Židovi u Hrvatskoj: razlika između inačica

Jedna od najstarije vijesti koja bi mogla ukazivati na prisutnost Židova na području Hrvatske dolazi iz pisma [[vezir]]a s [[Iberski poluotok|Iberskoga poluotoka]], imenom Hisdai ibn Šaprut upućenog Josipu, [[kralj]]u [[Hazari|Hazara]]. U tom pismu iz [[10. stoljeće|10. stoljeća]] spominje se „kralj Gebalima - Slavena“, vidi engleski članak [[:en:Miholjanec|Miholjanec]], čija zemlja graniči sa zemljom [[Mađari|Mađara]]. Taj kralj uputio je izaslanstvo, u kojem su bili „mar ([[aramejski jezik|aramejski:]] ''gospodin'') Šaul i mar Josip“, [[kalif]]u Abdurrahmanu III. Kordovskom. Izaslanici su izvijestili Hisdaija da je mar Amram s dvora hazarskoga kralja stigao u zemlju u kojoj su živjeli „Gebalim.“ Nekad je bilo vrlo rašireno mišljenje da su [[europa|europski]] Židovi dobrim dijelom hazarskoga podrijetla, što danas više nije toliko raširena teorija. S druge strane, dio židovskih povjesničara pretpostavlja da je ovaj narod „Gebalim“ zapravo narod Hrvata, a kralj o kojem je u pismu riječ da je [[Krešimir II.]], hrvatski kralj. Ovu se pretpostavku, međutim, vrlo teško može dokazati, pogotovo jer je [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan V.]] 1270. godine posjetio gospodina Grgu (Gregor) u vinogradu blizu Miholjanca. Na Hebrejskom jeziku ''"gebal"'' znači na Hrvatskom jeziku ''"brdo"''. Mađarski izvori spominju vinograd blizu Miholjanca, koji se zvao "majstor brda". Nevjerovatno je, da ovaj gospodin Grga bio potomak Krešimira II.. Hrvatsku se predočava kao zemlju Gebalima i u pismu biskupa Gaudericha upućeno Anastaziju kao suautora ''Kersonske legende'' u [[9. stoljeće|9. stoljeću]].<ref>http://www.efos-statistika.com/hobi/Andrijana_az.pdf</ref> Međutim, pisma vezira su povjesničarima bila dostupna, što pisma biskupa nisu bila. Povijest takozvane Gebalime ili Gebalije spominje kao jedine ne-arapske stanovnike [[Sinajski poluotok|Sinajskog poluotoka]] godine 1907., koji su bili potomci vojnika, koje je [[Justinijan I. Veliki|Justinijan I.]] u [[6. stoljeće|6. stoljeću]] od negdje nepoznato drugdje poslao na Sinajski poluotok za obranu samostana svete Katarine. Godine 1907. procjenuje se njihov broj na Sinajskom poluotoku na odprilike kojih 30'000.<ref>Asien: Organ der Deutsch-Asiatischen Gesellschaft und der Münchner Orientalischen Gesellschaft, Band 6, Deutsch-Asiatische Gesellschaft, Münchner Orientalische Gesellschaft, H. Paetel, 1907.</ref> [[Grgur I.|Papa Grga I.]] bio je prvi latinski pisac koji je spomenuo Slavene u Istri i Dalmaciji. Nekadašnji naziv grada [[Taranto|Taranta]] je bio Cebalia prije nego je postao [[Sparta|spartanska]] kolonija u 8. stoljeću pr.n.e. i promjenio ime u Taras i kasnije u Tarentum.<ref>An universal history: from the earliest accounts to the present time, part 1, volume 10, An Universal History: From the Earliest Accounts to the Present Time, Archibald Bower, George Sale, George Psalmanazar, George Shelvocke, John Campbell, John Swinton, Printed for C. Bathurst, 1780.</ref> U antičko doba u sklopu rimske Provincije Pannonie na području grada Vinkovaca se nalazilo naselje Cibalae.