Divlja artičoka: razlika između inačica

'''Artičoka''' ili '''Gardun''' (''Cynara cardunculus'' subsp. ''scolymus'' ([[Carolus Linnaeus]] Hegi.) je biljka iz porodice [[Asteraceae|glavočika]] koja se uzgaja kod nas i u svijetu zbog prehrambenih razloga, kao i za uporabu u medicinske svrhe. Naraste od 0,8 - 2 m. Oko središnje [[stabljika|stabljike]] (koja je u donjem dijelu često odrvenjela, posebno kod većih i starijih biljaka) naizmjenično rastu listovi[[list]]ovi dugi do 80 cm, perasto razdjeljeni. Listovi su srebrnozelene boje, na naličju dlakavi, pa čak i bodljikavi.

Iako prevladava internacionalnimeđunarodni naziv artičoka - koji dolazi iz arapskog Ardiardi-Shokishoki (ارضي شوكي) u [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] je u upotrebi i domaći naziv: '''gardun''', naročito u okolici [[Slano]]ga, gdje se ova biljka naveliko uzgaja. Gotovo da nema vrta ili polja koji svojim rubom nema zasađene gardune. Smatra se da ime gardun dolazi iz davnina, od riječi starih rimljanaRimljana (carduus) ili od latinskog naziva ('''cardun'''culus) kojima je izgovor slova K prešao u G.

Smatra se da gardun potječe iz područja južne [[Europa|Europe]] i [[Mediteran]]a, iako mu je prava pradomovina nepoznata. Gardun se uzgaja još od vremena [[Stara Grčka|starih Grka]], kada je bio uzgajan na [[sicilija|Siciliji]] pod imenom ''kaktos''. [[Rimljani]] su preuzeli tradiciju uzgajanja garduna od Grka. U islamskom svijetu, u području [[Magreb]]a također se uzgajao gardun. Postoje dokazi da se gardun uzgajao oko [[Napulj]]a u devetom stoljeću, a po legendi, u Francusku ju je uvela kraljica [[Katarina Medici]] ("na jednom vjenčanju je jela toliko da je mislila da će umrijeti, a uhvatio ju je i proljev. Rekli su da je to od jedenja previše garduna." - Pierre de L'Estoile, 19.06. lipnja 1576.)

Sušeni listovi i dijelovi stabljike se upotrebljavaju za izradu [[čaj]]a, koji se koristi u medicini za pospješivanje izlučivanja žuči[[žuč]]i. [[Cynarin]], sastojak garduna se danas upotrebljava kao lijek u tu svrhu.