Razlika između inačica stranice »Sibinjske žrtve«

Obrisana 252 bajta ,  prije 9 godina
m
Uklonjena promjena suradnika Bojovnik, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Croq
m (Uklonjena promjena suradnika Bojovnik, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Croq)
{{wp+}}
'''Sibinjske žrtve''' je događaj u [[Sibinj|Sibinju]] koji se dogodio [[19. veljače]] [[1935]]., kada su mučki ubijeni hrvatski seljaci od strane [[protuhrvatstvo|protuhrvatski]] raspoloženog [[režim|režima]] [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].
{{wikipedizirati}}
'''Sibinjske žrtve''' je događaj u [[Sibinj|Sibinju]]u koji se dogodio [[19. veljače]] [[1935]]., kada su mučki ubijeni hrvatski seljaci od strane [[protuhrvatstvo|protuhrvatski]] raspoloženog [[režim|režima]]a [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].
 
Desetljećima se obilježava kao simbol domoljubne svijesti Sibinjanasibinjskog stanovništva.
 
U nedjelju, [[17. veljače]] [[1935veljače1935.g.]], održana je u [[Sibinj|Sibinju]] po odobrenju vlasti proslava Papinog dana (proslave godišnjice izbora pape). U tome su sudjelovali brojni sibinjski župljani, kao i pridošli gosti iz Brodskog Varoša, Podvinja i Podcrkavlja. Veliku misu je po odobrenju mjesnog župnika služio Mihovil Praskić, župnik u Podcrkavlju, inače rodom iz Bosanskog Dubočca. Nakon mise, on je održao govor koji su prisutni prekidali povicima „''Živio [[Vladko„Živio Maček|dr. Maček]]Maček“!''“ i„Živjela „''Živjela HrvatskaHrvatska“!''“. Proslava je nastavljena u gostionicikrčmi Ljubice i Đure Wagner. Prvi govornik bio je sibinjski župnik i dekan Vinko Čajkovac koji je prikazao lik pape [[Pio XI.|Pija XI]]. Nakon njega govorio je Antun Tomac iz AndrijevacaAndrjevaca o temi „''Pape„Pape i Hrvati''“Hrvati“. Antun Gabrilovac, umirovljeni učitelj iz Sibinja, održao je predavanje s naslovom „''Socijalni„Socijalni rad papa''“papa“. Po završetku akademije i potom ručka župnikMihovil Praskić krenuo je praćen sa desetak zaprežnih kola spunih župljanimanjegovih njegovepodcrkavačkih župežupljana i ostalimdrugih vjernicimaljudi u Oriovac posjetitida posjeti tamošnjeg župnika, svoga znanca i prijatelja. Prolazeći kroz Andrijevce, Stari Slatinik, Brodski Stupnik i Radovanje, sudionici tog pohoda pjevali su pjesme nacionalnog sadržaja te izvikivali podršku dr. Mačeku i slobodnoj Hrvatskoj.
== Pozadina događaja ==
 
Za vrijeme posjeta,te vlč.posjete Praskić je u [[Oriovac|Oriovcu]] svojim pratiocima i tamošnjim ljudima održao kraći govor pozivajući ih da na skorašnjim izborima raspisanim za [[5. svibnja]] glasuju za dr. [[Vladko Maček|dr.Vladka Mačeka]]. Nisu dakako ni izostajali poklici „Dolje četnici!“ Kasno uvečer,uvečr vraćajući se uz pjevanje rodoljubnih pjesama i takve poklike u pravcu [[Slavonski Brod|Broda]], na kolonu je u Sibinju s mjesta pokraj općinske zgrade ispalio dva revolverska hica općinski činovnik Marko Matošević, rođeni Sibinjac, odan jugoslavenskomjugounitarističkom režimu. Ustao je i viknuo „''Dolje„Dolje Maček!''“ i verbalnosudionicima sepovorke sukobioopsovao smajku kolonomhrvatsku. Poiskakavši iz svojih kola, seljaci su se dali u potragu za izazivačem, no nisu ga uhvatili jer je on u međuvremenu pobjegao. Sutra dan, u ponedjeljak [[18. veljače]], usljedila su hićenja pojedinaca u Oriovcu i St. Slatniku.
'''17. veljače'''
 
Sutradan, u ponedjeljak [[18. veljače]], uslijedila su uhićenja pojedinaca u [[Oriovac|Oriovcu]] iTo St.je Slatniku.dakako To jeuvelike uznemirilo stanovništvo tih i okolnih sela, pa su neki njihovi ljudi koje su poslali razaslani seoski kuriri – iz AdrijevacaAdrjevaca Petar Luić-Šarić, njegov sin Stjepan te Šimo Čeović- krenuli su prdvečer u [[Oriovac]] kako bida u žandarskojžandamriskoj stanici zatražiližatraže oslobađanje uhićenih, koji su u međuvremenu bili upućenipušteni u Zagrebkućama. Na povratku je na sudionike ove protestne grupe iz šume Rastovice, između Brod.skog Stupnika i Starog St.Slatnika, ispaljeno nekoliko metaka, na sreću bez posljedica. Sutrašnjeg dana, bio je utorak 19.veljače 1935. g., ponovo je u St. Slatiniku i Oriovcu, a sada i u Andrijevcima i Sibinju došlo je do uhićenja , batinanja i upućivanja u podrumski zatvor žandmerijske postaje u Brodu.
U nedjelju, [[17. veljače]] [[1935.]], održana je u [[Sibinj|Sibinju]] po odobrenju vlasti proslava Papinog dana (proslave godišnjice izbora pape). U tome su sudjelovali brojni sibinjski župljani, kao i pridošli gosti iz Brodskog Varoša, Podvinja i Podcrkavlja. Veliku misu je po odobrenju mjesnog župnika služio Mihovil Praskić, župnik u Podcrkavlju, inače rodom iz Bosanskog Dubočca. Nakon mise, on je održao govor koji su prisutni prekidali povicima „''Živio [[Vladko Maček|dr. Maček]]!''“ i „''Živjela Hrvatska!''“. Proslava je nastavljena u gostionici Ljubice i Đure Wagner. Prvi govornik bio je sibinjski župnik i dekan Vinko Čajkovac koji je prikazao lik pape [[Pio XI.|Pija XI]]. Nakon njega govorio je Antun Tomac iz Andrijevaca o temi „''Pape i Hrvati''“. Antun Gabrilovac, umirovljeni učitelj iz Sibinja, održao je predavanje s naslovom „''Socijalni rad papa''“. Po završetku akademije i ručka župnik Praskić krenuo je praćen sa desetak zaprežnih kola s župljanima njegove župe i ostalim vjernicima u Oriovac posjetiti tamošnjeg župnika, svoga znanca i prijatelja. Prolazeći kroz Andrijevce, Stari Slatinik, Brodski Stupnik i Radovanje, sudionici tog pohoda pjevali su pjesme nacionalnog sadržaja te izvikivali podršku dr. Mačeku i slobodnoj Hrvatskoj.
 
U zlostavljanju uhićenika navlastito se isticao žandar Vasilije Vukotić, zvan Crnogorac.
Za vrijeme posjeta, vlč. Praskić je u [[Oriovac|Oriovcu]] svojim pratiocima i tamošnjim ljudima održao kraći govor pozivajući ih da na skorašnjim izborima raspisanim za [[5. svibnja]] glasuju za [[Vladko Maček|dr. Mačeka]]. Kasno uvečer, vraćajući se uz pjevanje rodoljubnih pjesama i poklike u pravcu [[Slavonski Brod|Broda]], na kolonu je u Sibinju pokraj općinske zgrade ispalio dva revolverska hica općinski činovnik Marko Matošević, rođeni Sibinjac, odan jugoslavenskom režimu. Ustao je i viknuo „''Dolje Maček!''“ i verbalno se sukobio s kolonom. Poiskakavši iz svojih kola, seljaci su se dali u potragu za izazivačem, no nisu ga uhvatili jer je on u međuvremenu pobjegao.
Uznemirenost naroda bližila se vrhuncu. Središnje mjesto tih zbivanja postalo je selo [[Sibinj]], ado neke mjere i Andrijevci. Odatle su u odvoračka sela krenuli kuriri da pozovu stanovništvo na pohod u Brod, dagdje bi se tražilo oslobađanje zatvorenika, neopravdano uhićenih. Od Andrijevčana na obavještavanje ljudstva u okolnimokalnim selima pošli su Stjepan Luić-Šarić, i to u Jakačinu Malu, dok je njegov otac Petar pošao u Krajaćiće. Grupa uzbuđenih seljaka iz Sibinja i AndrijevacaAndrjevaca te St. Slatnika krenula je na desetak kola u Brod. O tome je iz žandarmerijske postaje, po nekima i iz općine, u Sibinju, javljeno u Brod, pa je desetak brodskih žandara, koje je predvodio [[major]] Vladimir Cvijanović krenula na tri automobila[[automobil]]a put Sibinja da presretnuprestane seljake.
 
Do prvoga sukoba došlo je u Bartolovcima, gdje su žandari zaustavili kolonu iljudstva, nasrnulinahrupili na njih i razbili ih . U gužvi koja je nastala, Filip Juretić iz [[Sibinj|Sibinja]] udario je daskom s kola i na zemlju oborio narednika Nikolu Grubića, koji je na njega bio nasrnuonasrunuo. Juretić je bio odmah uhićen, odveden u žandamerijsku stanicu u Sibinj i tamo zvjerskibi premlaćenbestijalno tučen. Seljaci gonjeni žandarima vraćali su se u [[Sibinj]]. Oko 11 sati došlo je do novog sudara, i to na mostu kraj općine. Tom prilikom većina seljaka se razbježalarazbiježala jer su žandari ispalili nekoliko hitaca u zrak. [[Major]] Cvijanović udario je pištoljem po glavi Andrijevčanina Josipa Čeovića, na što se ovaj srušio na tlo. Neki Sibinjci tom su prilikom uhićeni , odvedeni u općinu i tamo bili ispremlaćeni. Žandari, s majorom Cvijanovićem na čelu, saznavši da se u [[Sibinj|Sibinju]] jedan kilometar zapadnije nalazi veća grupa pobunjenih seljaka, zaputilipošli su se tamo. Bili su to ljudi, njih oko 150, iz odvoračkih sela kao i iz AndrijevacaAndrjevaca, koji osu netom opisanim zbivanjima ništa nisu znali ništa.
''18. veljače''
 
NekiJedni su sjedili na drvima pred kućom Ivana Juretića, nekidrugi čučali pod zidom,-vrijeme bez snijega i za veljaču toplo-a neki su jeli ono što su ponijeli. Kad su se na pedesetak metara od seljaka automobili zaustavili, žandari su poiskakali van, razvili se predvođeni majorom Cvijanovićem u strijelce i s puškama, sna [[Bajunet|bajunetima]]njima bajonete, uperenim na seljake, pošli su na njih. Neki iz grupe seljaka povikali su: „''Ne pucajte,„Nepucajte gospodo, mi se nećemo tući!'' Mismo pravedni. Molimo vas da vam to dokažemo!“ Ne obazirući se na ove miroljubive pozive, žandari su zapucali u masu. Pogođeni dum-dum mecima, na poprištu pred kućom Ivana Juretića ili u dvorištu, ostalo je ležati 8osan seljaka, neki su k tome bili ranjeni, dok se najveći broj razbježaorazbiježao. Žandari su zašli među poginule i ranjene te nogama i kundacima karabina gurali njihova tijela provjeravajućiprovijeravijući jesujesuli limožda još živi. RanjenogNeke su kao npr. Đuku Štimca, koji se previjao od bolova previjao, dotukli su udarcima kundaka. MeđuPoginuli ranjenima u Sibinju nalazio se i Andrijevčanin Petar Luić-Šarić. On je na licu mjesta uhićen i sproveden u Brod.su sljedeći:
Sutradan, u ponedjeljak [[18. veljače]], uslijedila su uhićenja pojedinaca u [[Oriovac|Oriovcu]] i St. Slatniku. To je uznemirilo stanovništvo tih i okolnih sela, pa su razaslani seoski kuriri – iz Adrijevaca Petar Luić-Šarić, njegov sin Stjepan te Šimo Čeović krenuli su prdvečer u [[Oriovac]] kako bi u žandarskoj stanici zatražili oslobađanje uhićenih, koji su u međuvremenu bili upućeni u Zagreb. Na povratku je na sudionike ove protestne grupe iz šume Rastovice, između Brod.skog Stupnika i Starog Slatnika, ispaljeno nekoliko metaka, na sreću bez posljedica.
 
# 1. Petar Topalović, Jakačina Mala (r.g. [[1901.]]), otac troje djece
== Masakr nad seljacima ==
# 2. Antun Ercegović, Jakačina Mala (r.g. [[1916. ]]), neoženjen
# 3. Đuka Štimac, Jakačina Mala (r.g. [[1909. ]]), otac jednog djeteta
# 4. Ivan Katalinić, Jakačina Mala (r.g. [[1905. ]]), otac jednog djeteta
# Stjepan5. Stijepan Gunčević, Grižić, (r.g. [[1897. ]]), otac petero djece
# 6. Antun Perković, Andrijevci, (r.g. [[1904. ]]), neoženjen
# 7. Mato Pejić, Jakačina Mala (r.g. [[1909. ]]),otac troje djece
# 8. Ivan Janković, Jakačina Mala (r. [[g.1897. ]]), otac četvero djece
Od navedenih Antun perković je iz Andrijevaca, Stijepan Gunčević iz Grižića, a ostala šestorica iz Jakačine Male. Antun Perković je pokopan na sibinjskom groblju i na grobu mu se nalazi spomenik s odgovarajućim tekstom, a svi ostali ukopani su 21.veljače 1935. g. na groblju sv. Đurđa između Bilica i Zagrađa. Njihov grob obilježavao je spomenik s imenima i tekstom. Nakon napuštanja groblja sv. Đurđa u poslijeratnom razdoblju kosti i nadgrobni je spomenik te sedmorice palih prenesen u cintor crkve sv. Mihovila u Grižićima. Zadušnice za poginule u Sibinju, te njihovu braću u žrtvi koji su, pali u Brodu, održane su 23. veljače 1935. g. u zagrebačkoj katedrali kojima je uz mnoštvo naroda prisustvovao i predsjednik HSS dr. Vlatko Maček. Među ranjenima u Sibinju nalazio se i Andrijevčanin Petar Luić-Šarić. On je na licu mjesta uhićen i sproveden u Brod. Sutradan, [[20. veljače]] 1935. g., pale su od metaka brodskih žandara i policajaca, na istočnom ulazu u Brod, kod groblja, šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe. Nasilničkom režimu nidu bila dovoljna ova krvoprolića nego se žestoko okomio na mnoštvo preživjelih. Tako su uhićeni i u zatvor Serskog načelstva u Brod, a neki od njih potom i u Zagreb odnosno u Beograd upućeni i Andrijevčani Stijepan Luić-Šarić, Marko Karakaš i Stanko Luić.
 
Raspoloživi podaci govore da je Marko Karakaš kažnjen na 30 dana zatora i globom od 500 [[Dinar|dinaradinar]]a. StjepanStijepan Luić-Šarić upućen je početkom mjeseca travnja na istragu u Državni sud za zaštitu države u [[Beograd]], no sredinom mjeseca rujna oslobođen je optužbe koja bi ga po tom zkonu tretirala. Nije zabilježena kazna Stanka Luića. U postupkuprocesu protiv šestorice optuženih prema slovu spomenutog zakona najteže je prošao Filip Juretić iz [[Sibinj|Sibinja]]. NakonOn je nakon nečuvenih zlostavljanja, te u procesu održanom u mjesecu studenom [[1935.]] g. u Beogradu optužen da je htio ubiti žandara Grubića, no kako se optužnica nije mogla dokazati, bio je osuđen na tri godine zatvora[[zatvor]]a. Filip Juretić postao je kasnije članom Društva hrvatskih političkih zatvorenika sa sjedištemsjetištem u Zagrebu. Spomenimo da je Karlu Krajačiću iz Krajačića određena jeodmjerena kazna od godine dana zatvora.
U utorak, [[19. veljače]] ponovo je u Starom Slatiniku i [[Oriovac|Oriovcu]], a sada i u Andrijevcima i Sibinju, došlo do uhićenja, batinanja i zatvaranja u podrumski zatvor žandarmerijske postaje u [[Slavonski Brod|Brodu]]. U zlostavljanju uhićenika isticao se žandar Vasilije Vukotić, zvan Crnogorac.
 
Uznemirenost naroda bližila se vrhuncu. Središnje mjesto tih zbivanja postalo je selo [[Sibinj]], a i Andrijevci. Odatle su u odvoračka sela krenuli kuriri da pozovu stanovništvo na pohod u Brod, da bi se tražilo oslobađanje zatvorenika. Od Andrijevčana na obavještavanje ljudstva u okolnim selima pošli su Stjepan Luić-Šarić, i to u Jakačinu Malu, dok je njegov otac Petar pošao u Krajaćiće. Grupa uzbuđenih seljaka iz Sibinja i Andrijevaca te St. Slatnika krenula je na desetak kola u Brod. O tome je iz žandarmerijske postaje, po nekima i iz općine, u Sibinju, javljeno u Brod, pa je desetak brodskih žandara, koje je predvodio [[major]] Vladimir Cvijanović krenula na tri automobila put Sibinja da presretnu seljake.
 
Do prvoga sukoba došlo je u Bartolovcima, gdje su žandari zaustavili kolonu i nasrnuli na njih. U gužvi koja je nastala, Filip Juretić iz [[Sibinj|Sibinja]] udario je daskom s kola i na zemlju oborio narednika Nikolu Grubića, koji je na njega bio nasrnuo. Juretić je bio odmah uhićen, odveden u žandamerijsku stanicu u Sibinj i tamo zvjerski premlaćen. Seljaci gonjeni žandarima vraćali su se u [[Sibinj]]. Oko 11 sati došlo je do novog sudara, i to na mostu kraj općine. Tom prilikom većina seljaka se razbježala jer su žandari ispalili nekoliko hitaca u zrak. [[Major]] Cvijanović udario je pištoljem po glavi Andrijevčanina Josipa Čeovića, na što se ovaj srušio na tlo. Neki Sibinjci tom su prilikom uhićeni, odvedeni u općinu i tamo ispremlaćeni. Žandari s majorom Cvijanovićem na čelu, saznavši da se u [[Sibinj|Sibinju]] kilometar zapadnije nalazi veća grupa pobunjenih seljaka, zaputili su se tamo. Bili su to ljudi, njih oko 150, iz odvoračkih sela kao i iz Andrijevaca, koji o netom opisanim zbivanjima nisu znali ništa.
 
Neki su sjedili pred kućom Ivana Juretića, neki čučali pod zidom, a neki su jeli ono što su ponijeli. Kad su se na pedesetak metara od seljaka automobili zaustavili, žandari su poiskakali van, razvili se predvođeni majorom Cvijanovićem u strijelce i s puškama s [[Bajunet|bajunetima]] uperenim na seljake pošli na njih. Neki iz grupe seljaka povikali su: „''Ne pucajte, gospodo, mi se nećemo tući!''“ Ne obazirući se na ove pozive, žandari su zapucali u masu. Pogođeni dum-dum mecima, na poprištu pred kućom Ivana Juretića ostalo je ležati 8 seljaka, neki su bili ranjeni, dok se najveći broj razbježao. Žandari su zašli među poginule i ranjene te nogama i kundacima karabina gurali njihova tijela provjeravajući jesu li još živi. Ranjenog Đuku Štimca, koji se previjao od bolova, dotukli su udarcima kundaka. Među ranjenima u Sibinju nalazio se i Andrijevčanin Petar Luić-Šarić. On je na licu mjesta uhićen i sproveden u Brod.
 
Poginuli su:
 
# Petar Topalović, Jakačina Mala (r. [[1901.]]), otac troje djece
# Antun Ercegović, Jakačina Mala (r. [[1916. ]]), neoženjen
# Đuka Štimac, Jakačina Mala (r. [[1909. ]]), otac jednog djeteta
# Ivan Katalinić, Jakačina Mala (r. [[1905. ]]), otac jednog djeteta
# Stjepan Gunčević, Grižić, (r. [[1897. ]]), otac petero djece
# Antun Perković, Andrijevci, (r. [[1904. ]]), neoženjen
# Mato Pejić, Jakačina Mala (r. [[1909. ]]),otac troje djece
# Ivan Janković, Jakačina Mala (r. [[1897. ]]), otac četvero djece
 
== Rasplet događaja ==
 
Antun Perković je pokopan na sibinjskom groblju i na grobu mu se nalazi spomenik s natpisom, a svi ostali ukopani su [[21. veljače]] na groblju [[Sv. Juraj|sv. Đurđa]] između Bilica i Zagrađa. Njihov grob obilježavao je spomenik s imenima i tekstom. Nakon napuštanja groblja [[Sv. Juraj|sv. Đurđa]] u poslijeratnom razdoblju, kosti i nadgrobni je spomenik te sedmorice palih prenesen je u dvorište crkve [[sv. Mihovil|sv. Mihovila]] u Grižićima. Zadušnice za poginule u [[Sibinj|Sibinju]] te njihovu braću u žrtvi koji su pali u [[Slavonski Brod|Brodu]], održane su [[23. veljače]] u [[zagrebačka katedrala|zagrebačkoj katedrali]]. Zadušnicama je, uz mnoštvo naroda, prisustvovao i predsjednik [[HSS|HSS-a]] [[Vlatko Maček|dr. Vlatko Maček]].
 
Sutradan, [[20. veljače]], palo je od metaka brodskih žandara na istočnom ulazu u [[Slavonski Brod|Brod]], kod groblja, šest seljaka iz Ruščice i Gornje Vrbe. Osim toga su uhićeni i upućeni u zatvor Sreskog načelništva u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]], a potom i u [[Zagreb]] i [[Beograd]] Andrijevčani Stjepan Luić-Šarić, Marko Karakaš i Stanko Luić.
 
Raspoloživi podaci govore da je Marko Karakaš kažnjen na 30 dana zatora i globom od 500 [[Dinar|dinara]]. Stjepan Luić-Šarić upućen je početkom travnja na istragu u Državni sud za zaštitu države u [[Beograd]], no sredinom rujna oslobođen je optužbe. Nije zabilježena kazna Stanka Luića. U postupku protiv šestorice optuženih najteže je prošao Filip Juretić iz [[Sibinj|Sibinja]]. Nakon nečuvenih zlostavljanja, u studenom [[1935.]] u Beogradu optužen da je htio ubiti žandara Grubića, no kako se optužnica nije mogla dokazati, bio je osuđen na tri godine zatvora. Filip Juretić postao je kasnije članom Društva hrvatskih političkih zatvorenika sa sjedištem u Zagrebu. Karlu Krajačiću iz Krajačića određena je kazna od godine dana zatvora.
 
== Izvori ==
 
 
*[http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=2051:zaboravljeni-sibinjske-rtve&catid=98:2-svjetski-rat&Itemid=109| Hrvatsko kulturno vijeće: Zaboravljene sibinjske žrtve]
*[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2005_1.nsf/AllWebDocs/Sibinj| MH: Hrvatska revija, 2005., 1. broj]
 
== Vidi još ==
*[[Vrbske žrtve]]
 
[[Kategorija:Hrvatska u prvoj Jugoslaviji]]