Rimska palača u Polačama: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 9:
}}
 
'''Rimska palača u Polačama''' je naziv za fortifikacijsku cjelinu, koja se sastoji od [[antika|antičke]] palače, termi, dviju ranokršćanskih [[bazilika]], arsenala, skladišta za galije i ostataka gatova (danas se nalaze pod morem), a nalazi se u naselju [[Polače]], u istoimenom zaljevu, na [[Mljet|otoku Mljetu]]. ToPo cijeloj luci [[Polače]], zaklonjenoj od jakih [[Vjetar|vjetrova]] nalaze se ostaci kolona za koje su se vezivale [[Galija (brod)|rimske galije]]. Luka je zaštićena četirima otočićima ([[Moračnik]], [[Tajnik]], [[Ovrata]], [[Kobrava]]), ima izvor [[Pitka voda|pitke vode]] što je također odredilo smještaj palače. U [[5. stoljeće|5.]] stoljeću ovaj je rimski posjed davao 500 [[solid]]a godišnjeg prihoda. Osnovu [[Ekonomija|ekonomije]] činila je proizvodnja [[sol]]i, [[Vino|vina]], [[Maslinovo ulje|maslinovog ulja]], [[med]]a, [[Meso|mesa]] i [[sir]]a [[Ovca|ovaca]] i [[koza]], suhe i usoljene [[Riba|ribe]]. Kako tragovi naselja nisu nađeni u zaljevu Polače pretpostavlja se da su tu zimovale rimske galije i da je stoga bilo potrebno toliko crkvenih građevina. Palača na Mljetu je treći najočuvaniji i najveći rimski spomenik na [[Hrvatska|hrvatskoj]] obali [[Jadransko more|Jadranskog mora]], odmah poslije [[Dioklecijanova palača|Dioklecijanove palače]] u [[Split|Splitu]] i [[Amfiteatar u Puli|Arene]] u [[Pula|Puli]].
 
==Dolazak Grka i Rimljana na Mljet==
Najstariji povijesni zapisi o otoku Mljetu datiraju iz [[4. stoljeće pr. Kr.|4.]] stoljeća pr. n. e. i vezani su za [[Grčka|grčke]] moreplovce koji su plovili prema svojim kolonijama na otocima [[Korčula|Korčuli]], [[Vis|Visu]] i [[Hvar|Hvaru]], a prolazili su kroz današnji [[Mljetski kanal]]. Ploveći uz Mljet, zadržavali su se na mjestima uz obalu gdje su bili izvori [[pitka voda|pitke vode]], što nesumljivo znači da su zalazili i u [[zaljev]] Polače, u koji su se sklanjali za vrijeme jakih [[Jugo|južnih vjetrova]] jer je zaljev od vjetra zaštićen sa svih strana. Materijalnih ostataka na kopnu otoka Mljeta, koji bi svjedočili o boravku [[Grci|Grka]], nema, ali zato je podmorje bogato nalazištima [[amfora]] što nesumljivo dokazuje njihov boravak.<ref>Suić, M. Istočnojadranska obala u Pseudopsilaksovom Periplu. Rad JAZU, Knjiga 306: Zagreb, 1955. str. 126.</ref>
Prve konkretne podatke o naseljavanju otoka daje rimski pisac [[Apijan iz Aleksandrije|Apijan]] u svojem djelu ''[[Rimski građanski ratovi]]'' opisujući ratove [[car|cara]] [[August|Augusta]] protiv [[Iliri|Ilira]] na Mljetu i Korčuli. Apijan navodi kako je August tada razorio grad Melitussu, premda se povjesničari do danas nisu dogovorili gdje bi se taj grad točno nalazio.<ref>Appian, Romanorum Historiam: „De rebus Illyricis“ u: Novak, G. Prošlost Dalmacije: Zagreb, 1944. str. 44.</ref> Najveći se broj povjesničara slaže da to nije zapravo bio [[grad]], već veća ilirska naseobina građena od suhozida te da se taj grad nalazi u luci Polače, koja ima najpogodnije uvjete za razvoj većeg naselja, jer je duboko uvučena u kopno i tako zaštićena od [[vjetar|vjetrova]], ima izvor pitke vode, a okolno je zemljište pogodno za razvoj [[stočarstvo|stočarstva]] i [[ratarstvo|ratarstva]].<ref>Gušić, B. Mljet, Antropogeografska istraživanja 1: Zagreb, 1931. str. 15</ref>
 
Redak 34:
[[Datoteka:Bazilika2.jpg|mini|250px|desno|Ostaci ranokršćanske [[bazilika|bazilike]] s katedrom za svećenika i prozorom u obliku [[križ|križa]] u [[Polače|Polačama]] na otoku [[Mljet|Mljetu]]]]
Uz palaču ostali su sačuvani ostaci dvaju sakralnih građevina od kojih je najveća i najbolje očuvana ranokršćanska [[bazilika]], koja se nalazi jugozapadno od palače na udaljenosti od 70-ak metara. Bazilika je nadograđivana i proširivana tri puta u zasebnim vremenskim razdobljima. Prvi sloj pripada najstarijem tipu ranokršćanskog objekta na našem obalnom području, a svrstava se u razdoblje [[5. stoljeće|5.]] stoljeća. Drugi je sloj građen u periodu između [[6. stoljeće|6.]] i [[9. stoljeće|9.]] stoljeća, dok treći sloj već pripada u razdoblje pučke [[romanika|romanike]] iz [[12. stoljeće|12.]] stoljeća.<ref>Mohorovičić, A. Prilog poznavanja razvoja arhitekture na otoku Mljetu: Dubrovnik, 1960. str. 25 -32</ref>
U bazilici je, za vrijeme istraživanja, pronađen arheološki vrijedan materijal: sjedalo za svećenika s katedrom za biskupa i krstionica. Otkriven je i [[grob]], iznutra potpuno nadsvođen i [[kostur]] [[čovjek|čovjeka]], star najmanje 1500 godina. Uz kostur je još pronađeno mnoštvo obrednih posudica, oltarska mramorna menza te ostaci razne [[keramika|keramike]]. Također, pronađena je i kamena ploča sa slijedećimsljedećim ...
{|
|valign="top"|
Redak 74:
==Život u palači==
Palača u Polačama je bila impozantne veličine i u njoj su stanovali upravnici ovog carskog posjeda, zajedno sa svojim dvorjanima i brojnom poslugom, niže i više [[svećenstvo]] te narod koji je stanovao u bližoj i daljoj okolici palače, u malim i neuglednim kućicama od kojih nije ostalo nikakvog traga. Vladajući sloj je pripadao rimsko-romanskom stanovništvu, a romanizirani su Iliri služili da glavna fizička snaga za vađenje i prijenos [[kamen|kamena]] za potrebe gradnje palače i bazilika. Kulminacija prosperiteta otoka Mljeta u [[5. stoljeće|5.]] i [[6. stoljeće|6.]] stoljeću dokazuje i darovnica [[Odoakar|Odoakra]] od [[18. ožujka]] [[489.]] godine, kojom svog ''comes domesticorum'' Pieriusa daruje posjedima kod [[Sirakuza|Sirakuze]] i na [[Mljet|Mljetu]], pri čemu se posjed na Mljetu procjenjen na 200 solida godišnje, što je u ono vrijeme bio veliki novac. Tako velike prihode donosila je [[poljoprivreda]], razvijena zemljoradnja, iskorištavanje šuma, drva za ogrjev i gradnju te trgovina koja je išla kroz luku Polače u koju su dolazili brodovi iz cijelog [[Rimsko Carstvo|Carstva]] te su jednako tako i odlazili prema svim većim lukama Carstva.<ref>Gušić, B., Fisković, C. Otok Mljet: str.8</ref>
 
==Rimska palača u modernoj povijesti==
Doseljavanjem prvih stanovnika iz [[Babino Polje|Babinog Polja]] u [[Polače]], članovi obitelji ''Nodilo'' i ''Dabelić'' nailaze na dobro očuvane dijelove palače uz koju počinju graditi svoje kuće, obilno koristeći pravilno kamenje obližnjih ranokršćanskih [[bazilika]] (danas se za to veže lokalna legenda o prokletstvu nad tim obiteljima, koje će prestati tek kad se izgradi crkva u naselju) te glavni zid palače. U određenim dijelovima palače grade magazine za čuvanje ribarskog alata i mreža, dok u drugim dijelovima grade staje za domaće životinje. Danas je to vrlo zanimljiv arhitektonski sklop. Nažalost, palači su, u drugoj polovici [[20. stoljeće|20.]] stoljeća napravljena dva [[kulturocid]]a . Prvi se veže za proboj otočne ceste i izgradnju luke u Polačama, kada je dobar dio iskopina palače jednostavno prekriven [[asfalt]]om, a drugi se kulturocid dogodio, kada je, zbog nesmotrenosti vozača kamiona, dizalica udarila u luk kule i srušila dio zida. Ubrzo poslije, ta je šteta sanirana. Dobar dio palače je danas, još uvijek, neistražen, poglavito jer [[Ministarstvo kulture Republike Hrvatske|Ministarstvo kulture RH]] ne dopušta nikakav rad na palači pa su Upravi [[Nacionalni park Mljet|NP Mljet]] praktički vezane ruke. Zanimljivo je kako je za vrijeme [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]] postojala ideja da se stanovništvo starog dijela Polača iseli u noviji dio te da se kuće sruše kako bi se na temeljima u potpunosti rekonstruirala palača u kojoj bi bio smješten muzej otoka [[Mljet]]a. Skupljena je velika količina novaca za taj projekt, ali je ideja napuštena [[1979.]] godine, kada je sav novac za rekonstrukciju palače preusmjeren za obnovu [[Dubrovnik]]a i [[Kotor]]a, koji su teško stradali u [[potres]]u. U zadnje vrijeme postoji tendencija da se veća bazilika u potpunosti rekonstruira kako bi, na temeljima stare, bila izgrađena nova crkva.
 
 
==Izvori==
{{izvori}}
* ''Zbornik otoka Mljeta'' (1989.), Dubrovački muzej - Odjel socijalističke revolucije: Dubrovnik
 
==Vanjske poveznice==