Intelektualni kapital: razlika između inačica

Koncept intelektualnog kapitala pojavio se početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća kad je tržišna vrijednost poduzeća počela višestruko nadilaziti njegovu knjigovodstvenu vrijednost ukupne materijalne i financijske imovine. Premda su se neka istraživanja provodila i prije, revoluciju na području proučavanja intelektualnog kapitala izazvao je Thomas A. Stewart, i danas jedan od vodećih istraživača na tom području, udarivši temelje novom konceptu. Stewart definira intelektualni kapital kao: «Znanje, vještine i sposobnosti zaposlenih; od istraživačkog tima pa sve do manualnih radnika koji su razvili tisuću različitih načina za poboljšanje efikasnosti poduzeća. Intelektualni kapital je kolaboracija; zajedničko učenje poduzeća i njegovih klijenata, koja stvara čvrstu sponu između njih i koja osigurava njihovu dugoročno uspješnu poslovnu suradnju». <br><br>

Intelektualni kapital je znanje zaposlenih, koje oni pretvaraju u vrijednosti na tržištu. Na tržištu mogu postojati vrlo pametni ljudi, no ukoliko ne uspiju, oni ili njihova tvrtka, to znanje prodati na tržištu - onda se njihovo znanje ne može nazvati intelektualnim kapitalom. Oni su tada eventualno samo potencijal. <br><br>

Međutim, iako se i većina managera suvremenih znanjem – intenzivnih poduzeća slaže sa ključnom ulogom znanja kao izvora konkurentne prednosti, mali broj ih zna kako na efikasan način pronaći to znanje unutar svojih poduzeća te kako ga upotrijebiti za proizvodnju nove vrijednosti tj. kako to znanje pretvoriti u svoj intelektualni kapital. <br><br>

Izraz «intelektualni» označava da je izvor tog kapitala intelekt tj. znanje u različitim oblicima, a susrećemo se s njegova dva pojavna oblika :<br><br>

- '''Materijalnim''' - u obliku planova, nacrta, patenata, licenci, bazama podataka, priručnika, poslovnika, korporacijskih standarda, kompjutorskih programa, itd. (explicit knowledge).

- '''Nematerijalnim''' - koji je u glavama zaposlenih (znanje, vizije, sposobnost djelovanja, rješavanja problema, leadership, kultura, iskustvo…), a u literaturi se naziva skriveno znanje (taict knoweledge).

- '''''Ljudski kapital''''' - definiran je kao znanje, iskustvo, sposobnosti, umijeća kreativnosti i inovativnost pojedinca. "Pametni" pojedinici sami za sebi nisu preduvjet uspješnosti poduzeća. Da bi se iskoristila znanja pojedinaca potrebna je jednako inteligentna organizacija koja će iz svakog pojedinca izvući najbolje i voditi ih ka određenom cilju ([http://hr.wikipedia.org/wiki/Upravljanje_znanjem[Upravljanje znanjem|upravljanje znanjem]]). Poznati hrvatski teoretičar intelektualnog kapitala, prof. Ante Pulić, uvodi podkategoriju humanog kapitala. Svi zaposlenici predstavljaju ljudski kapital, ali samo oni koji doprinose stvaranju vrijednosti predstavaljaju humani kapital.