Inačica od 30. siječnja 2011. u 19:07 uredi WikitanvirBot (razgovor \| doprinosi) 41.185 edits m r2.7.1) (robot Dodaje: rue:Есперанто ← Starija izmjena		Inačica od 24. veljače 2011. u 20:14 uredi ukloni ovu izmjenu El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.444 edits sitno Novija izmjena →
Redak 3: \|države=govori se u svim državama koje danas postoje \|regije=cijela [[Zemlja]] \|govornici=200 do 2000 - kao [[~~materinji~~Materinski jezik]] (proocjena iz [[1996.]] godine);<ref name="autogenerated3">[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=epo Ethnologue report for language code:epo<!--Bot-generated title-->]</ref><br />Tečnih govornika (procjena): 100,000 do 2 milijuna \|rang=međunarodni umjetni jezik \|jezična porodica=[[Rječnik]] je nastao iz [[Romanski jezici\|romanskih]] i [[Germanski jezici\|germanskih jezika]], dok je [[fonologija]] nastala iz [[Slavenski jezici\|slavenskih jezika]] Redak 15: ==Ideja esperanta== Sama ideja Esperanta bazira se na činjenici da u svijetu ~~postoji~~postoje tisuće [[jezik\|jezika]] i ljudi se među sobom slabo ili nikako sporazumijevaju. Zamisao Esperanta je da se zadrže svi ti jezici, ali i da se uvede jedan zajednički, nadnacionalni jezik, koji bi stanovništvo cijele zemlje govorilo osim svog materinjeg jezika. Samom činjenicom da Esperanto nije vezan ni uz jednu naciju, te njegova uporaba ne bi uzrokovala otpore kakve bi imalo uvođenje određenoog nacionalnog jezika, npr. [[engleski jezik\|engleskog]], [[kineski jezik\|kineskog]]... ==O Esperantu== Esperanto se relativno lako uči, zbog više razloga. [[Esperantska gramatika]] je pravilna i kratka. [[Esperantski rječnik\|Rječnik]] je prilično internacionalan. To ne znači da su uzimane riječi "iz svih jezika pomalo", nego da su usvajane one riječi koje su i same već od prije ušle u mnoge nacionalne jezike. Treći razlog je sistematska tvorba riječi koja omogućuje vrlo lagano stvaranje novih riječi iz već postojećih, obilno se pri tome pomažući, između ostaloga, sistemom prefikasa i sufikasa. Sve je to omogućilo esperantu da se razvije u jezik najlakši za učenje. Navodno je i više od deset puta lakši od velikih [[~~europe~~Europa\|europskih]] jezika. [[Datoteka:1908-kl-t-zamenhof.jpg\|mini\|left\|Lazar Ludwik Zamenhof (1859-1917, autor Esperanta 1887.)]] Redak 26: Temeljni rječnik jezika jest P.I.V. ('''Plena ilustrita vortaro''' = Potpuni ilustrirani rječnik). To je jednojezični esperantsko-esperantski rječnik. Značenje pojedine riječi je opisano drugim riječima na esperantu. Pokazani su i bitni primjeri upotrebe svake riječi. PIV je neophodan svakom prevoditelju i svakome tko se želi usavršiti u jeziku. Veći broj pojmova objašnjen je ilustracijama. Najnovije izdanje PIV‑a izašlo je iz tiska 2002. Tzv. '''"Fundamento"''' (osnova, temelj esperanta) je knjiga u koju je sabrana gramatika, glavnina rječnika i zbirka tekstova za čitanje. Godine 1905. esperantisti su ga prihvatili kao osnovu jezika koju nitko ne smije dirati niti mijenjati. Zato ga zovu i "nedodirljivi fundament". Moramo znati da godine 1887. esperanto nije stvoren odjednom cijeli, nego tek jedan njegov dio. Ovo se pogotovo odnosi na rječnik. Ostatak se razvijao kroz govornu praksu, u početku pod autoritetom Zamenhofa, a kasnije i bez njega. Esperantska [[Akademio de Esperanto\|akademija]] prati taj razvoj i polako proširuje službenu listu riječi i rješava ostala jezična pitanja. "Fundamento" dakle ne ometa rast jezika, ali ne dopušta ni da se jezik naruši. Naime, prije njegove pojave, pa čak i kasnije, bilo je autoriteta koji su vršili pritisak da se u esperantu naprave ove ili one reforme. To je smetalo širenju jezika. S vremenom su i za neke riječi iz Fundamenta nađene bolje varijante, pa su stare postale [[arhaizam\|arhaizmima]], ali formalno postoje i dalje, paralelno s novima, jer je Fundament nedodirljiv. Zamenhof je zamislio da se u Fundament smiju unijeti samo jedanput za svagda one promjene koje se učine nužnima, ali i to tek onda kada esperanto bude trajno prihvaćen u cijelom svijetu.

Esperanto: razlika između inačica