Inačica od 8. veljače 2011. u 21:07 uredi Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits m Uklonjena promjena suradnika 93.139.101.106, vraćeno na zadnju inačicu suradnika WikitanvirBot ← Starija izmjena		Inačica od 19. veljače 2011. u 02:16 uredi ukloni ovu izmjenu 89.216.234.188 (razgovor) →‎Rimska palijata Novija izmjena →
Redak 4: == Rimska palijata == Rimska komedija postala je i razvila se po uzoru na [[Nova atička komedija\|novu atičku komediju]], koja je cvjetala u 4. i 3. stoljeću prije Krista, pri čemu su se naročito koristila djela grčkih književnika [[Filemon]]a, [[Apolodor]]a i [[Menandar\|Menandra]]. [[Srednja komedija]] iskorištena je kao uzor samo za Plautovog ''Persijanca'' i možda ''Amfitriona''. Ta rimska komedija, nastala po uzoru na grčke originale i smještena u grčko okruženje, nazvana je [[palijata]] (''fabula palliata'') prema odjeći koju su na sceni nosili glumci (''pallium'' »grčka kabanica«). Palijata je ili komedija karaktera (''comoedia stataria'') ili komedija zapleta (''comoedia motoria''), obično ima pet činova između kojih su umetnuti [[glazba\|glazbeni]] djelovi, koje je izvodio svirač na duplim tibijama (vrsta frule). [[Hor]]a u palijati nije bilo, kao što ga nije bilo ni u novoj komediji; neka vrsta hora postoji jedino u Plautovom ''Konopcu''. Umjesto hora je, međutim, ponekad između činova svirao svirač (''tibicen''). U svakom komadu bilo je ~~dve~~dvije vrste partija: jedne su prosto recitirane (to su ''diverbia'' = dijalozi), a druge su izgovarane uz pratnju tibija (to su ''cantica''). ''Cantica'' je u užem smislu svako pjevanje uz pratnju tibija i predstavlja čisto [[lirika\|lirsku]] [[monodija\|monodiju]], dakle solo pjevanje, u promjenljivom i često živom i nemirnom metru. Ovi kantici nalaze se samo kod Plauta, koji ih je dodao na vlastitu inicijativu, jer njih ne nalazimo ni u novoj komediji. Radnja palijate podijeljena je na pet činova, uz koje se nalaze prolog i epilog. U prologu se publici daju neophodni podaci o grčkom originalu, o mjestu na kome se radnja događa, predstavlja se prapovijest događaja opisanih u komediji ili se skicira čitava radnja komedije. [[Terencije]]vi prolozi su manje iscrpni i uopće manje uspjeli od Plautovih, jer se u njima uglavnom bavi ličnim stvarima, nešto slično parabazi u [[Stara atička komedija\|staroj atičkoj komediji]]. Prolog obično izgovara neki mitološki lik ili lik iz komedije ili pak predvodnik glumačke družine (''dominus gregis''). Da bi publika bolje razumjela radnju, uvođena su ponekad u komediju tzv. prethodna lica (''personae protaticae''), koja inače s radnjom nisu imala nikakve veze i kasnije se u komediji više nisu pojavljivala. Takva su lica npr. Artotrog u Plautovom ''Hvalisavom vojniku'' i Grumion u njegovoj ''Aveti'', a koristio ih je i Terencije.

Plaut: razlika između inačica