Kanonsko pravo (Katolička Crkva): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kosmetic (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Flopy (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''[[Kanonsko pravo]] [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]]''' predstavlja zaokruženi pravni sustav u kome postoje sudovi, odvjetnici, suci kao i [[zakonik|kodeks]] pravnih pravila kao i metode njegove interpretacije. U nekim zemljama je za bavljenje kanonskim pravom potrebno steći odgovarajuću fakultetsku diplomu, a prije nje i diplomu iz [[teologija|teologije]] i/li [[pravo|prava]].
 
Kanonsko pravo se odnosi se na propise koji:
* ostvaruju pravne kanonske odnose s obzirom na pravni položaj vjernika unutar tijela Crkve;
* propisuju način provođenja tih odnosa;
Redak 7:
* vrednuju i propisuju ponašanje vjernika.
 
Osim toga, budući da se Crkva sama opisuje kao stvarnost sastavljena od božanskog i ljudskog, tako i kanonsko pravo sadrži propise božanskog porijeklapodrijetla, božansko pravo, te propise ljudskog porijeklapodijetla, ljudsko pravo. Oni prvi imaju božanski izvor (npr. božanska objava) pa ih se i ne može mijenjati ljudskom odlukom, dok ljudsko pravo proizlazi iz zakonite crkvene vlasti što je, primjerice, predstavljaju rimski [[papa]] i [[ekumenski sabor]].
 
== Povijest kanonskog prava ==
Katolička Crkva posjeduje jednu od najstarijih živih pravnih tradicija, koja započinje odredbama [[Stari zavjet|Starog]] i [[Novi zavjet|Novog zavjeta]], što ukljujučeuključuje i tzv. »Apostolski sabor« spomenut u [[Djela apostolska|Djelima apostolskim]]. U zakonske propise Crkve postupno su unošene odredbe ekumenskih sabora, te prava i običaji [[Stari Rim|rimskog]], [[vizigoti|vizigotskog]], [[saksoniSasi|saksonskog]] i [[kelti|keltskog]] porijeklapodrijetla, kao i iskustva kasnijeg razvoja u životu Crkve.
 
Odredbe ekumenskih sabora, koje se i na Istoku prihvaćaju kao kanonske, na Zapadu su dopunjavane odlukama mjesnih crkvenih sabora, kao i propisima što ih je donosio rimski biskup (papa), koji je na Zapadu uvijek uživao primat (prvenstvo) u disciplinskim pitanjima, kao i u pitanjima nauka.
Redak 16:
Prvi sustavni pokušaj stvaranja zbirke kanonskih zakona bio je onaj [[monah]]a [[kamaldolezi|kamaldoleza]] Gracijana u 11. stoljeću (''Decretum Gratiani''). Papa [[Grgur IX.]] izdao je prvu službenu zbirku kanona nazvanu ''Liber extra'' ([[1234]].) Nakon njega, [[Bonifacije VIII.]] objavio je ''Liber sextus'' ([[1298]].), a [[Klement V.]] tzv. ''Clementines'' ([[1317]].)
 
Do [[1917.]] zakonodavstvo je naraslo na oko 10.000 kanona, od kojih su mnogi bili neprovedivi zbog promjene povijesnih uvjeta. To je navelo papu [[Pio X.|Pija X.]] nada naloži obajavljivanjeobjavljivanje prvog ''Zakonika kanonskog prava'', u samo jednoj knjizi s jasno izraženim zakonima. Rad komisije koja je izrađivala ovaj Zakonik dovršen je za pape [[Benedikt XV.|Benedikta XV.]], koji je i objavio Zakonik. Premda je stupio na snagu [[1918]]., obično ga se naziva Zakonikom iz [[1917]]. Ovaj je Zakonik nastojao uklopiti sve propise donijete kroz povijest Crkve.
 
== Današnje kanonsko pravo ==