Najbolja soja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Uklanjanje izmjene 2711328 što ju je unio/unijela 88.207.34.80 (Razgovor sa suradnikom:88.207.34.80) prepisano s weba
Redak 27:
 
Uzgoj genetski modificirane soje u Argentini je prvih godina znatno povećao prinose. Idućih godina se korov prilagodio genetski modificiranoj soji, što je zahtijevalo još jače otrove za te prilagođene superkorove. Velikih skokova u uzgoju soje više nije bilo, a novi jači otrovi i superkorovi su uništili ostale kulture i divlje bilje, tako da je od nekadašnje flore ostala samo GMO soja i superkorovi.
omercijalni, a ne prirodni, mliječni proizvodi povezani su s brojnim poremećajima i bolestima kao što su alergije, astma, artritis, dijabetes, autoimune bolesti, anemija dječje dobi, srčane bolesti i karcinomi. Mnogi su se stoga okrenuli proizvodima od soje kao zamjeni u dijetalnoj prehrani.
 
Popularni priručnik opisuje proizvode od soje kao ˝…specifično bogate proteinima, ali niskih kalorijskih vrijednosti, šećera i masti, posebno oslobođene kolesterola, visokih doza vitamina, laki za probavu, ukusni i jednostavni za pripremu, što ih čini neodoljivom, novom opcijom u razvoju američke dijetne prehrane…. sa svakim slasnim zalogajem obroka na bazi soje, dobiva se uravnotežen, prilagođen nadomjesni hranjivi paket˝, kaže autor.
 
Zanemarujući pitanje koliko su uistinu neodoljivi proizvodi kao što je tofu ili sojino mlijeko te izazivaju zazubice, oni koji su u potrazi za hranjivim i zdravim obrocima za svoju obitelj trebali bi pažljivo proučiti tvrdnje da su novootkrivene sojine prerađevine, hranjive i lako probavljive, odgovarajuća zamjena dijetetskim prozvodima kao što su mlijeko, maslac i sir, na kojima su uostalom othranjene čitave generacije.
 
Povijest
 
Soja je dospijela k nama s Orijenta. U vrijeme dinastije Chou (1134.-246. pr.Kr.) soja je bila označena kao jedna od pet svetih žitarica, zajedno s ječmom, pšenicom, prosom i rižom. Svakako, prikazi o soji , koji datiraju u davna vremena, pokazuju da u početcima soja nije bila korištena kao hrana; prikazi ostale četiri žitarice pokazuju strukturu biljke kao sa sjemenom i stabljikom, dok za
 
soju naglašavaju samo strukturu korijena. Poljoprivredna literatura iz tog doba često spominje soju i njenu upotrebu u izmjeni usjeva.
 
Očigledno biljka soje primarno je bila upotrebljavana kao metoda zadržavanja dušika, nije služila kao hrana do otkrivanja fermentacijskih tehnika u vrijeme dinastije Chou. Dakle prva hrana od soje bili su ferementirani proizvodi kao što su tempeh, natto, miso i shoyu (sojin umak). Kasnije, vjerojatno u 2.st. pr.Kr., kineski znanstvenici otkrili su da puree od kuhane soje može biti oslobođen kalcij ili magnezij sulfata da bi se napravila glatka svijetla kaša- tofu ili sojina skuta.
Upotreba fermentiranih i prerađenih sojinih proizvoda uskoro se proširila u druge dijelove orijenta, posebno Japan i Indoneziju. Iako su visokoaromatični fermentirani proizvodi pobudili veliko zanimanje znanstvenika i znatiželjnika, oni neprerađeni su najčešće upotrebljavani i čine otprilike 90% sojinih proizvoda koji se danas konzumiraju u Aziji. Povećano oslanjanje na soju kao izv
 
or proteina koje se pojavilo od 700 a.d. do danas, nije nužno bilo prednost za populaciju Orijenta i Južne Azije.
 
Spremna za konzumaciju?
 
Kinezi nisu jeli soju kao druge legume, kao npr. leću, jer sojino zrno sadrži priličan postotak štetnih tvari.
 
Prvi među njima su snažni inhibitori enzima koji blokiraju aktivnost tripsina i drugih enzima potrebnih za probavljanje proteina. Ovi antinutrijenti nisu u potpunosti deaktivirani regularnim kuhanjem i mogu proizvesti ozbiljne želučane tegobe, reduciranu probavu proteina i kronični manjak u apsorpciji aminokiselina.
U testovima na životinjama, dijete bogate inhibitorima tripsina uzrokuju povećanje i patološke promjene gušterače uključujući i karcinom. Sojino zrno također sadrži hemaglutinin, tvar koja potiče sljepljivanje crvenih krvnih stanica.
Tripsin inhibitori i hemaglutinin su ispravno kvalificirani kao tvari koje suprimiraju rast. Deaktivirane su procesom fermentacije. U prerađenim proizvodima, inhibitori enzima koncetriraju se više u tekućem dijelu nego skuti. Dakle u tofu i skuti su inhibitori enzima reducirani ali ne i u potpunosti odstranjeni.
 
Sojino zrno je također bogato fitokiselinama ili fitatima. To je organska kiselina prisutna u sjemenkama koja blokira apsorpciju kalcija, magnezija, željeza i posebno cinka u probavnom traktu. Iako nisu često spominjani fitati su intenzivno proučavani. Znanstvenici se slažu da ishrana bazirana na legumima i žitaricama, bogata fitatima doprinosi široko rasprostranjenom nedostatku minerala u organizmu kod ljudi u zemljama trećeg svijeta.
Analize su pokazale da su kalcij, magnezij, željezo i cink zastupljeni u biljkama
 
ovog podneblja no ishrana fitatima bogatom sojom i rižom blokira njihovu apsorpciju. Soja ima najveći postotak fitata od svih proučavanih žitarica i leguma. Štoviše čini se izuzetno otpornom na sve tehnike reduciranja fitata kao što je dugo, sporo kuhanje. Samo dugi period fermentacije može značajno smanjiti količinu fitata u sojinu zrnu. Prema tome fermentirani proizvodi kao tempeh i miso nude lakoprobavljivi, hranjivi obrok, ali hranjivost tofua i sojine skute, bogate fitatima , je upitna.
Kad su prerađeni sojini produkti konzumirani s mesom, mineral-blokirajući efekt fitata je smanjen. Japanci tradicionalno jedu tofu kao dio mineralima bogate riblje juhe. Vegetarijanci koji konzumiraju tofu ili sojinu skutu kao nadomjestak mesu i mliječnim proizvodima riskiraju nedostatak minerala u organizmu.
Rezultati nedostatka kalcija, magnezija i željeza su dobro poznati kao, cinka nešto manje. Cink je poznat pod nazivom minerala inteligencije jer je nužan za optimalan razvoj i funkcioniranje mozga i živčanog sustava. Igra ulogu i u sintezi proteina i kolagena, uključen je u kontrolu glukoze u krvi pa štiti od razvoja dijabetesa, važan je za zdravi reproduktivni sustav. Važan je sastojak brojnih vitalnih enzima i igra ulogu i u funkciji imunološkog sustava. Fitati iz sojinih produkata miješaju se u mehanizam apsorpcije cinka složenije nego drugih minerala. Literatura koja preferira sojine produkte umanjuje ulogu cinka u fiziologiji čovjeka, a naglašava poguban učinak ishrane bogate fitatima.
 
Ispijanje mlijeka je razlog zašto je druga generacija Japanaca u Americi viša od svojih predaka. Dio znanstvenika tvrdi da je smanjena količina fitata u američkoj prehrani-bez obzira na druge moguće nedostatke- pravo objašnjenje, ističući da azijska i orijentalna djeca koja ne konzumiraju dovoljno mesnih i ribljih jela i prerađevina kao protuučinak ishrani bogatoj fitatima, često pate od rahitisa, deformacija i drugih poremećaja rasta.Trenutna klima u američkim medicinskim krugovima bacila je sjenu neodobravanja na poremećaj visine. Roditeljima bi bilo dobro upitati svoje šestogodišnje dječake žele li biti viši ili niži u odrasloj dobi, prije nego im u ishranu uvedu tofu umjesto jaja, mesa i drugih dijetalnih proizvoda.
 
 
Procesi denaturacije i prisutne opasnosti
 
U namjeri da se odstrani što veći sadržaj tripsin inhibitora prvo se koristi alkalna otopina , zatim se zagrijava na 115 stupnjeva Celzijevih pod pritiskom. Ova metoda uništava većinu antinutrijenata, ali prati ju i nuspojava denaturiranja proteina, takva da su teško probavljivi i smanjenog učinka. Sadržaj fitata koji ostaje u sojinom mlijeku blokira apsorpciju esencijalnih minerala. Štoviše alkalna otopina proizvodi karcinogene tvari i reducira sadržaj cisteina koji je ionako već nizak u sojinom zrnu. Nedostatkom cisteina,
 
cijeli proteinski kompleks sojinog zrna postaje beskoristan ukoliko prehrana nije nadopunjena cisteinom bogatim mesom, jajima i mliječnim proizvodima pa tipični konzumer sojinog mlijeka pije zapravo štetne tvari pokušavajući izbjeći meso, jaja i mliječne proizvode.
 
Većina sojinih proizvoda koji imitiraju tradicionalnu hranu, uključujući i one za bebe kao i neke vrste sojinog mlijeka, napravljeni su s proteinom soje, izoliranim iz komponenti ugljikohidrata i masnih kiselina koje se uobičajeno nalaze u zrnju. Sojino zrno se prvo obrađuje na visokoj temperaturi pa se procesom ekstrakcije odvajaju masnoće.
Ostatak prerađevine se miješa s alkalnom otopinom i šećerima u odvojenim postupcima kako bi se odstranila vlakna. Naposlijetku rezultirajuća skuta je visokoprerađeni proizvod u kojem su sačuvane prednosti i vitamina i proteina, no nešto od onih tripsin-inhibitora ipak ostane i nakon takve radikalne obrade. Proizvođači sojinih produkata nisu obavezni držati razinu tripsin-inhibitora na određenoj razini, čak niti ispuniti minimum standarda, a javnost trenirana da izbjegava mliječni kolesterol, tvar nužnu za normalan rast i metabolizam, nikad nije čula za potencijalne anti-nutrijente u kolesterol-slobodnim sojinim proizvodima.
 
 
Formula soje nije odgovor
 
Izolirani protein soje je glavni sastavni dio formula za djecu na bazi soje. Zajedno s tripsin-inhibitorima, te formule imaju visok sadržaj fitata. Korištenje sojine formule izazvalo je nedostatak cinka kod djece. Sojina formula u sadržaju aluminija je
 
10 puta jača nego mliječno utemeljena formula i 100 puta jača nego neprera
 
đeno mlijeko. Aluminij ima toksičan efekt na bubrege djece i impliciran je kao uzrok Alzheimerove bolesti u odraslih. Mlijeko na bazi sojinog često se daje djeci s alergijom na mlijeko, ali alergije na soju su gotovo jednako učestale kao i na mlijeko. Korištenje sojine formule za liječenje dječjeg proljeva dalo je podvojene rezultate; neke studije pokazale su poboljšanje, neke ne.
U sojinoj formuli količina kolesterola je nedostatna, a on je apsolutno neophodan za razvoj mozga i živčanog sustava; nedostatna je također količina laktoze i galaktoze, koji imaju jednaku ulogu u razvoju mozga i živčanog sustava. Brojne druge tvari koje nisu neophodne i upitne su sigurnosti, dodane su u sojinu formulu kao npr. natrij-hidroksid, trikalcij-fosfat itd. Nitrozamini koji su potencijalni karcinogeni, često se nađu u jelima sa sojinim proteinima, i znatno im se količina povećava tijekom procesa sušenja na visokim temperaturama.
 
Ne iznenađuju studije na životinjama koje su pokazale manju tjelesnu težinu štakora hranjenih sojom od onih na potpunom mlijeku, bogatom laktozom. Slični rezultati primijećeni su kod djece na makrobiotičkoj dijeti, koja uključuje velike količine sojinog mlijeka i cjelovitih žitarica. Djeca na dijetama bogatim fitatima sklona su mršavosti.
 
Umjetna sojina hrana
 
Konačno obezvrjeđivanje sojine hrane je visoka temperatura pod visokim pritiskom te brojni umjetni dodatci kako bi se popravio okus žitarice i istaknuo okus mesa, što se posebno koristi u prehrambenim programima škola, dijetnim pićima, brzoj hrani itd. Snažno su promovirani u zemljama trećeg svijeta i čine osnovu donirane hrane. Sojini proizvodi snažno inhibiraju apsorpciju cinka i željeza; u pokusima sa životinjama to izaziva povećanje organa, posebno gušterače i štitnjače te pojačano nakupljanje masti u jetri. Učinak sojinih proizvoda sa sniženom količinom kolesterola nije se pokazao značajnim, dapače prikazivano je često da imaju pozitivan učinak na razine kolesterola.
 
Rak prevenirajuća ili rak izazivajuća?
 
Industrija hrane također promovira sojine produkte kao bogate isoflavonoidima, tvarima s preventivnim učinkom za karcinome, no u nefermentiranim proizvodima kao tofu i sojino mlijeko ti isoflavonoidi nemaju antikarcinogeni učinak. Neki istraživači smatraju da je porast karcinoma jetre i gušterače u Africi uzrokovan sojinim proizvodima uvedenim u ishranu.
Ukratko, tradicionalno fermentirani sojini proizvodi kao npr. miso koji su obično pripremani s prirodno uzgojenim sojinim zrnom, imaju dugu povijest upotrebe te su općenito dobrog učinka kada su kombinirani s drugim namirnicama orijentalne prehrane kao što su riža, morski plodovi, meso i fermentirano povrće. Vrijednost zasićenih sojinih proizvoda je problematična, posebno ako čine osnovu proteinske ishrane i može dovesti do ozbiljnih problema.
 
Problem je i u komercijalnom prerađivanju mlijeka
 
Trik koji zdrave mliječne proizvode pretvara u alergene i karcinogene počinje s modernim metodama ishrane koja zamjenjuje visoke proteine te metodama kojima se uzgaja krave s abnormalnom hipofizom tako da daju 3 puta više mlijeka od normalnih, te stoga trebaju antibiotike da ostanu u dobrom stanju. Njihovo mlijeko se stoga pasterizira, no time se uništavaju i svi raspoloživi enzimi bitni za apsorpciju laktoze, galaktoze i kalcija, a bez njih se mlijeko teško i probavlja.
Ljudska gušterača nije uvijek u mogućnosti proizvesti ove enzime; prekomjerna podraženost gušterače može rezultirati dijabetesom. Za razliku od kolesterola u svježem mlijeku, onaj u prerađenom mlijeku je oksidiran i potiče srčanu bolest, osim što takvo mlijeko sadrži visoke razine nitrata. A to je mlijeko u širokoj upotrebi u zemljama trećeg svijeta.
 
 
== Vanjske poveznice ==