Opatijski tramvaj: razlika između inačica

'''Tramvajska linija [[Matulji]]-[[Opatija]]-[[Lovran]]''' projektirana je krajem [[19. stoljeće|XIX. stoljeća]] kao parni tramvaj, ali zbog bojazni hotelijera da će dim i buka parnih lokomotiva ometati goste to nije prihvaćeno. Linija u dužini 12 km puštena je u promet [[1908.]] godine, a povezivala je [[željeznica|željezničku]] stanicu uMatulji Matuljima- Opatija preko [[Volosko]]g s Opatijom i Lovranom. Tramvaj, odnosno mala električna željeznica kako su je nazivali, uveden je prvenstveno za potrebe prijevoza opatijskih hotelskih gostiju od vlaka do hotela. Uz putnička kola postojala su i teretna kojima se prevozio teret do skladišta u Opatiji.

U siječanju [[1904.]] inžinjer Rzeppa Hugo iz Lobnitza započinje trasirati električnu željeznicu na relaciji Matulji–Volosko-Lovran. Ministarstvo za željeznice je [[1907.]] izdalo građevinsku dozvolu za njenu gradnju te je tramvaj u rekordno kratkom vremenu bio instaliran. Pušten je u promet [[7. veljače]] 1908. godine. Pruga je bila jednokolosječna te su zbog toga svakih nekoliko kilometara izgrađene mimoilaznice na kojima su se nalazile i postaje. Širina kolosjeka je bila 1000 mm, što je i danas standardna širana u većem djelu [[1908Europa|Europe]]. Tramvaj je koristio napon od 750 [[Volt]]i [[Istosmjerna struja|istosmjerne struje]]. Iako je trasa od Matulja do Preluka dosta strma tramvaj nije koristio zupčanike za svladavanje strmine.