Josip Kupertinski: Razlika između inačica

bez sažetka
No edit summary
No edit summary
{{ {{#ifeq:|{{void}}|void|subst!}}|CBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]}}
{{copyright?|http://www.zupa-vela-luka.hr/sveci-opis.asp?svetac%3D304|datum=04. veljače 2011.}}
'''Sveti Josip Kupertinski''' ([[Copertino]], 17. srpnja [[1603.]] – [[Osimo]], 18. rujna [[1663.]]), [[Katolička crkva|katolički]] [[prezbiter]], [[kapucini|kapucin]]
 
 
Giuseppe Maria Desa rođen je 17. lipnja 1603. u Copertinu, u talijanskoj pokrajini [[Apulija|Apuliji]], i to u pravoj pravcatoj staji. Bio je posljednji sin Felicea i Franceschine Desa. Djetinjstvo je proveo u velikoj neimaštini. Pošao je i u školu, ali ju je zbog bolesti, koja ga je više od pet godina držala nepokretnim, morao prekinuti. Kada je ozdravio i već poodrastao, u njemu je dozrijevala misao da stupi u red [[Konventualci|konventualaca]]. No oni ga zbog njegove nedostatne izobrazbe ne htjedoše primiti. Tad pokuca na vrata kapucina i oni ga primiše. Obukao je njihov habit 1620. god. No i ne dovršivši propisanu godinu novicijata, zbog neprikladnosti, bi iz reda otpušten. Posredovanjem svog ujaka konventualca, primljen je kao sluga i franjevački [[FSR|trećoredac]] u njihov [[samostan]] u [[Grotella|Grottelli]]. No kasnije bude odjeven u njihov habit, a 18. ožujka [[1628.]] zaređen i za prezbitera. Tad se počeše i izvana pokazivati njegovi mistični darovi, koji mu brzo stekoše glasovitost, ali i mnoge "križeve". On sam je nastojao ostati ponizan, skroman, a vrlo strogo je živio [[askeza|pokoru]], mrtvenje, [[post]] i odricanje, a naročito strogo je održavao [[siromaštvo]] i [[poslušnost]]. Zbog svojih [[ekstaza]] i sposobnosti [[levitacija|levitacije]] probudio je sumnju [[inkvizicija|inkvizicije]], pa je 21. listopada 1638. morao napustiti samostan u Grottelli te poći u [[Napulj]], da bude podvrgnut ispitivanju pred sudištem tamošnje inkvizicije. Čudo se je ponovilo u [[kapela|kapeli]] ženskog samostana sv. Grgura, pred samim sudcima inkvizicije. I oni ga vidješe kako u zanosu lebdi u zraku. Slučaj je predan u [[Rim]], [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregaciji sv. oficija]], koja oca Josipa oslobodi sumnje da ide za nekom afektiranom svetošću i da zlorabi pučku lakovjernost. Ipak, bilo mu je zabranjeno da se vrati u Grottellu, već je poslan u [[Asiz]], gdje ostade 14 godina, a i dalje je imao iste izvanredne milosti. Ljudi su i dalje dolazili k njemu, pa i prezbiteri i prelati, preporučivali se njegovu zagovoru te od njega tražili savjete. Odredbom Kongregacije svetog oficija svetac je iz Asiza premješten u [[Pietrarubbia|Pietrarubbiju]], kod [[Macerata|Macerate]], u kapucinski samostan svetog Lazara. Napokon je papa [[Aleksandar VII.]] 12. lipnja 1656. donio odluku da se otac Josip može vratiti svojoj redovničkoj subraći, i to u samostan sv. Franje u Osimo, kraj [[Ancona|Ancone]]. Tu je proveo posljednje godine svojega života. Umro je u zoru 18. rujna 1663. (na isti nadnevak mu je i spomendan). Blaženim je proglašen god. [[1753.]], a svetim god. [[1767.]] Godine 1781., u [[crkva|crkvi]] sv. Franje u Osimu uređen je [[oltar]] njemu u čast, gdje se nalazi i njegov [[grob]]. Zazivaju ga u pomoć [[učenik|đaci]] i [[student]]i, osobito prije [[ispit]]a.
'''Sveti Josip Kupertinski''' ([[Copertino]], 17. srpnja [[1603.]] – [[Osimo]], 18. rujna [[1663.]]), [[Katolička crkva|katolički]] [[prezbiter]], [[kapucini|kapucin]]
 
Giuseppe Maria Desa rođen je 17. lipnja 1603. u Copertinu, u talijanskoj pokrajini [[Apulija|Apuliji]], i to u pravoj pravcatoj staji. Bio je posljednji sin Felicea i Franceschine Desa., Djetinjstvokoji jesu proveobili u velikojvrlo neimaštinisiromašni. Pošao je i u školu, ali ju je morao napustiti zbog bolesti, koja ga je više od pet godina držala nepokretnim, morao prekinuti. KadaU je ozdravio i već poodrastao, u njemumladosti je dozrijevala misao da stupi uhtio redpostati [[Konventualci|konventualacafranjevac konventualac]]. No oni ga zbog njegove nedostatne izobrazbe ne htjedoše primiti. Tad pokuca na vrata kapucina i oni ga primiše. Obukao je njihov habit 1620. god. No i ne dovršivši propisanu godinu novicijata, zbog neprikladnosti, bi iz reda otpušten. Posredovanjem svog ujaka konventualca, primljen je kao sluga i franjevački [[FSR|trećoredac]] u njihov [[samostan]] u [[Grotella|Grottelli]]. No kasnije bude odjeven u njihov habit, a 18. ožujka [[1628.]] zaređen i za prezbitera. Tad se počeše i izvana pokazivati njegovi mistični darovi, koji mu brzo stekoše glasovitost, ali i mnoge "križeve"patnje. On sam je nastojao ostati ponizan, skroman, a vrlo strogo je živio [[askeza|pokoru]], mrtvenje, [[post]] i odricanje, a naročito strogo je održavao [[siromaštvo]] i [[poslušnost]]. Zbog svojih [[ekstaza]] i sposobnosti [[levitacija|levitacije]] probudio je sumnju [[inkvizicija|inkvizicije]], pa je 21. listopada 1638. morao napustiti samostan u Grottelli te poći u [[Napulj]], da bude podvrgnut ispitivanju pred sudištem tamošnje inkvizicije. Čudo se je ponovilo u [[kapela|kapeli]] ženskog samostana sv. Grgura, pred samim sudcima inkvizicije. I oni ga vidješe kako u zanosu lebdi u zraku. Slučaj je predan u [[Rim]], [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregaciji sv. oficija]],. kojaKongregacija ocaga Josipaje oslobodioslobodila svake sumnje. daUnatoč ide zatomu nekom afektiranom svetošću i da zlorabi pučku lakovjernost. Ipak, bilonaređena mu je zabranjenopromjena dasamostana sei vratizabranili udodir Grottellu,s većvanjskim jesvijetom. poslanPoslan je u [[Asiz]], gdje ostade 14 godina, a i dalje je imao iste izvanredne milosti. Ljudi su i dalje dolazili k njemu, pa i prezbiteri i prelati, preporučivali se njegovu zagovoru te od njega tražili savjete. Odredbom Kongregacije svetog oficija svetac je iz Asiza premješten u [[Pietrarubbia|Pietrarubbiju]], kod [[Macerata|Macerate]], u kapucinski samostan svetog Lazara. Kapucini su dobili nalog da paze na nj kao na zatočenika. Razgovarati je smio samo s redovnicima, a smio je i slušati ili slaviti svetu misu. Bilo mu je zabranjeno primati posjete ili pisati pismoa. Napokon je papa [[Aleksandar VII.]] 12. lipnja 1656. donio odluku da se otac Josip može vratitipridružiti svojoj redovničkoj subraćikonventualcima, i to u samostansamostanu sv. Franje u [[Osimo|Osimu]], kraj [[Ancona|Ancone]]. Tu je proveo posljednje godine svojega života. Umro je u zoru 18. rujna 1663. (na isti nadnevak mu je i spomendan). Blaženim je proglašen god. [[1753.]], a svetim god. [[1767.]] Godine 1781., u [[crkva|crkvi]] sv. Franje u Osimu uređen je [[oltar]] njemu u čast, gdje se nalazi i njegov [[grob]]. Zazivaju ga u pomoć [[učenik|đaci]] i [[student]]i, osobito prije [[ispit]]a.
 
== Literatura ==
Anonimni suradnik