Kršćanska filozofija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Kršćanska filozofija''' je disciplina unutar [[teologija|teologije]] i [[filozofija|filozofije]]. Polazi od naravne spoznaje ljudskog [[razum]]a, za razliku od teološkog polazišta [[Objava|objave]]. Ranokršćanski [[apologeti]] su držali [[grčka filozofija|grčke filozofe]] pretečama [[Kršćanstvo|kršćanstva]], a [[filozofija]] im je omogućavala dublje poimanje objave i [[Vjera|vjere]]. Po sebi je [[Neoplatonizam|neoplatonistička]], iako je u [[Skolastika|skolastici]] prevladavao [[aristotelizam]]. Skolastička filozofija, u službi teologije, osobito [[Tomizam|tomizma]], obilježit će kršćansku misao. U [[Novi vijek|novom vijeku]] filozofija se osamostaljuje i njezini protagonisti nisu isključivo [[teolog|teolozi]]. U XVI. stoljeću treba izdvojiti [[Toma More|Tomu Morea]] i [[Erazmo Roterdamski|Erazma]], a u XIX. stoljeću kršćanska filozofija budi se i u Rusiji ([[Vladimir Solovjov]], [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski]]), adok Danac [[Søren Kierkegaard]] nagovješćuje kršćanski egzistencijalizam i personalizam XX. stoljeća ([[Miguel de Unamuno]], [[Gabriel Marcel]], [[Emmanuel Mounier]], [[Karl Jaspers]], [[Paul Tillich]]). Uza službeni neotomizam ([[Jacques Maritain]]), u katoličku filozofiju prodiru i neoskolastičke metode ([[Maurice Blondel]], [[Charles Péguy]], [[Emmanuel Mounier]]).
 
U Hrvatskoj je začetnik kršćanske filozofije bio mons. [[Antun Mahnić]], krčki biskup, koji je u [[Krk (grad)|Krku]] od [[1903.]] do [[1910.]] godine izdavao ''Hrvatsku stražu'', časopis za kršćansku filozofiju. Mnogi hrvatski [[katolicizam|katolički]] [[laik|laici]] istaknuli su se kao kršćanski [[filozof]]i: [[Đuro Arnold]], [[Ljubomir Maraković]], [[Ivan Merz]] i dr.
 
== Literatura ==