Ksaver Šandor Gjalski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uršul (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Uršul (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
}}
 
'''Ksaver Šandor Gjalski''' /đalski/, pravim imenom '''Ljubomil Tito Josip Franjo Babić''' ([[Gredice (Klanjec)|Gredice]], [[26. listopada]] [[1854]]. - [[Gredice (Klanjec)|Gredice]], [[9. veljače]] [[1935]].), je bio hrvatski književnik. Pisao je [[roman|romane]], [[pripovjetka|pripovjetke]], [[kronika|kronike]], književne članke, [[filologija|filološke]] oglede te političke i povijesne rasprave.
 
Jedan od najtipičnijih hrvatskih književnika [[19. stoljeće|druge polovice 19.]] i [[20. stoljeće|početka 20. stoljeća]]. Rođen je u [[plemić|plemenitaškoj]] obitelji Hrvatskog zagorja, što će znatno utjecati na izbor njegovih književnih tema. U svojim pripovijestima[[pripovjetka|pripovijetkama]] "Pod starim krovovima", "Za materinsku riječ" i "Na rođenoj grudi", on je ne samo [[kronika|kroničar]], već i osjetljivi lirik, te istančan i zreo umjetnik. Do izražaja dolazi njegov emocionalni odnos prema prirodi i zagorskom ladanju.
 
Gjalski se okušao i u mnogim drugim temama i motivima, obuhvativši gotovo čitavu društvenu problematiku svojega doba. Ostaje zabilježen kao prvi [[književna kritika|kritičar]] i uopće prvi hrvatski pisac koji je pokušao dati sveobuhvatnu literarnu sintezu hrvatskoga društva u kojemu je živio.
 
== Životopis ==
Hrvatski književnik i [[politika|političar]] Ksaver Šandor Gjalski rođen je kao Ljubomir Tito Babić [[26. listopada]] [[1854]]. godine u Gredicama kod [[Zabok]]a. Kasnije će u svom djelu ''Za moj životopis'' zapisati: ''U petak sam se rodio (26. listopada 1854) nešto prije ponoći. Moj prvi glas novorođenčeta bio je popraćen udaranjem stare dvjestagodišnje ure, kojim je najavljivala dvanaest sati, ili, kako je u ono još romantično u nas doba primalja, valjda također romantična, inače supruga felčera iz obližnjeg trgovišta, uskliknula: "Die Geisterstunde!" I tako, rođenu u petak, u takvu uru, budu mi od prvoga časa u životu pratilicama starodavne predsude i bojazni; a malo zatim zahvati me bolest tako jako da su i prizvani [[liječnik]], i felčer, i žena mu primalja odsudili te mi je živjeti samo još nekoliko sati, pak - žene oko zipke nisu više dvoumile da tako mora biti kad sam se u petak rodio.''
 
U roditeljskom domu odgajan je u izrazito [[ilirski preporod|ilirskom]] duhu, o čemu će u već spomenutom djelu Za moj [[životopis]] zapisati: Od njega sam (oca) i od prvoga časa primio neizbrisivu ljubav za sve što je slavensko, a još više ljubav prema rođenoj grudi - domovinsku ljubav. Pored domoljublja Gjalski je u ranom djetinjstvu otkrio veliku ljubav prema knjizi, posebice prema latinskim klasicima i poeziji. Ljubav prema književnosti vjerojatno je naslijedio od majke koja je rado čitala djela [[:kategorija:francuski književnici|francuskih]], [[:kategorija:engleski književnici|engleskih]] i [[:kategorija:njemački književnici|njemačkih književnika]].
Redak 34:
U hrvatskoj književnosti javlja se prvi puta u listu ''[[Vienac]]'' [[1884]]. godine pripovjetkom ''Illustrissimus Battorych'' uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s [[Milivoj Dežman|Milivojem Dežmanom]], biti urednik lista [[Vienac]]. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo ''[[Pod starim krovovima]]'' ([[1886]].). No, značajni su svakako i njegovi romani U novom dvoru te Na rođenoj grudi. Pored njih piše i politički roman ''U noći'' te tri povijesna romana - ''Osvit, Za materinsku riječ'' i ''[[Dolazak Hrvata (Gjalski)|Dolazak Hrvata]]''. Svakako treba spomentu i djela: ''Iz varmeđinskih dana, Diljem doma, Tri pripovijesti bez naslova, Janko Borislavić, Bijedne priče, Đurđica Agićeva, Male pripovijesti, Radmilović, Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovijetke, Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića''. Pored [[roman]]a pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. U dva mandata bio je predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], a [[1903]]. godine izabran je za počasnog člana [[JAZU]].
 
U politički život uključuje se [[1906]]. godine kada biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. U vremenu od [[1929]]. do [[1920]]. godine na dužnosti je velikog župana [[Zagrebačka županija|Zagrebačke županije]]. Preminuo je [[9. veljače]] [[1935]]. godine u rodnim Gredicama. Njemu u čast se održava manifestacija "[[Dani Ksavera Šandora Gjalskog"]], na kojem se dodjeljuje i istoimena nagrada, [[nagrada Ksaver Šandor Gjalski|nagrada "Ksaver Šandor Gjalski"]].
 
== Izvori ==
Redak 49:
{{GLAVNIRASPORED:Gjalski, Ksaver Šandor}}
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski romanopisci]]
[[Kategorija:Kroničari]]
[[Kategorija:Hrvatski političari]]
[[Kategorija:Filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]]
 
<!-- interwiki -->