Sadizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 195.130.62.14, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Kubura |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
}}
'''Sadizam''' je neprirodno [[ponašanje]] gdje se zadovoljstvo postiže nanošenjem [[bol]]i drugoj osobi (npr. bičevanjem ili ponižavanjem). Riječ je nastala po [[markiz de Sade|markizu de Sadeu]], razuzdanom [[psihopat]]u i [[pisac|piscu]] [[roman]]a.
Sadizam je osobni poremećaj, kao i svaki drugi osobni poremećaj, te ima više tipova i stupnjeva. Sam naziv dolazi od prezimena razvikanog Markiza de Sada, koji je u svojem literarnom radu opisivao grozote svih vrsta.
Sadizam se povezuje sa spolnošću, ali taj osobni poremećaj nema direktne veze sa spolnošću. Sadistička je osoba samo jedan kraj batine, a na drugom je kraju osoba snažne volje i samosvijesti. Takve osobe možemo naći na vodećim položajima, u vodećim funkcijama, pri čemu njihove osobne sposobnosti nisu sporne. Štoviše, ponekad su čak i tražene i cijenjene. Svi različiti tipovi sadističkih osobnosti imaju nekoliko bitnih zajedničkih točaka.
Za postizanje dominacije u pojedinom odnosu, upotrijebiti će psihičko ili fizičko nasilje. Ljude voli ponižavati u blizini drugih ljudi. Ako se nalazi u poziciji moći, tada prijeti ili za postizanje discipline koristi previše nasilne metode. Uživa ili se zabavlja dok druge boli ili trpe, pa i životinje. Laže kako bi drugima prouzročio boli. Iz ljudi izvlači što želi, na taj način da im prijeti i zastrašuje ih. Rado posiže u autonomiju ljudi, s kojima je u nekom odnosu (recimo: stroga ograničenja za djecu, ljubomora). Fascinira ga nasilje, oružje, borilačke vještine, ozljede i mučenje.
Seks je samo još jedan od mogućih načina na koji se može uspostaviti dominacija. Potpuna nadmoć nad osobom, kojoj pruža seksualni odnos, za sadiste je idealna situacija. Ovdje se ne radi o igricama koje uključuju malo boli ili igranje s odnosima. Radi se o poremećaju, jer jedan od partnera stvarno uživa u bolima drugoga, traži je i od nje dobiva seksualnu zadovoljštinu. Sadista ne osjeća i ne razumije tuđe boli, zbog čega je u stanju gledati, ili sam uzrokovati grozne boli, rane, silovanje, mučenje, pa čak i ubojstvo. Bolovi što ih zadaje drugima, ispunjavaju ga osjećajem veće vrijednosti, osjećajem božanstvenosti dok kontrolira drugu osobu i odlučuje o njenom životu i smrti. Kod sadista, koji za orgazam trebaju tuđu bol, radi se samo o pomaku osnovnog sadističkog usmjerenja. Sadisti su u potpunosti okrenuti sami sebi, a za svoj su cilj spremni učiniti doslovno sve.
Svi osobni uzorci imaju predvidive pouzdane psihološke indikatore, koje je moguće otkriti. Millon je (1996. godine) te uzorke razdijelio na osam različitih podtipova, pomoću kojih ih možemo dijagnosticirati.
Ekspresivno ponašanje
Temeljna karakteristika sadističke osobnosti tog tipa je samouvjerenost. Imaju snažnu volju, otvoreni su, takmičarskog su kova i osjećajno hladni. Vrlo snažan varijetet tog tipa je osoba koja djeluje zastrašujuće i agresivno. Uvijek želi prevladavati, uživa u svojoj superiornosti, ne pokazuje nikakve osjećaje, nadasve mu nedostaje empatija, za njih su osjećaji samo znak slabosti, ne znaju uspostaviti intimne odnose, a sumnjičavi su prema nježnosti, sućuti i ljubaznosti. Sebe vide kao besprijekorne, rado previde poneki argument, a kada su suočeni sa svojom pogreškom ignoriraju je i nastavljaju po svome. Ako ih netko ponizi reagiraju agresivno. Vrlo brzo će reagirati, a njihov će prvi napad uvijek biti usmjeren prema osobi koja ih je povrijedila, i to tako da će je pokušat poniziti i na taj način uspostaviti dominaciju
Međusobni odnosi
Osnovne značajke ovog tipa su želja za upravljanjem i naređivanjem. Takva je osoba snažna, autoritativna i vrlo uvjerljiva. Kada je takav tip osobnosti potenciran, pokaže se da je sklon utjerivanju straha u kosti. Osoba je svadljiva, sve postiže zastrašivanjem, moći, diktatorstvom, ne objašnjava, ako je potrebno drugoga će prvo uvrijediti kako bi kasnije postigao što želi. Sve se to obično skriva iza neprijateljstva, sarkazma, kritike i prijetnji. Na kraju, to su osobe koje u tome beskrajno uživaju. Često ih nalazimo na položajima, na kojima im društvo u ime socijalne pravde dozvoljava neprijateljstvo i napadački stav, ili to čak i nagrađuje.
Racionalni stil
Osnova za taj tip osobnosti su ljudi koji su otvoreni, sposobni razumjeti druge, imaju snažna stajališta, koja uvijek strasno brane. Te se osobine potenciraju u dogmatizam, uskoću svjetonazora i štićenje vlastitih stajališta. Takve su osobe netolerantne, posebno prema određenim socijalnim ili etničkim skupinama. Pri tome vrlo pozorno prate pokazivanje fobija kod drugih ljudi, jer su posebno spretni u manipulacijama drugih, koristeći se njihovim slabostima. Vole uznemirivati ljude, tražeći njihove slabe strane, te tako nad njima dominiraju i nadziru ih.
Osjećaji i temperament
Ovi su tipovi osobnosti izrazito živčani i imaju vrlo eksplozivan karakter. Ali suprotno od očekivanog, izgledaju vrlo mirno, iako su neljubazni i hladni, te ne pokazuju svoje osjećaje. Usprkos tome mogu nenadano eksplodirati u grubo argumentiranje ili fizičko nasilje. Ekstremni tipovi izvanredno zlovoljne osobe, koje u sebi nose ljutnju i neprijateljstvo, a za tuđa ih prava nije nimalo briga. Ako se ne ispuni njihova volja posižu za nasiljem, psihičkim ili fizičkim, i to u obliku neočekivane kratkotrajne eksplozije. Ne pokazuju sposobnost razumijevanja drugih, sućuti ili bilo kakvih nježnih osjećaja.
Samoljubljivi tipovi
Sebe vide kao grube, nesentimentalne i hrabre. Imaju vrlo snažnu volju, mnogo energije, ponašaju se vlastodržački, te sami sebe - zbog tih osobina - smatraju boljima od drugih i na to su vrlo ponosni. Njihov je pogled na svijet: Čovjek je čovjeku vuk, realni su, pošteni, smatraju se vrlo pouzdanima i poštenima. Problematično je njihovo pomanjkanje samokritičnosti, precjenjuju se, uvijek traže više moći, a ako se pojave osvetoljubivi motivi, kao posljedica njihovih postupaka, jednostavno ih zanemare. Često se vrlo dobro snalaze na vodećim položajima i vrlo su uspješni, što još više ojačava njihov osjećaj samodopadnosti
Regulacioni mehanizmi
Ovdje se radi o obrani ega. Takve su se osobe sposobne "odrezati" od svojih agresivnih postupaka prema drugima. Imaju razvijene mehanizme za obranu od osjećaja loše savjesti, racionalizaciju i sublimaciju, a sve kako bi na neki način opravdali svoje postupke ili misli. Previše su direktni, što nazivaju otvorenošću, iskrenošću i nelicemjernošću. Svoju agresivnost rado traže u drugima, a onda ju upotrijebe kao izgovor kako je njihova agresivnost tek odgovor na tuđu agresivnost. Uvijek traže žrtvene jarce, i kada nekoga "prignječe", ili uvrijede, uvijek se opravdavaju na taj način da žrtvu degradiraju na simbol čovjeka koji ništa drugo niti ne zaslužuje.
{{mrva-psihologija}}
| |||