Eduard III. Ispovjednik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 27:
'''Edvard III. Ispovjednik''' (staroengleski: ''Ēadƿeard se Andettere'', francuski: ''Édouard le Confesseur'') (oko [[1003]]. - [[5. siječnja]] [[1066]].<ref>Prema nekim izvorima, nadnevak njegove smrti je 4. siječnja.</ref>), [[Engleska|engleski]] kralj od [[1042]]. godine, proglašen je [[katoličanstvo|katoličkim]] svecem. Bio je jedan od zadnjih [[Anglosasi|anglosaskih]] kraljeva Engleske. Obično ga se smatra zadnjim vladarem iz [[dinastija Wessex|kuće Wessex]]. Vladao je od 1042. do 1066. godine. Tehnično gledano, zadnji vladar je bio [[Edgar II.|Edgar II. Ætheling]] koji je u zadnjim mjesecima 1066. bio proglašen za kralja, no bio je svrgnut nakon 8 tjedana.<ref>Brojanje engleskih monarha počinje ispočetka nakon normanskih osvajanja, što objašnjava zašto [[brojanje monarha|redni brojevi]] koje nose engleski kraljevi koji se zovu Edvard počinju s [[Edvard I. Dugonogi|Edvardom I. Dugonogim]] koji je kasnije došao na prijestolje i ne uključuju Edvarda Ispovjednika, koji je zapravo treći kralj Edvard.</ref>
Sin je [[Ethelred II. Nespremni|Ethelreda II. Nespremnog]], koji je [[1013]]. pred [[Danci|danskim]] napadima izbjegao u [[Normandija|Normandiju]] i [[Ema Normandijska|Eme Normandijske]]. Odgojen je u [[Normandija|Normandiji]], pa je stoga bio sklon [[Normani|normanskim]] utjecajima. Njegovim ustoličenjem za engleskog kralja prekinuta je [[Danelaw|danska]] prevlast u Engleskoj, te je ponovno vraćena na vlast [[Anglosasi|anglosaska]] kraljevska dinastija. [[Anglosasi|Anglosaski]] pravni običaji, kodificirani poslije njegove smrti, prozvani su po njemu (''[[Leges Edwardi confessoris]]''). Bio je poštovan u narodu zbog djelâ [[milosrđe|milosrđa]]; razvijao je zajedništvo sa [[
Za vrijeme njegova kraljevanja se kraljevska vlast u Engleskoj nastavila raspadati, dok je moć [[earl|grofova]] rasla. Pretkazala je buduću normansku vlast, čiji je vojvoda [[Vilim Osvajač]] porazio Edvardovog nasljednika [[Harold II., kralj Engleske|Harolda II. Godwinsona]] i prisvojio englesku krunu.
Redak 33:
Edvard je naslijedio sina [[Knut Veliki|Knuta Velikog]], [[Hartaknuta]], vrativši vlast dinastiji Wessex nakon razdoblja danske vlasti koja je trajala otkad je Knut pokorio Englesku 1016. godine. Kad je Edvard umro 1066., nije imao sina koji bi ga naslijedio, zbog čega je uslijedio sukob u kojem su tri čovjeka polagala pravo na englesko prijestolje.
Svecem je proglašen u Katoličkoj Crkvi, štuje ga [[Engleska crkva]] i druge [[anglikanci|anglikanske]] zajednica. Zaštitnik je kraljeva, teških brakova, razdvojenih supružnika i [[britanska kraljevska obitelj|britanske kraljevske obitelji]]. <ref name="Diehl">{{cite book | last = Diehl | first = Daniel | authorlink = Daniel Diehl | title = Medieval Celebrations | publisher = Stackpole Books | year = 2001. | location = Mechanicsburg, Pennsylvania | pages = 8–9 | url = http://books.google.com/books?id=-WKyMpNnRWUC&pg=PA8&dq=patron+saint+of+england+edward+confessor | isbn = 9780811728669}}</ref> Od vremena kad je vladao [[Henrik II., kralj Engleske|Henrik II.]] sve do 1348., smatralo ga se svecem zaštitnikom Engleske. Kad je kraljevao [[Edvard III., kralj Engleske|Edvard III.]], za sveca zaštitnika Engleske se uzelo [[sveti Juraj|svetog Jurja]], a Edvard je ostao zaštitnikom britanske kraljevske obitelji. Njegov blagdan je [[13. listopada]]. Za sveca ga je proglasio papa [[Aleksandar III.]] [[1161.]] godine u Rimu.
Naslijedio ga je [[Harold II., kralj Engleske]].
| |||