Razlika između inačica stranice »Damir Škaro«

Dodana 82 bajta ,  prije 10 godina
bez sažetka
 
==== Domovniski rat ====
 
Svoje stavove o Jugoslaviji i građanski bunt Damir Škaro pokazivao je još kao mladi sportaš kada se javno križao klečeći na koljenima u ringu prije borbe, po uzoru na Poljske i Brazilske boksače, zbog čega je često bio i kažnjavan. Bio je nazočan i na presudnoj nogometnoj utakmici 13. svibnja 1990. na maksimirskom stadionu između Dinama i Crvene zvezde kada je Zvonimir Boban nogom udario jugoslavenskog policajca. Škaro je kasnije kazao da je taj Bobanov udarac bio najbolji pokazatelj hrvatskom narodu da će njihovi sportaši biti uz njih i u najtežim trenucima. Takvi trenuci ubrzo su i stigli početkom velikosrpske agresije. Kako bi skrenuo pažnju svijeta na agresiju koja se događala nad Hrvatskom, Škaro je iskoristio i svoju poziciju vođe hrvatske karate reprezentacije. Na Svjetskom prvenstvu koje se održavalo u Sjedinjenim američkim državama 1991. ispred zgrade Ujedinjenih naroda organizirao je prosvjed i štrajk glađu. Osim članova reprezentacije koji su prosvjedovali sa osvojenim medaljama i peharima za samostalnu Hrvartsku, prosvjedu se pridružilo i oko pet tisuća iseljenika. Škaro je posebno ponosan što su se na njegov poziv prosvjedu odazvali i hrvatski košarkaši koji su igrali za američku NBA ligu, Dražen Petrović i Stojko Vranković. Budući da su Petrović i Vranković bili cijenjeni u američkoj košarci, uspjeli su senzibilizirati još neke čuvene košarkaše pa je prosvjed bio izuzetno medijski popraćen. Time su sportaši učinili prvu veliku javnu međunarodnu akciju jer su svojim istupom upozorili svijet na agresiju koja se nadvila nad Hrvatsku. Nakon povratka u domovinu, Škaro se kao uspješan sportaš nije sakrio od rata na sigurnu udaljenost, već je odlučio pomoći svome narodu u obrani. Ubrzo je okupio poznate sportaše s kojima je otišao u obilazak prve crte bojišnice. Osim što su vojnicima donijeli opremu i potrebne namirnice, podizali su im i moral. Nakon što je vidio koliko vojnicima na terenu znači podrška poznatih sportaša, Škaro je osnovao sportsku satniju čiji je cilj bio pružanje moralne pomoći hrvatskim vojnicima. Izabran je za zapovjednika satnije koja je u početku okupljala oko 50 sportaša. Prvi pravi doticaj s ratom sportska satnija imala je na području Siska gdje su na ratištu kod Sunje doživjeli izravno granatiranje. Kasnije je sportska satnija nastavila obilaziti sva ratišta i pomagala hrvatskim vojnicima na sve moguće načine. Najvažnije je bilo, kasnije je istaknuo Škaro, pokazati ratnicima da je cijela Hrvatska uz njih, pa tako i istaknuti, vrhunski sportaši koji su im bili uzori i idoli. Nakon završetka oslobodilačke akcije „Oluja“ 1995., Škaro je postao izbornik boksačke reprezentacije za vrijeme Prvih vojnih igara u Rimu iste godine. Na tom je natjecanju boksač Drago Mijić osvojio broncu, ujedno i prvu medalju za Hrvatsku vojsku na međunarodnim natjecanjima.
 
==== Politička djelatnost ====
 
Po završetku sportske karijere 1988 godine, Damir Škaro uključio se u politički život Hrvatske. Kao istaknuti sportaš i osoba s državotvornom političkom orijentacijom želio je doprinjeti mirnom i demokratskom stvaranju nove države. Tako se već 1990 godine priključio doktoru Franji Tuđmanu i Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) kao pokretu za stvaranje nove i neovisne hrvatske države. Postavši prvi hrvatski predsjednik, Tuđman je Škaru predložio i za zastupnika u trećem sazivu Sabora Republike Hrvatske. Tu je dužnost obnašao u periodu od 1996. do 2000 godine. U Saboru je Škaro sudjelovao u radu Saborskog odbora za Obitelj mladeži i sport te Saborskog odbora za predstavke i pritužbe građana. U svom saborskom mandatu Damir Škaro kao bivši profesionalni sportaš predlagao je dopune Zakona o sportu. Između ostaloga je predložio da se donacije za sport oduzmu poreznim obveznicima od porezne osnovice, čime je želio postići veća ulaganja u sportaše. Ujedno se bavio i Zakonom o sigurnosti prometa te je prvi u Hrvatskoj predložio da se zabrani korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje. Kao drugu istaknutu dopunu Zakona o sigurnosti u prometu zatražio je da se uvede obavezno uključenje svjetala na vozilima tijekom cijele godine. Upravo njegova briga za povećanje sigurnosti prometa na cestama kasnije ga je i dovela na čelo najvećeg hrvatskog autokluba. Kada je pak 2000. u Hrvatskoj došlo do smjene vlasti, mnogi članovi HDZ-a počeli su se ograđivati od svoje stranke. U doba najveće krize za HDZ, Škaro je preuzeo vođenje temeljnog ogranka HDZ-a, Maksimirska naselja, kojeg uspješno vodi još i danas.
 
==== Poduzetništvo ====
 
Damir Škaro je nakon uspješne športske karijere nastavio život kao poduzetnik za što je već ranije pokazivao sklonost. Tako je 1988. započeo posao u ugostiteljstvu te je otvorio popularni klub „Papaya“ i „Champion“ pri Športsko - rekreacijskom centru „Šalata“. Ponuđenim je kulturnim programima postigao da objekti postanu jedna od najomiljenijih mjesta za izlaske mladih Zagrepčana. Paralelno sa ugostiteljstvom, Škaro se bavio i graditeljstvom. Sa svojom je tvrtkom „Damby“ GmbH od 1993. do 2000. izvodio završne radove u građevini u Njemačkoj i Austriji, zapošljavajući oko 100 radnika. Tijekom 2002. postao je vlasnik tvrtke „Stari Grič“, koja se bavi ugostiteljstvom. Na čelo Autokluba „Siget“ čije je predsjednik i danas, dolazi 2004. Za predsjednika je jednoglasno izabran na izbornoj Skupštini tada posrnulog i prezaduženog kluba koji je brojao 105 zaposlenih osoba. Njegovim novim planom i programom AK „Siget“ je nakon prve godine rada ostvario prihod 980 posto veći u odnosu na 2004. Do tada je Klub vodila već bivša uprava za koju se vjerovalo da ga je namjernim zaduživanjem željela prepustiti u ruke privatnim osiguravajućim kućama.
 
==== Rad u zajednici ====
===== Marketing u politici 21. stoljeća =====
„Djelo "Marketing u politici 21. stoljeća" je zanimljiv rad koji u većem dijelu počiva na znanstvenoj podlozi, integrirajući dostignuća znanstvenih istraživanja mnogih svjetskih i domaćih autora iz područja marketinga i politologije i drugih srodnih disciplina. Autor je u svom pristupu imao želju ne samo da svojom analizom marketinške interpretacije djelovanja u politici i njezinim aktivnostima ukaže na teorijske i metodološke aspekte ove simbioze više znanstvenih disciplina, već također da u vidu naputaka za političko djelovanje objasni mjesto i ulogu marketinga. Naime, moramo ipak priznati da je hrvatska politička scena, ma koliko se mi trudili razviti višestranačje i kroz to diferencirati idejno-političku ponudu, siromašna idejama i realističnim ciljevima, pa je pučanstvo u velikoj mjeri zbunjeno i značajnim dijelom rezervirano. Niti "velike" stranke nisu sasvim načistu sa mnogim temeljnim karakteristikama koje bi trebale resiti demokratsko društvo, a pojam ljudskih sloboda još uvijek se promatra i interpretira kao dostignuće demokracije, a ne njezina pretpostavka. Ako ove misli imamo pred sobom u čitanju Škarinog djela, onda vidimo dubinu problema o kojemu on piše. Naime, nemojmo politički marketing promatrati isključivo s njegove tehničke strane već s aspekta oblikovanja političke ideje i onda njezine usporedbe. Jer, upamtimo, najvažniji dio u koncepciji marketinga jest sam proizvod. Samo dobar proizvod može ostvariti dobar marketing. Stoga, ideja koja je u osnovi ciljeva neke stranke, a to znači njezin politički program, daje mogućnost da stranka ponudi građanstvu, biračima, svojim "potrošačima" putem vrsnog marketinga na odluku prihvaća li ga ili ne. To je ona odluka koja se registrira na izborima“ kazao je o knjizi prof. dr. sc. Fedor Rocco.
 
==== Izvori ====
www.damirskaro.com<br />
 
www.vjesnik.hr<br />
 
www.vecernji.hr
Anonimni suradnik