|
== Mitrovčan odgovara onom gore Mitrovčanu ==
Vidim da je ovdje se zahuktala rasprava glede naziva područja gdje sam ja rođen i gdje sam odrastao. Dakle, Srijem/Srem... Ajmo krenuti ab initio - područje između Save i Dunava ime je dobilo po rimskom gardugradu Sirmiju - Sirmium (Sirmivm). Moguće da je etimološki išlo u smjeru - Sirmium -> Sirm -> Srim -> Srijem/Srem Original je ipak Srim. To je moja teorija. E sad, ono "i" u nazivu Srim se vremenom pretvorilo u Srijem tj. Srem jer je to u slavenskom jeziku bilo - jat! Kao što je mlijeko/mleko/mliko tako možemo mijenjati Srijem/Srem/Srim. OK, ajmo se sada pitati koji izričaj bi trebao biti službeni i vaćžećivažeći za sve. Stara hrvatsko-ugarska Srijemska županija/Varmegye je obuhvaćala područje od Vinkovaca, Vukovara i Županje sve do Zemuna. To područje je u zapadnom dijelu naseljeno uglavnom Hrvatima i pripada Hrvatskoj - to je sada Vukovarsko-srijemska županija. Taj zapadni Srijem jest službano Srijem. No, istočni Srijem jest uglavnom naseljen Srbima, službano je Sremski okrug u Republici Srbiji. No, Srijem/Srem jest TRANSGRANIČNA regija koja zapadnim dijelom pripada Hrvatskoj, a istočnim dijelom Srbiji. Stoga možemo reći i Srijem i Srem to MORA biti ekvivalentno i jednakovrijedno. Ja sam nekoć bio ekevac, sad sam ijekavac, pa ću pisati Srijem. Što se tiče kulturološko-civilizacijskog odredišta Srijem je oduvijek bio jedan kulturno civilizacijski prostor - arhitektura, tonalitet govora, gastronomija, običaji, narodna nošnja, muzika - sve je to isto na području od Vinkovaca do Zemuna. Dominacija jedne nacije se mijenja idući od zapada prema istoku, ali... Srijem/Srem je isti... Do polovice 80-tih godina u Sremskoj Mitrovici se nikada nije govorilo "bre". To je bilo karakteristično za Beograd i užu Srbiju. Bilo je više sličnosti između Vinkovaca i Rume nego između Rume i Valjeva. No u proteklih 20 godina Istočniistočni dio Srijema je znatno srbiziranizmijenjen pa se u svakodnevnom govoru na ulicama Sremske Mitrovice bez problema može čuti "bre". To je samo detalj kako je područje istočnog Srijema znatno balkanizirano i na neki način izašlo iz panonskog kulturno civilizacijskog prostora. Zanimljivo je da su stanovnici Mačve sve stanovnike SriejamSrijema zvali - Šokci. I to posprdno. A Srijemci su Mačvane zvali "Geaci". Kada sam bio u srednoj školi tamo, jednom je stanovita Anita nazvala stanovitog Stojadina iz Mačve "geakom". A on je nju - šokicom! Zanimljivo zar ne? Hrvata u istočnom srijemu je bilo puno - Vašica, Gibarac, Šid, Morović, Kukujevci, Erdevik, Irig, Mitrovica, Ruma, Golubinci, Hrtkovci, Nikinci, Platičevo, Beška, Karlovci, Beočin, Slankamen, Banovci, Surčin, Zemun... da još nabrajam? Hrvati su iz istočnog Srijema sustavno iseljavani, a pogotovo iza drugog svjetskog rata kada je više pobijeno nego iseljeno. SamoPostoji neprovjerena ali tesko provjerljiva prica, da je samo u Sremskoj Mitrovici je pobijeno oko 3000 Hrvata kao odmazda za zločin počinjen prema Srbima tijekom Drugog sv. rata. A da ne bi došlo do totanog pokolja SVIH Hrvata Mitrovice 1945 je Tito uputio jednu dalmatinsku partizansku brigadu u Mitrovicu da čuvaju preostale Hrvate od osveta.
Dragi zemljače, uzmi lopatu pa odi kopati pored i oko stadiona FK Srema. Sve što ćeš naći jesu kosti ubijenih mitrovačkih Hrvata. A da ne bi došlo do totanog pokolja SVIH Hrvata Mitrovice 1945 je Tito uputio jednu Dalmatinsku partizansku brigadu u Mitrovicu da čuvaju preostale Hrvate od osvetničkog pokolja Srba.
Nekoć su cijele ulice i kvartovi u Mitrovici bili hrvatski (Palanka, Strossmayerova, Kuzminska, Jalija), a nakon 1945 nije bilo kuće u Palanci koja nije izgubila makar jednog muškog člana svoje obitelji.
Što se tiče zločina koji se dogodio na sadašnjem Spomen Groblju to je naredio i sproveo zločinac Viktor Tomić koji NIJE bio Mitrovčan a Mitrovački Hrvati nikako nisu odobravali to zlodjelo čak su predosjećali da će se to itekako prelomiti na njihovim plećima. Ako je i jedan Mitrovcanin sudjelovao u tom zlocinu - njemu na dusi i ime, a ne na dusu svih.
Što se tiče šovinističkih divljanja mitrovačkih Srba nad sugrađanima hrvatske nacionalnosti tijekom devedesetih o tome bih mogao napisati popriličnu knjigu jer sam ih osobno proživio. Hrvatima u Mitrovici sada definitivno nije bolje nego Srbima u Hrvatskoj. Imaj to na umu.
Srbi su 1991 pokušali u potpunosti uzeti cijeli Srijem Hrvatskoj ali, znamo, to im nije uspjelo.
Zlatko Tomčić, nekadašnji predsjednik HSS-a i Hrvatskog Sabora, odrastao je u hrvatskoj ulici Palanka. Poznata pijanistica Pavica Gvozdić je isto Mitrovčanka, kći mitrovačkog odvjetnika Petra Gvozdića, ubijenog 1944-te godine.
I što je isto zanimljivo, general Franjo Feldi, jedan iz generalskog trijumvirata Agotić-Feldi-Tus koji je u jesen 1991 obranio Hrvatsku je Mitrovčan iz ulice Palanka.
Srbi moraju znati, pogotovo sada kada im odlazi Kosovo - onolikoOnoliko koliko je Kosovo srpsko toliko je cijeli Srijem do Zemuna hrvatski. Onoliko koliko je Kosovo albansko toliko je Srijem srpski.
I u konačnici - srednjevjekovni grb grada Civitas Sanctii Demetri tj. Mitrovice sadržava šesterokraku zvijezdu i polumjesec iste one elemente koje ima i grb grada Zagreba, a i grb Republike Hrvatske.--[[Suradnik:Pavlemocilac|Pavlemocilac]] 02:34, 30. ožujak 2007. (CEST)
u pravu si... treba puno više od svemu - Rimska povjest Sirmiuma, to je najbitnije, jer ta je povjest SM-e i najslavnija. A onda i srednji vijek, pa doba AU monarkije, definitivno spomenuti i Ćiru Milekića, i u konačnici spomenuti i nesretno XX stoljeće.
Ali.... reći lijepo sve... ne prešutjeti ništa! Svaka rečenica mora biti pokrijepljena kvalitetnim dokumentom, ali mislim da je tu problem. Problem je jer su nam istoričari/povjesničari uglavnom neobjektivni "vojnici". Primjerice:
::se ti sigurno one ploče i natpisa na njoj. Vodili su te kao pionira... Pisalo je i još piše 7.847... Žrtava... Tomić nije Mitrovčan. Mnogi sa prstima na obaračima na tom pravoslavnom groblju 1942. g. SU BILI.
Da, zemo, ne sjecam se ploče, vodili su me kao pionira, sa skolom (Jovan Popović!) ne znam na koji dan, ali sve je bilo puno nas mularije.... iskreno, brojke se ne sjeća... sjećam se samo Vladislave iz VII2... šta ćeš... (prva je ljubav došla tiho, nezvana sama)...
Ali brojka od 7847... znas mi ti u HR više ne vjerujemo u partizanske brojke, preuveličane, ne samo da bi se nešto htjelo reci, nego i zbog toga da se dobiju veće reparacije od Njemačke, tvrdi pazar je Jugoslavija tih godina igrala....
Stoga, brojka od 7847 neće stojat. A ne može stojat ni 3000 Hrvata. Za kojeg ni mi baš nemamo kvalitetnih dokaza osim eventualno kazivanja subjektivnih baba. Uostalom, dizanje broja pobijenih je teška morbidnost.... manimo se zle krvi... suvise smo mladi za to... Ali za tvrdnju: "Mitrovački Hrvati su povlačili obarač"... mislim.... gle... molim imena, ako ćemo tako... mislim da SVE zločince treba imenovati i dokazati, sud povjesti. Ako vec nisu imali formalni sud... problem je da tijekom II Sv. rata nitko nije imao pošten sud - ni Srbi, ni Hrvati ni Nijemci. Sto je moj deda prije rekao: "Život tada nije vrijedio pišljiva boba, svatko je ubijao svakoga, svaka je strana podsticala cikluse zločina i osvete".
:"Većinsku naciju i religiju?"
:I način na koji su (ste) izbegli? Kakvi eksplozivi u hrvatskim kućama? Svega da je bilo, toga NIJE! Bar ne u Mitrovici.
Pa, evo, meni je bilo dovoljno to što mi je tata poznat kao pošteni, priprosti, mitrovački vodoinstalater (vodovodzija) ni kriv ni dužan, zavrsio u zatvoru na jedan dan... dovoljno... i kad ti je mama ostala bez posla... i kad te svaku noć zovu neke spodobe i prijete da će ti silovati sestru, zapaliti kuću, poklati...dovoljno... i kad te po kvartu (Blok B) svaki dan tuku razni malobosančerosi, Kuridze, Antići, da ne nabrajam... i kad znas da je bačena bomba na dvorište Zvonimirajednu Gelekucu u Strossmayerovoj ulici. Evo, sad znaš... A i kako bi znao, pa bio si mali mulac... sta ti je bilo na pameti? Kad će Slava Kurava drugarski i tebi dati one stvari?
:Mitrovačkog Hrvata, docnije deklarisanog i uniformisanog ustašu, kojeg je svakog dana, četiri godine, gledao moj deda kao dete iz kuće prekoputa, dok je išao '' na posao '' streljali su partizani te '44.
:Na kraju bih, bez obzira na sve, pozdravio svog prethodnika. Žalim zbog toga što si otišao, razlozi za to su verovatno višestrani i komplikovani, bez sumnje.
Hvala kume, pozdravljam i ja tebe, imaš pivu kad navratim u SM (Palanka)... samo ne znam kd će to biti, malo ću duze biti tu di sada jesam u Irskoj.... a ti se potpiši koji put, vjerujemda si hrabar koliko si pošten.
|
