Suita: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.6.4) (robot Mijenja: fr:Suite (musique)
Nema sažetka uređivanja
Redak 39:
||: T - D :|| ||: D - T :||
 
U prvom dijelu počinje se sa toničkim tonalitetom, pa modulira u dominantni. U drugom dijelu počinje tonalitetom u dominanti pa se vraća u toniku. Ako je osnovni tonalitet molski, može se modulirati u dominantni [[mol]] ili paralelni [[dur]].
[[Datoteka:Partitura, Vltava.jpg|mini|250px|Stranica iz partiture "Vltave" iz "Moje domovine" Bedricha Smetane]]
Kod većine plesova susreće se tematsko podudaranje završetaka oba dijela. U nekim slučajevima drugi dio može biti dvostruko duži od prvog (sarabande), pa se tu tematski može govoriti već o trodijelnoj pjesmi (forme a-b-a ili a-b-c) iz čega se razvija sonatni oblik.
 
== Suite u romantizmu ==
 
U romantizmu došlo je do procvata skladanja suite. Skladale su se uz glazbu iz opera, scenskih glazbi ili baleta, kao suita "San ljetne noći" Felixa Mendelssohna. Suite više nemaju plesne stavke kao u baroku, nego programne naslove (kod suite "San ljetne noći" su stavci: scherzo, nocturno i svadbena koračnica). Suitama su se proslavili Georges Bizet (2 suite "Carmen" i 2 suite "Artežanka"), Petar Iljič Čajkovski ("Labuđe jezero", "Trnoružica" i "Orašar"), Edvard Grieg (2 suite "Peer Gynt"), Modest Petrovič Musorgski ("Slike s izložbe"), Bedřich Smetana ("Moja domovina"), Nikolaj Rimski Korsakov ("Šeherezada") i Camille Saint-Saëns ("Karneval životinja").