Engleska nogometna reprezentacija: razlika između inačica

 

Engleska nogometna reprezentacija je jedna od najstarijih u svijetu, formirana je u isto vrijeme kada i Škotska. Prijateljska utakmica između Engleske i Škotske odigrana je 5. ožujka 1870. Uzvrat je bio organiziran od strane predstavnika škotskog nogometnog tima 30. studenog 1872. Ova utakmica, igrana u Hamilton Crescentu u Škotskoj, smatra se prvim službenim međunarodnim nogometnim susretom. U početku, Engleska nije imala stalni stadion. Pridružili su se [[FIFA]]-i 1906, te uskoro odlaze na turneju po Srednjoj Europi. [[Wembley]] stadion je otvoren 1923. i postao je njihov domaći teren. Odnos između Engleske i [[FIFA]]-e međutim postaje napet i to je rezultiralo njihovim odlaskom iz FIFA-e 1928., da bi se pridružili tek 1946. Zbog toga, oni se ne natječu na Svjetskom prvenstvu do 1950., kada trpe 1:0 poraz od Sjedinjenih Država, te ne uspjevaju proći prvi krug. Prvi poraz na domaćem terenu od tima izvan UK-a bio je 0:2 poraz od Republike Irske, 21. rujna 1949. na [[Goodison Park]]u. 6:3 poraz 1953. od Mađarske, bio je njihov prvi poraz na Wembleyju od strane tima izvan britanskog otočja. U uzvratu u Budimpešti, Mađarska je pobijedila 7:1. To još uvijek stoji kao najveći engleski poraz ikad. Nakon utakmice, zbunjeni Syd Owen je rekao: "To je kao da igraju ljudi iz svemira".

Na Svjetskom prvenstvu 1954., Ivor Broadis postiže dva gola čime postaje prvi igrač Engleske koji je postigao dva gola u utakmici na SP. Nakon što je vidjela četvrtfinale po prvi put, Engleska je izgubila 4:2 od Urugvaja.

1990. promijenjana su četiri izbornika, svaki u ulozi u relativno kratkom razdoblju. [[Graham Taylor]] je bio Robsonov nasljednik, ali je otišao nakon što se Engleska nije uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo 1994. Na Euru '96, koji je održan u Engleskoj, [[Terry Venables]] je doveo Englesku do njihovog najboljeg nastupa na Europskom prvenstvu, dosegnuvši polufinale. On je podnio ostavku nakon istraga o njegovoj financijskoj djelatnosti i njegov nasljednik, [[Glenn Hoddle]], slično njemu je napustio posao zbog nenogometnih razloga nakon samo jednog međunarodnog turnira - SP-a 1998. u Francuskoj kada su bili eliminirani u drugom krugu. Nakon odlaska Hoddlea, [[Kevin Keegan]] je odveo Englesku na Euro 2000, ali nastupi su bili razočaravajući, a on je ubrzo nakon toga podnio ostavku.

Sven-Göran Eriksson je vodio momčad od 2001. do 2006. i bio je prvi ne-engleski izbornik u Engleskoj. Unatoč kontroverzama iz njegova osobnog života, Eriksson je bio popularan kod većine navijača. On je vodio Englesku do četvrtfinala Svjetskog prvenstva 2002. i 2006. Izgubio je samo pet natjecateljskih utakmica tijekom svoga mandata i Englesku doveo do 4. mjesta svjetskog poretka. Njegov je ugovor zatim produžen za još dvije godine, ali raskinut je na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.

[[Steve McClaren]] je bio imenovan glavnim trenerom. Njegova vladavina donijela je malo uspjeha, s Engleskom se nije uspio kvalificirati na Euro 2008. McClaren je podnio ostavku 22. studenog 2007., nakon samo 16 mjeseci za kormilom. Zamijenio ga je 14. prosinca 2007. bivši trener [[Real Madrid]]a i [[AC Milan]]a [[Fabio Capello]]. Capello je odradio svoju prvu utakmicu 6. veljače 2008. protiv Švicarske, koju je Engleska pobijedila 2:1. Pod Capellom, Engleska je pobijedila sve osim jedne kvalifikacijske utakmice. 5:1 pobjeda nad Hrvatskom na Wembleyu osigurala im je plasman na završni turnir dvije utakmice prije kraja, podvig koji nikada nije postignut prije toga.