Wikipedija

Raketa: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Bracodbk (razgovor | doprinosi)
17.668 edits
m Uklonjena promjena suradnika Pseudoznanstvenik, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Drsasa
mNema sažetka uređivanja
Redak 6:
'''Akcija''' je potiskivanje mlaznog pogona prema dolje, a '''reakcija''' je podizanje rakete prema gore.
 
=== Način rada ===
Letjelica na mlazni (reaktivni) pogon kojim se razvija potisak neovisno o okolnome mediju, tj. izgaranjem goriva i oksidansa koje letjelica nosi sa sobom, pa se raketa može kretati i u vakuumu, svemiru. Izgaranjem goriva u raketnome motoru, njegova se [[kemijska energija]] pretvara u [[kinetičku energiju|kinetička energija]] mlaza plinova, koji, izlazeći velikom brzinom kroz [[sapnicu motora|sapnica motora]] razvijaju [[reaktivnu silu|reaktivna sila]] za pokretanje letjelice, '''raketni pogon''' ('''raketni motor''').<br>▼
 
Čep, koji je na dnu rakete, drugačije se zove '''dizna''', a rupa koja je kroz njega napravljena naziva se '''sapnica'''. Svi mlazovi plinova, koji trebaju negdje izaći, izlaze kroz tu sapnicu motora koja je jedini izlaz. Npr. dizna je viskoka 15 mm, a sapnica je široka 5 mm, znači da je kroz čep probušena rupa promjera 5 mm a polumjera 2,5 mm.▼
▲Letjelica na mlazni (reaktivni) pogon kojim se razvija potisak neovisno o okolnome mediju, tj. izgaranjem goriva i oksidansa koje letjelica nosi sa sobom, pa se raketa može kretati i u vakuumu, (svemiru). Izgaranjem raketnog pogona (goriva) u raketnome motoru, njegova se [[kemijska energija]] pretvara u [[kinetičku energiju|kinetička energija|kinetičku energiju]] mlaza plinova, koji, izlazeći velikom brzinom kroz [['''sapnicu motora|sapnica motora]]''' razvijaju [[reaktivna sila|reaktivnu silu|reaktivna sila]] za pokretanje letjelice, '''raketni pogon''' ('''raketni motor''').<br>
'''Spremnici s gorivom''' ('''raketni motor'''), te sustavi za dovod goriva općenito zauzimaju najveći dio vretenasto oblikovana tijela rakete.<br />
'''Krila''' služe za: stabiliziranje leta kroz atmosferu, upravljanje, sprječavaju vrtnju rakete oko svoje osi i općenito vrtenje poput [[metak|metka]] u cijevi tijekom akcije reakcije i izgaranja goriva.
'''Jednostavne rakete''' su one rakete kojima je domet do 100m. Takve rakete manjeg dometa i složenijeg goriva se koriste ponajviše u pirotehnici za zabavne i [[vatromet]]ne rakete. Kao takve su bez šiljaste i detonirajuće bojeve glave, pa ih zovemo još i '''jednostupanjske'''. Najviše se koriste u [[pirotehnika|pirotehnici]] i [[signalne naprave|signalnim napravama]]. Takve rakete imaju vatrometno punjenje ili pak samo motor sa prigodnim zvukom.<br>▼
 
Svrstavaju se u razred I i razred II, dok razred III zauzimaju signalne naprave i rakete koje lete oko 300 m, imaju padobran koji drži bengalsko punjenje ([[bengalska vatra]]) i ispaljuju se iz ruke (držanjem čvrsto u ruci i potezanjem plastičnog upaljača prema dolje).<br>▼
Prema tomu razlikujuRazlikuju se rakete s obzirom na '''namjenu''' i '''primjenu''':<br>▼
'''Vatrometne rakete''' su one rakete kojima je gorivo jednodjelno, dometa od 1000m i kojima je bojevna glava rakete vatromet. Vatrometna bojevna glava se satoji od jake petarde i malih kuglica kojima je glavni sastojak '''flash powder'''. Znači kao takve su opasne jer imaju eksplozivno-pirotehničko punjenje. Kao takve se nalaze u tubama i u skučenom prostoru gdje nema zraka i kad se do njih izazove vatra putem [[štapini|štapina]] one izletu u suprotnom pravcu iz tube i rasprsnu se nakon 2-3 sek.<br>▼
'''Zabavne i modelatorske rakete''' su one rakete kojima je po propisima i zakonom zabranjeno preletanje preko 150m. Zabavne se koriste u pirotehnici i stabilizator im je štap. Imaju one rakte koje samo poletu, do onih s vatrometnom glavom.▼
Rakete koje su namjenjene lansiranju svemirskih letjelica u pravilu su '''višestupanjske rakete''', tj. čini ih više zaseobnih raketa povezanih u cijelinu, koje se redom odbacuju same od sebe kada se gorivo potroši. Kod većih raketa kao što su [[Sojuz]] i [[Space Shuttle]] (koji zapravo nije raketa) potreban je [[vodik]] jer je lagan, zapaljiv, tekuće suvremeno gorivo (pomaže čak prirodi) koje dobro izgara, ali i opasan jer se vrlo lako zbog toga može dogoditi nesreća. Konstrukcija raketa uvelike ovisi o njihovoj namjeni, tj. masi i vrsti korisnoga tereta što ga nose u svojem vrhu aerodinamičnoga oblika.<br>▼
▲Prema tomu razlikuju se rakete s obzirom na '''namjenu''' i '''primjenu''':<br>
* '''vojne''' (raketno oružje),
* '''civilne''' (koje služe za istraživanje svemira),
* '''korisno-prirodne''' (za geofizička istraživanja viših slojeva atmosfere, obrana od tuče i razbijanje oblaka jakom detonacijom),
* '''zabavne''' (u pirotehnici, raketnom modelarstvu, itd.).
 
▲'''Jednostavne rakete''' su one rakete kojima je domet do 100m. Takve rakete manjeg dometa i složenijeg goriva se koriste ponajviše u pirotehnici za zabavne i [[vatromet]]ne rakete. Kao takve su bez šiljaste i detonirajuće bojeve glave, pa ih zovemo još i '''jednostupanjske'''. Najviše se koriste u [[pirotehnika|pirotehnici]] i [[signalne naprave|signalnim napravama]]. Takve rakete imaju vatrometno punjenje ili pak samo motor sa prigodnim zvukom.<br>
▲Svrstavaju se u razred I i razred II, dok razred III zauzimaju signalne naprave i rakete koje lete oko 300 m, imaju padobran koji drži bengalsko punjenje ([[bengalska vatra]]) i ispaljuju se iz ruke (držanjem čvrsto u ruci i potezanjem plastičnog upaljača prema dolje).<br>
 
▲'''Vatrometne rakete''' su one rakete kojima je gorivo jednodjelno, dometa od 1000m i kojima je bojevna glava rakete [[vatromet]]. Vatrometna bojevna glava se satoji od jake petarde i malih kuglica kojima je glavni sastojak '''[[flash powder''']]. Znači kao takve su opasne jer imaju eksplozivno-pirotehničko punjenje. Kao takve se nalaze u tubama i u skučenom prostoru gdje nema zraka i kad se do njih izazove vatra putem [[štapini|štapina]] one izletu u suprotnom pravcu iz tube i rasprsnu se nakonna 2-3razne seknačine.<br>
 
▲'''Zabavne i modelatorske rakete''' su one rakete kojima je po propisima i zakonom zabranjeno preletanje preko 150m. Zabavne se koriste u pirotehnici i stabilizator im je štap. Imaju one rakte kojebez efekta (samo poletu), do onih s vatrometnom glavom.
▲Rakete koje su namjenjene lansiranju svemirskih letjelica u pravilu su '''višestupanjske rakete''', tj. čini ih više zaseobnih raketa povezanih u cijelinu, koje se redom odbacuju same od sebe kada se gorivo potroši. Kod većih raketa kao što su [[Sojuz]] i [[Space Shuttle]] (koji zapravo nije raketa) potreban je [[vodik]] jer je lagan, zapaljiv, tekuće suvremeno gorivo (pomaže čak prirodi) koje dobro izgara, ali i opasan jer se vrlo lako zbog toga može dogoditi nesreća. Konstrukcija raketa uvelike ovisi o njihovoj namjeni, tj. masi i vrsti korisnoga tereta što ga nose u svojem vrhu aerodinamičnoga oblika.<br>
 
== Vrste raketa s obzirom na pogon i agregatno stanje goriva ==
Line 31 ⟶ 36:
 
== Povijest ==
 
{{wp+}}
[[Kinezi]] su prvi, pretpostavlja se izumili [[barut]], pa tako i rakete s barutnim punjenjem. Opisivali su ih kao „strjelice letećeg plamena“, a upotrijebili su ih u bitki protiv [[Mongoli|Mongola]] godine 1232.g..<br>
Bile su jednostavne: smjesa u tubi (kao i danas-; zabavne rakete), se je stavljala na strijelu, a strijela u luk i ta smjesa bez fitilja se je palila 1 sek prije izbačaja. Trebala su 2 čovjeka, za paljenje takvih opasnih raketa- (jedan iza njegovih leđa i drugi koji u 1 sekundi nategne luk i izbaci to sve skupa). S vremenom se je takvo opasno branjenjepaljenje prestalo koristiti, pa su se samo stavljale tube za eksplozivnim punjenjem (ovdje potisnim-, reaktivnim) na štapove, pod kutem do 35%, usmjeravavši se u neprijateljsku vojsku. Pošto su bile teške, padale su i već nakon 20m, ali postoje i pisani podaci da su našli rješenja za to, ugradivši krilca, da bolje sijeku zrak i brže idu kroz atmosferu, i ne samo to, nego promjer sapnice (dizne), se je računala tako da promjer i visina tube (tuljka-motora) se je zbrajala, pa dijelila, i taj najmanji broj bi bio izražen u milimetrima koji je potreban za potisak rakete.<br />
Englesko raketno topništvo je odigralo važnu ulogu u [[Napoleonski ratovi|napoleoskim ratovima]] (bitka kod Gdanska i Leipziga[[Leipzig]]a (1813.g.), kada su bivše znanje o potisno-raketnim gorivima (motorima), primijenili baš u toj bitki, koja je preteča svih današnjih raketa. Od same povijesti rakete su bile od dvije vrste goriva crni i sivi barut. Prvo je bilo punjenje brzogoreće gorivo, crni barut, a onda sporogoreće gorivo, sivi barut. Velike razlike u izgaranju i nije bilo, na 1 dkg 1 sek zaostatka za crnim.<br>
Kao pogon raketa služila je smjesa od:<br>
*70% crnog baruta,<br>
*14% sumpora[[sumpor]]a, i<br>
*16% ugljena[[ugljen]]a.<br>
Masa raketa je iznosila od 4 do oko 20 kg, a najveći domet im je bio 1000m, normalno, ovisilo je o količini i težini same smjese, veličini i širini trupa rakete, i drugih stvari. S vremenom se je zamijenilo polje baruta u raketama, pa je prvo bilo sporogoreće gorivo da se pripremi sama raketa na trenje, temperaturu, potisak, itd., pa zatim brzogoreće gorivo.<br>
U drugoj polovici XIX.st. rakete su napuštene zbog neproračunate slabe preciznosti i nagloga razvoja topova.<br>
Raketno gorivo koje čini 90-95% svake letjelice izgara u komori gdje temperature dosežu i do 3500°C. Raketni pogon na čvrsto gorivo-koristi smjese koje sadrže gorivo i [[oksidans]], kakav je primjerice bezdimni barut (TNC, trinitroceluloza). Danas se češće rabi vrlo fini aluminijski prah (gorivo), pomješan s amonijevim perkloratom (oksidans) ili kalijevim perkloratom ili hipermanganom, a oni su aditivima povezani u visokoelastičnu masu, kao oksidans kao što se koristi i amonijev nitrat i [[kalijev nitrattrinitroceluloza]]).<br />
'''Paljenje''' na fitilj, se sve više izbjegava, jer je nesigurno.staromodno Najviše jei nesigurno, jer za njegovog gorenja se može desiti da doleti iskra ravno na gorivo, i lansira se rakata neposredno ispred vas. ImajuDanas raznega shemeje paljenja,u osimpotpunosti onezamijenilo standardneelektrično na [[štapini|štapin]]. Jedna on najsigurnijihpaljenje, a takvakoje se isada danasnajčešće svekoristi češće koristi,jer je električnonajsigurnije.
 
== Opis pojedinih vrsta goriva ==
 
'''Mlaznica''' ili u žargonu dizna, se najčešće rade od nečega što podnosi [[temperatura|temperaturu]] i jak potisak i [[pritisak]] prilikom akcije i reakcije. Osim toga, bitno je to i da mora biti nešto što se može dobro pričvrstiti za stijenku, tj. oklop raketnoga [[motor]]a. Kao nešto takovo što može podnositi, je pak: [[drvo]], [[gips]], [[bentonit]] (gips i [[cement]] u omjeru 3:1) ili pak [[aluminij]]. Većinom se kod takvih goriva stavlja iznutra aluminijska folija, ali do 4 sloja, što spriječava skupljanje nečistoća (većinom neizgorenog [[kalijev nitrat|kalijevog nitrata]] ili pak nekog drugog [[oksidans]]a) oko sapnice motora i može se dogoditi suženje sapnice (rupe).<br>▼
▲Čep, koji je na dnu rakete, koji ujedno i zatvara vakuum cijelokupne rakete (raketnog motora) drugačije se zove '''dizna''', a rupa koja je kroz njega napravljena naziva se '''sapnica''' ili '''mlaznica'''. Svi mlazovi plinova, koji trebaju negdje izaći, izlaze kroz tu sapnicu motora koja je jedini izlaz. Npr. dizna je viskoka 15 mm, a sapnica (mlaznica) je široka 5 mm, znači da je kroz čep (diznu) probušena rupa promjera 5 mm a polumjera 2,5 mm.<br />
 
▲'''Mlaznica''' ili u žargonu dizna, se najčešće rade od nečega što podnosi [[temperatura|temperaturu]] i jak potisak i [[pritisak]] prilikom akcije i reakcije. Osim toga, bitno je to i da mora biti nešto što se može dobro pričvrstiti za stijenku, tj. oklop raketnoga [[motor]]a. Kao nešto takovo što može podnositi, je pak: [[drvo]], [[gips]], [[bentonit]] (gips i [[cement]] u omjeru 3:1) ili pak [[aluminij]]. Većinom se kod takvih goriva stavlja iznutra aluminijska folija, ali do 4 sloja, što spriječava skupljanje nečistoća (većinom neizgorenog [[kalijev nitrat|kalijevog nitrata]] ili pak nekog drugog [[oksidans]]a) oko sapnice motora i može se dogoditi suženje sapnice (rupe).<br>
Bitno je još i da se stavi neki prikladan šiljasti '''vrh''', da spriječi micanje rakete lijevo-desno i bilo koje ljuljanje prilikom njena [[let]]enja. Kad se ugradi tuljak u obliku stošca, to dodatno ubrzava raketu i daje joj pravilan smjer kretanja.
 
Line 54 ⟶ 63:
Kruta goriva za rakete moraju biti obavezno probušena kroz samu srž goriva, približno, ako je cjelina goriva 4 cm, rupa kroz samu srž mora biti najmanje 2,5 cm, a ako je 10 cm, rupa mora biti najviše 6,5 cm.
 
''Primjer opisa kučišta rakete na raketni pogon koji se često koristi u raketnom modelarstvu!:''
 
Unutarnji promjer tuljka je većinom do 15mm, mlaznica je visoka 10 mm, sapnica je od 4,3 do 5mm, s tim da se rupa mora probit do 3/4 goriva i visina goriva je 80mm. Ako je preuska postoji mogućnost da će doći do [[ekplozija|eksplozije]] motora, ako je preširoka, raketa neće poletjeti. Takve su neke standardne male rakete, koje nemaju stabilizatore za polijetanje štap, već uzljetnu rampu i stabilizatore za let krilca.
 
== Raketni izumitelji ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Raketa"