Turkijski narodi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Flopy (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Map-TurkicLanguages.png|mini|250px|Države i pokrajine u kojima je jedan od [[turkijski jezici|turkijskih jezika]] služben]]
[[Datoteka:Khotan-melikawat-chicas-d03.jpg|mini|250px|[[Ujguri|Ujgurka]]]]
 
'''TurskiTurkijski narodi''' su oni narodi koji govore jezicima tursketurkijske grane altajske porodicejezične jezikaporodice. Povijesno i jezično povezuje ih se sa starim narodima što su ih [[Kinezi]] nazivali [[T'u-chüeh]], koji su u 6. stoljeću utvrdili carstvo što se od [[Mongolija|Mongolije]] i i sjeverne granice Kine prostiralo do [[Crno more|Crnog mora]].
 
TurskeTurkijske narode danas povezuje [[Islam]], isključujući otuda jedino sibirske Jakute i Čuvaše u području Volge. TurskeTurkijske narode geografski danas dijele na dvije glavne grane, zapadne i istočne. Zapadne Turke zastupaju turskiturkijski narodi jugoistočne Europe i područja jugozapadne Azije, u Anatoliji i sjeverozapadnom Iranu. Istočna grupa Turaka naseljena je u središnjoj Aziji, u [[Kazahstan]]u i Ujgurskoj Autonomnoj Regiji.
 
== Povijest ==
O samom porijeklu Turaka malo je poznato. Kineski dokumenti iz 6 stoljeća spominju carstvo T'u-chüeh koje se sastoji od dva dijela, a dijele ih na Sjeverne i Zapadne Turke. Carstvo dolazi u 7 stoljeću pod vlast dinastije [[T'ang]], ali su se sjeverni Turci oslobodili Kineza i očuvali samostalnost do 744. Najstariji turskiturkijski zapisi ([[orhon]]) iz 8. stoljeća opisuju ovo carstvo kao konfederaciju turskihturkijskih plemena, i to [[Oguzi|Oguze]]; Ujgure duž [[Selenga|Selenge]] u sadašnjoj [[Mongolija|Mongoliji]]; Kirgize duž Jeniseja u središnjoj [[Rusija|Rusiji]]. Oguzi uskoro počinju migraciju na zapad, u [[Iran]] i [[Afganistan]]. U [[Iran]]u oguska plemena poznata kao [[Seldžuci]] (Seljuks) stvaraju u kasnom 11. stoljeću carstvo, što se prostire od Amu Darye do Perzijskog zaljeva, i Inda na zapad do Mediterana. Godine 1071. seldžučki sultan [[Alp-Arslan]] potuće bizantsko carstvo u bici na [[Manzikert]]u, i oslobodi tako prolaz za nekoliko milijuna Oguza u Anatoliju. Tu se uskoro jedan poglavica osamostali i osnuje u ranom 14. stoljeću otomasko carstvo, njegovo ime bilo je Osman. [[Turci]] što naseliše Anatoliju, i kasnije se raširiše i na Balkan, postadoše poznati po Osmanu, Osmanlijama. Danas ove Osmanlije, kao utemeljitelje tursketurkijske države, nazivamo imenom [[Turci]].
 
Na Dalekom istoku, u Središnjoj Aziji, [[Ujguri]] su istjerani iz Mongolije. Prije se tu vodila borba među turskimturkijskim plemenima, za kontrolu nad Mongolijom. Ujguri se tada u 9. stoljeću naseliše u sadašnji [[Xinjiang]] u sjeverozapadnoj Kini. Dio Ujgura odlazi na zapad u sadašnji [[Uzbekistan]], gdje su nomadsko stočarstvo zamijenili za sjedilački život. Ovi ljudi postadoše ovdje poznati kao [[Uzbeci]].
 
Mongolsko osvajanje koje počinje u ranom 13. stoljeću prouzročilo je niz pokreta turskihturkijskih naroda što se nastavilo više stoljeća. [[Kipčaki]] (Kipchaks) iz područja [[Irtiš]]a polaze na jugozapad kroz Kazahstan i nastaniše se u sadašnjoj jugozapadnoj [[Rusija|Rusiji]]. Mongolska najezda uništi ih, a pade i posljednji ostatak nekad moćnog seldžučkog carstva na tlu [[Iran]]a. Ipak, [[Džingis Kan]] umire (1227), a njegovo carstvo se podijeli, što rezultira procesom islamizacije i turkifikacije Mongola van mongolskog područja. Njihov utjecaj slabi, a raste moć Turaka u Središnjoj Aziji. Jedan od turskihturkijskih vođa, Timur, bio je sposoban da u kasnom 14. stoljeću proširi svoju vlast preko većine jugozapadne Azije. Tek u 15 stoljeću, ruska ekspanzija prema Kaspijskom jezeru tjera Turke istočno, u sadašnji Kazahstan. Danas ih poznajemo kao Kazahe.
 
Zbog procesa migracija, osvajanja, mješovitih brakova i asimilacija, mnogi su turskiturkijski narodi sadašnje Središnje i Jugozapadne Azije miješanog porijekla. Nakon Ruske revolucije 1917. turskiturkijski narodi počinju stvarati začetke budućih nacionalnih zajednica, to su Kazahstan, Uzbekistan, Kirgizija i Turkmenija.
 
== TurskiTurkijski narodi danas ==
Najbrojniji turskiturkijski narodi nakon Turaka iz Turske su Uzbeci, danas nastanjeni u Uzbekistanu i Afganistanu. Njihovo ime došlo je po [[Öz Beg]]u, najvećem kanu [[Zlatna Horda|Zlatne Horde]]. Druga velika grupa su Kazahi (Kazakhs), što nastadoše od Kipčaka, dijela Zlatne Horde. Većina živi u Kazahstanu, a ima ih i u Xinjiangu i [[Gansu]]u u Kini. Kirgizi, čije je porijeklo nejasno, žive u Kirgiziji, ima ih i u Afganistanu i zapadnoj Kini. [[Turkmeni]] ili Turkomani bijahu do [[1924.]] nomadska plemena bez političkog jedinstva. Danas žive u Turkmenistanu, a također ih ima i u Afganistanu, [[Irak]]u, [[Sirija|Siriji]] i [[Turska|Turskoj]]. Azeri su iz Azerbajdžana i Irana, porijeklom su od Oguza. Karakalpaci, srodni Kazahima, žive u Uzbekistanu. Tatari su podijeljeni na cijeli niz lokalnih grupa, a državno između [[Rusija|Rusije]] i [[Ukrajina|Ukrajine]]. Porijeklom su od Kipčaka, a imaju moguće i bugarskog elementa. [[Baškiri]] su rasipani istočnom europskom Rusijom, danas imaju vlastitu republiku u Rusiji. Jezik im je čisto turskiturkijski. Karačajci i Balkari sa Kavkaza nepoznatog su porijekla. Jakuti iz [[Saha|Sahe]] su nepoznatog porijekla, zbog jezika svrstavani su u Turke. Ujguri čine prevladavajuću većinu u Xinjiangu ali ih ima i u srednjoazijskim republikama.
 
== Osnovna podjela ==
Redak 29:
* 7. [[Čagatajci]].- Turkmenistan
* 8. [[Čulimski Tatari]]. Rusija
* 9. [[Čuvaši]].- govore poseban turskiturkijski, vjeruje se da su istog porijekla kao suvremeni Bugari. U Čuvaškoj republici, Rusija
* 10. [[Dolgani]]. Rusija
* 11. [[Gagauzi]]. –[[Moldova]] (153,000; 1989.), Ukrajina, Rumunjska, Bugarska. Potomci Seldžuka.
Redak 35:
* 13. [[Horasanski Turci]] (Khorasan Turks). Iran.
* 14. [[Ilsavan]] (Shahsavan, Shahseven). Kolektivno ime za oko 50 plemena u Istočnom Azerbajdžanu, Iran. Oko 100,000, stočari i nomadi. Ljeti vode stoku na ispašu po visokim padinama Sabalana, dok se zimi spuštaju na Dasht-e Moghan, kod rijeke Aras, koja čini granicu između Rusije i Irana.
* 15. [[Jakuti]]. Rusija. Nastali miješanjem lokalnih i turskihturkijskih plemena
* 16. [[Juruci]].- [[Balkan]] ([[Makedonija]]), Turska.
* 17. [[KajariKadžari]] (Qajars)., Čine malenu turskuturkijsku enklavu među Mazanderanima u Iranu. Tek nešto ih je stalno-naseljenih, ostali su nomadski stočari.
* 18. [[Karačajci]] . Rusija, u Karačajevo-Čerkeškoj republici. Muslimani su. Kao i Balkarci bili su deportirani u središnju Aziju tokom rata.
* 19. [[Karakalpaci]]. [[Uzbekistan]].
* 20. [[Karagasi]] (Tofalari, Sajanski [[Samojedi]]). –turcizirani Samojedi, Rusija.
* 21. [[Karaim]] (Karaite).- Turska jezična grupa u Litvi. Njihovo porijeklo je možda židovsko.
* 22. [[Karapahi]] (Karapakhs). Manje turskoturkijsko pleme nastanjeno u Iranu u Khorasanu i duž južne obale jezera [[Urmija (jezero)|Urmije]].
* 23. [[Kašgai]] (Qashqais).- [[Iran]], konfederacija od nekoliko (većinom šijitskih) plemena Turaka u provinciji Fars; 250,000. Od 1960. mnogi su naseljeni po selima i gradovima.
* 24. [[Kazahi]] (Kazaki). Kazahstan. Oni su nastali odvajanjem od Uzbeka. Sadašnji Kazahi formirali su se sredinom 15. stoljeća. Prvi vođa bio im je Khan Kasym (rvladao od 1511-23), koji je ujedinio kazačka plemena.
Redak 66:
* [http://www.wec-international.org/centralasia/turkicpeoples.htm The Turkic Peoples Of Central Asia]
 
[[Kategorija:TurskiTurkijski narodi| ]]
 
[[ar:ترك]]