Inzulin: razlika između inačica

'''Inzulin''' je [[hormon]] koji luči žlijezda [[gušterača]] (pankreas), a služi za regulaciju [[šećer]]a u [[krv]]i, te metabolizam ugljikohidrata i masnoća u tijelu. On je transporter koji omogućava glukozi da iz [[krv]]i prodre u tjelesne stanice gdje se pretvara u energiju za tijelo. [[Glukoza]] je grožđani šećer u kojeg se, prilikom probave, rascijepe namirnice koje sadrže ugljikohidrate. Inzulin također omogućava da se prekomjerna glukoza sprema u mišićima i u jetri (glikogeneza), te regulira sintezu novoga šećera koji ulazi iz jetre u krvotok (glikogenoliza). Ako inzulina uopće nema ili ako ga je premalo, šećer ne može nikako, ili samo djelomično, dospjeti u tjelesne stanice. Ostali šećer se zadržava u krvi, što se može izmjeriti. Normalna koncentracija glukoze u krvi natašte iznosi 3,75 - 6,0 mmol/L (67 - 108 mg%).

 

 

Inzulin je [[peptid]] koji se sastoji od 51 [[aminokiseline]], a izgrađen je u obliku dva lanca, međusobno povezana s dva disulfidna mosta. Proizvodi se u β stanicama Langerhansovih otoka gušterače. Ime potječe od latinskog "insula" što znači otok. Molekularna težina iznosi oko 6.000. Cijeli pankreas producira dnevno oko 80 - 100 jedinica inzulina. Struktura inzulina se nešto razlikuje između životinjskih vrsta i humanog (ljudskog) inzulina. Najsličniji ljudskom inzulinu je svinjski inzulin. Tako se ranije inzulin izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili goveđe [[gušterača|gušterače]]. Naravno da takav inzulin nije bio najučinkovitiji iako se od ljudskog tek neznatno razlikovao. Problem je bio i u tome što je takav inzulin sadržavao i primjese ostalih struktura pankreasa pri čemu je moglo doći do jakih i po život opasnih [[alergije|alergijskih]] reakcija. Danas se pak inzulin proizvodi kao čist ljudski inzulin tehnologijom [[rekombinacija DNK|rekombinantne DNK]] (proizvodnja uz pomoć genetski modificiranih kvaščevih gljivica ili bakterije Escherichije coli).