Raspad Kraljevine Jugoslavije: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Zmaj (razgovor | doprinosi)
m kategorija
Flopy (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Redak 3:
=== Uvod ===
 
Ljubomoran na vojne uspjehe nacističke Njemačke i njenog vođe Adolfa Hitlera, talijanski vođa [[Benito Mussolini]] se odlučuje tijekom 1940. da pokrene vlastitu invaziju u ljudstvu malenena GrčkeGrčku. Prvobitni maleni uspjesi postignuti tijekom listopada i studenog uskoro postajapostaju vojna katastrofa kada talijanska vojska počinje svoj bijeg od nekoliko puta manjeg protivnika. Prije te talijanske avanture [[Hitler]] je zamišljao cijeli [[Balkan]] kao veliko neutralno područje koje mu štiti južni bok i naftne izvore u Rumunjskoj. Taj napad sve to mijenja prisiljavajući Njemačkunjemačku diplomaciju i vojsku na neočekivane odluke. Tijekom zime i proljeća [[1941]]. godine teorijompolitikom mrkve i batine [[Mađarska]] , [[Rumunjska]] i [[Bugarska]] su prisiljene ući u savez s Njemačkom ostavljajući kao jedinu neutralnu zemlju kraljevinuKraljevinu Jugoslaviju.
 
=== Razlozi ===
 
Cilj svih tako sklopljenih saveza se sastojao u omogućavanju nastupanja Njemačkenjemačke vojske do Grčkegrčke granice kako bi se spriječila tamošnja potpuna talijanska vojna propast. Kako se obvezni vojni plan za invaziju Grčke sastojao od direktnog nastupanja prema Solunu svi dogovori s drugim balkanskim državama su postali nevažni bez vojnih baza unutar Jugoslavije ili točnije govoreći na području današnje Makedonije što dovodi do pojačanog pritiska na trenutačno jedinu neutralnu zemlju koja dobiva ultimatum da se odluči najkasnije do 1. travnja.
 
=== Diplomatske igre i zavjere ===
 
Pod prijetnjom moguće invazije premijer [[Dragiša Cvetković]] i predstavnikpotpredsjednik banovine HrvatskeVlade [[Vlatko Maček]] postižu dogovor o pristupanju [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] s Italijom i Njemačkom koja uje slučajupritom uspjeha darujeobećala Jugoslaviji izlazaktri nastvari: EgejskoNjemačka morepriznaje teritorijalni integritet Jugoslavije, Njemačka neće tražiti od osvojenogJugoslavije grčkogprelazak svoje vojske preko njenog teritorija niti vojne baze, Njemačka će osigurati da Jugoslavija dobije luku Solun i time i izlazak na Egejsko more. Do službenog potpisivanja dolazi u [[Beč]]u 25. ožujka [[1941]] . godine. Kada je vijest o potpisivanju stigla u [[Beograd]] ona pokreće već unaprijed organiziranu britansku akciju vojnog puča koja [[27. ožujka]] ruši vladu [[Cvetković-Maček]], a na njeno mjesto stupadolazi general [[Dušan Simović]]. Bez obzira na sav bijes [[Hitler]]a koji dočekuje za njega ovu neugodnu vijest, on u potpunoj suprotnosti s kasnije stvorenim mitovima šalje diplomatski upit generalu Simoviću da li on namjerava poštovati sporazum sklopljen [[25. ožujka]] . Tek dolazak negativnog odgovora na upit dovodi do kratkotrajne pripreme za invaziju Jugoslavije. Znajući da se priprema rat u potpunom suglasju s Velikom Britanijom jugoslavenska delegacija putuje u Moskvu radi sklapanja obrambenog saveza s Sovjetskim Savezom. Poslije kraćeg dogovora dolazi do potpisivanja ovog saveza u noći s 5. na [[6. travnja]] [[1941]] . godine. Oko dva sata nakon potpisivanja i prije njegovog podnošenja javnosti [[Njemačka]] je napala Jugoslaviju. Na diplomatski upit upućen [[Staljin]]u nakon izbijanja rata da li [[Sovjetski Savez]] namjerava poštivatpoštivati sklopljeni sporazum i objavitobjaviti rat Njemačkoj, jedobiven uručenje negativni odgovor čime se slama jugoslavenska nada za spas isto tako brzo kao i britanska za otvaranje drugog fronta.
 
=== Kratki rat i nastanak mita ===
 
Poslije samo četričetiri dana rata njemačke trupe su ušle u [[Zagreb]], a [[Slavko Kvaternik]] je poslao proglas o nastanku [[NDH]] i poziv Hrvatima da istupe iz Jugoslavenske vojske. U Srpskimsrpskim krugovima ovo proglašenjaproglašenje i poziv za napuštanje vojske je poslužilo za nastanak mita o nožu u leđa veoma sličnom onome nakon prvogPrvog svjetskog rata u Njemačkoj. Određen broj hrvatskih vojnika iz jugoslavenske vojske na svom povratku kući preko teritorija Srbije bio je napadnut ili čak i linčovan od protuhrvatski raspoloženog mnoštva. Tako stvorenom negativnom mitu među Srbima o Hrvatima je definitivnu pomoć pružila kapitulacija Jugoslavije [[17. travnja]] [[1941]]. i nastanak NDH.
 
[[Kategorija:Povijest Jugoslavije]]