Antun Mahnić: razlika između inačica

Dr. '''Antun Mahnić''' ([[Kobdilj]], Slovenija, [[14. rujna]] [[1850.]] - [[Zagreb]], [[14. prosinca]] [[1920.]]) bio je biskup [[Krčka biskupija|Krčke biskupije]]. Bio je Slovenac (Mahnič) hrvatskog podrijetla, koji se, stigavši u [[Krk (grad)|Krk]], potpuno opredijelio za hrvatske narodne i vjerske interese, kao i za zajednički nastup hrvatskog i slovenskog katoličkog naroda. Naročito se isticao zaštitom pisma [[glagoljica|glagoljice]]. Bio je pokretač [[Hrvatski katolički pokret|Hrvatskoga katoličkog pokreta]], a njegov rad je davao glavni ton tom pokretu.<ref name="Fokus">[http://www.fokus-tjednik.hr/vijest_arhiva.asp?vijest=1429&izdanje=68 Fokus] Tragično nastojanje oko hrvatske književnosti, 8. prosinca 2006.<br>Vladimir Lončarević: Književnost i hrvatski katolički pokret (1900. - 1945.) - Teorijske i programske odrednice, književna politika i organizacijska struktura, doktorat </ref>.

 

 

Rođen je u Kobdilju, pokraj [[Štanjel]]a, u [[Habsburška Monarhija|Habsburškoj Monarhiji]], danas [[Slovenija]]. Završio je teološki studij u [[Beč]]u i zaređen za svećenika 1874., a doktorirao 1881. Potom predaje na teologiji i vrši razne službe u [[Gorica (grad)|Gorici]]. U tom razdoblju aktivno se uključuje u slovenski društveni i politički život, kritizirajući liberalizam i liberalni katolicizam. Započinje izdavati katolički časopis [[Rimski katolik]] (1889). Zbog odlučnog i ponekada (pre)oštrog nastupa prozvali su ga liberalni protivnici „nevihta s Krasa” (oluja s Krasa).

 

Kasnije osniva [[Pijevo društvo]], u Zagrebu 1908., čiji je list bilo ''[[Jutro (novine)|Jutro]]''. S vremenom su se različite grupe katoličkih intelektualaca okupile oko toga tjednika i ujedinile u jedinstven pokret – Hrvatski katolički pokret (HKP), čije je temeljno udruženje bio [[Hrvatski katolički narodni savez]] (HKNS), osnovan u Zagrebu 1910. Prema zamisli Antuna Mahnića, vodstvo HKP-a trebali su preuzeti tzv. seniori a ne studenti te se zato 1913. formira [[Hrvatski katolički seniorat]] (HKS), sa sjedištem u Zagrebu, kao upravljačko tijelo.

 

Mahnićev prvi životni cilj je širenje i obrana katoličke vjere i njezinih moralnih načela u javnosti i društvu, koje je bilo prožeto rastućim [[Liberalizam|liberalizmom]] i [[Sekularizacija|sekularizacijom]]. Tako je radio najprije u Sloveniji u Gorici. Nastavio je istim žarom kao krčki biskup; ali u Hrvatskoj je imao više uspjeha. Zato kaže Radićev životopis o njemu: „Mahnić je Sloveniji dao mnogo, a Hrvatskoj je dao – sve!”

 

Autor je brojnih radova iz teološkog, filozofskog, estetskog i politološkog područja. Ustrajao je na jasnim kriterijima u procjeni umjetničkog djela, odnosno "''da umjetničko stvaranje lijepih ili ružnih oblika bez suvislih i jasnih sadržaja nije ništa drugo do pobožanstvenje svakog pojedinačnog djela, bez zajedničkog središta u nekom ljudskom smislu ili samom Bogu''".<ref name="Fokus"> </ref>

 

== Također pogledajte ==