala za barutna punjenja i različite pirotehničke smjese, zatim za izradu vježbovnih sredstava, i sl. Donedavno se crni barut primjenjivao i za izradu usporivača, npr. usporivača za upaljač ručne bombe.<br />
Izmislili su ga kineski [[alkemija|alkemičari]] u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], iako se pretpostavlja da je već znan od prije, od [[160. pr. Kr.|160.]] - [[122. pr. Kr.]] Po tradiciji ugljen je rađen od drveta [[Breza (biljka)|breze]], ali se može koristiti i [[lijeska]], [[bazga]] ili [[bor (biljka)|bor]] (češeri).
 
==Karakteristike i podjele==
 
U osnovi, barut je mješavina kalijevog nitrata, sumpora i ugljena, ali se umjesto njega u mnogim [[pirotehnika|pirotehničkim]] smjesama koristi i [[šećer]]. Kalijev nitrat služi kao [[oksidans]], a sumpor osigurava stabilnu reakciju. Ugljik i kisik stvaraju reakcijom [[ugljični dioksid]] i energiju. NO3, S i C (nitrat (u ovom kontekstu kalijev nitrat-KNO3), sumpor i ugljik (ugljen iz drva, s visokim udjelom ugljika u sebi)) zajedno reagiraju stvarajući [[dušični dioksid|dušični]] i ugljični dioksid, te [[kalijev sulfid]]. Reakcija izgaranja se ne može prikazati točnom kemijskom jednadžbom.
 
Baruti su našli veliku primjenu, ne samo u pirotehnici za razne pirotehničke smjese, već i u lansiranju i pokretanju projektila i cijevi te raznih vrsta oružja i oruđa i to zbog svojih karakteristika:
#Mala brzina sagorijevanja, (od svih vrsta eksploziva reagira najsporije)
#Relativno dug period formiranja energijskog kemijskog razlaganja barutnih plinova.
 
Iz specifičnosti namjene baruta proizlaze i zahtjevi praktične i taktičko-tehničke prirode:
#Sastav baruta-mora biti takav da omogući početne brzine projektila na otvoru cijevi i da ima zadovoljavajući domet.
#Sirovinska baza-za barute mora biti lako dostupna u zemlji i u ratnim uvjetima.
#Tehnološki postupak-mora garantirati maksimalnu sigurnost ljudi tokom proizvodnje, transporta, skladištenja i upotrebe na bojnom polju.
#Trenje cijevi mora biti što je moguće manje.
#Zapaljenje (aktiviranje)-mora biti lako na svim temperaturama upotrebe od -30°C do +60°C.
#Brzina sagorijevanja baruta ne smije bitno ovisiti o temperaturi okoline tj. od prethodne zagrijavanosti baruta.
#Barut mora imati što dužu fizičko-kemijsku balističku stabilnost.
#Higroskopan mora biti što manji i kod gorenja mora prvo biti bljesak, pa dim.
 
Vrlo je osjetljiv na mehaničke impulse. Osjetljivost mu je na udar i trenje u razini osjetljivosti jakih sekundarnih eksploziva, heksogena i oktogena. Posebice ga karakterizira velika osjetljivost na plamen i iskru. Zbog takvih svojstava rad sa crnim barutom zahtjeva primjenu strogih mjera pirotehničke sigurnosti, posebno usmjerenih na sprječavanje stvaranja uvjeta koji bi mogli izazvati nastanak iskre (trenje, statički elektricitet i sl.). Zbog izvanredno velike osjetljivosti na iskru i plamen, velike brzine pripaljivanja i sagorijevanja kod nižih tlakova, crni je barut našao veliku primjenu u streljivu. Unatoč nekim nedostacima (u prvom redu velikoj higroskopnosti), crni barut je i danas nezamjenljiv u izradi sporogorećeg štapina, pripala za barutna punjenja i različite pirotehničke smjese, zatim za izradu vježbovnih sredstava, i sl. Donedavno se crni barut primjenjivao i za izradu usporivača, npr. usporivača za upaljač ručne bombe.<br />
Temperatura izgaranja je oko 2400°C, a brzina izgaranja je oko 340 m/s uz oslobađanje energije od 720 kcal/kg.
 
{| class="wikitable"
|-
! Vrsta i naziv baruta !! Max. brzina detonacije (m/s) !! Jačina prema TNT-u !! Rok čuvanja
|-
| Crni barut (dimni) || *u zatvorenoj prostoriji || 0,4 || 15 godina
|-
| Nitrocelulozni (malodimni) || 5500-6500 || 0,8 || 20 godina
|-
| Nitroglicerinski (malodimni) || 6500 || 1,2 || 20 godina
|-
| Diglikolski (malodimni) || 6500 || 1,2 || 20 godina
|-
|}
 
Dvije vrste su baruta:
*Homogeni (kloridni) baruti. Nastaju želati djelovanjem nekog organskog otapala na nitrocelulozu (tirintrocelulozu).
*Kompozitni (bezdimni) baruti. Nastaju miješanjem kristalne anorganske soli (bogata kisikom, tj oksidansom i organskog veziva (goriva)).
 
Homogeni (kloridni, bezdimni) baruti se dijele na:
#Jednobazne.
#Dvobazne.
#Trobazne barute.
 
'''Jednobazni barut''' je onaj barut kod kojeg je samo jedna [[eksploziv]]na materija, a to je u ovom slučaju [[Trinitroceluloza|nitro-celuloza]] kojoj je pridodan eter-alkohol te difenilamin radi povećanja stabilnosti. Jednobazni baruti su kloridi izrađeni od smjese visokonitratne i niskonitratne nitroceluloze, a želatinizirane pogodnim otapalom ili mješavinom takvih otapala. Kao stabilizator kod jednobaznih baruta najčešće se koristi difenilamin, a neki američki sastavi sadrže 10% dinitrotoluena i 5% dibutilftalata, koji smanjuju specifičnu toplinu baruta ili komfor radi povećanja progresivnosti.
 
{| class="wikitable"
|-
! Karakteristike !! Jedinica mjere !! Jednobazni baruti !! Dvobazni baruti !! Trobazni baruti
|-
| Temperatura sagorijevanja || K || 2500-3300 || 2700-3800 || 2400-3000
|-
| Temperatura sagorijevanja || kJ/kg || 2800-4000 || 2600-5200 || 3000-3880
|-
| Specifična gasna zapremina || l/kg || 860-1000 || 950 || 1000-1070
|-
| Gravimetrijska gustoća || g/cm<sup>3</sup> || 1,56-1,65 || 1,54-1,62 || 1,52-1,60
|}
 
===Izvor===
 
Priručnik za diverzante i privremene upute za izvidničke jedinice. Izdavač: SSNO, Beograd 1988.g. (u manjini).
Odjeljak: Upute za izvođenje vježbi s bojevim MES i pravila PP i PT mina, Stranica od 20-32.