Milovan Đilas: razlika između inačica

Imao je čin [[general-pukovnik|general-pukovnika]]. Đilas je neositeljnositelj partijske knjižice ''Br.4'' (iza [[Tito|Tita]], [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] i [[Edvard Kardelj|Edvarda Kardelja]]) što govori o njegovome statusu u poratnom jugoslavenskom državnom i partijskom vrhu. Osobito je bio popularan među [[Crnogorci|Crnogorcima]] koji su mu prigodom velikih javnih skupova pjevali: ''Partija se zatalasa, oko Tita i Đilasa''.

No, [[1953]]. objavio je u glavnom partijskom glasilu ''[[Borba (novina)|Borbi]]'' i teorijskom časopisu ''Nova pisao'' niz članaka s [[liberalizam|liberalističkih]] pozicija, od kojih je najpoznatiji ''Anatomija jednoga morala''. Ta je njegova kritička publicistička djelatnost doživjela jednoglasnu osudu Trećeg plenuma CK [[SKJ]] u siječnju [[1954]]. Đilas biva isključen iz partijskog članstva, radi navodne neprijateljske propagande, širenja neistina i povjerljivih podataka. Oduzet mu je Orden narodnog heroja i čin rezervnoga generala.

Služio je zatvorsku kaznu od [[1955]]. do [[1966]]., a nakon nje je bio pod stalnim policijskim promatranjem. [[1968]]. je ponovno dobio putovnicu i jedno je vrijeme boravio u [[SAD|SAD-u]].

Milovan Đilas je objavio niz političkih, teorijskih, ali i književnih djela. Njegova svakako najpoznatija knjiga jesteje ''Nova klasa'', koju je [[1956.]] po ekskomunikaciji iz državnoga vrha, objavio u inozemstvu. Knjiga je imala ukupnu tiražu od oko tri milijuna primjeraka. U anketi ''[[New York Times]]a'' proglašena je ''Nova klasa'' jednom od 100 najboljih knjiga u 20. stoljeću. Važnija Đilasova djela kojekoja je, za disidentskog perioda, objavljivao u inozemstvu:

U tome članku Đilas je tvrdio da su "Crnogorci porijeklom Srbi", ali da su tijekom istorijepovijesti profilirali svoju posebnu naciju. Međutim, sam je Đilas vremenom konvertirao pa se potkraj [[1980-ih]] u nizu intervjua izjašnjavao kao Srbin, ali nikad nije poricao da Crnogorci kao nacija doista postoje.