Pirenejski poluotok: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Mijenja: es:Península ibérica |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
[[Slika:Iberian peninsula.jpg|mini|300px|
'''
== Zemljopisni podaci ==
Redak 50:
[[Arapi]] i njihovi saveznici islamizirani sjevernoafrički [[Mauri]] ([[Moriski]](, početkom VIII st. prodiru preko [[Gibraltarski tjesnac|Gibraltarskog tjesnaca]]. U lipnju 711. vojska Arapa i Berbera kod Jerez de la Frontera (u blizini današnjeg Cadiza) pobjeđuje vizigotsku vojsku. Po arapskom vojskovođi Tariku dobio je ime [[Gibraltar]] (Gabal-al-Tarik). U islamskoj vojsci bile su i [[Židovi|židovske]] čete, a lokalni Židovi, koji su bili izloženi stalnim progonima, pružali su pomoć njegovoj vojsci. Toledo je Tarik zauzeo [[712]]. bez borbe, nakon što su plemići i biskupi pobjegli, a Židovi mu otvorili vrata grada. Osnivaju '''emirat Al-Andaluz''', čije je sjedište [[Córdoba (grad u Španjolskoj)|Córdoba]].
Dio Vizigota održao se na sjeverozapadu u [[Asturija|Asturiji]]. U pokušaju prodora preko [[
Sukob između [[Abasidi|Abasida]] i [[Omejida|Omejidi]] dovodi do raskola jedinstvene arapske države pod vlašću [[kalif]]a iz [[Bagdad]]a. Istrijebljeni u ostalim arapskim zemljama 750.g, Omejidi zadržavaju vlast jedino na Pirenejskom poluotoku.
Redak 100:
Osvojivši [[Toledo]], kršćani su zaplijenili i bogatu toledsku biblioteku. Protivno ranijim običajima (koji je bio čest i kod kršćana i kod muslimana, pa su tako i jedni i drugi pridonijeli uništenju [[Aleksandrijska biblioteka|Aleksandrijske biblioteke]]) nisu spalili nađene spise; sačuvali su ih, proučavali i prevodili na latinski. Veliki značaj imali su židovski učenjaci, koji su dobro vladali hebrejskim, latinskim i arapskim jezikom. Kršćanski vladari nastavili su raniju arapsku tradiciju tolerancije (koja u arapskom svijetu nazaduje), tako da su i kršćanski i islamski učenjaci dolazili u dodir i raspravljali o teologiji, filozofiji i drugim temama.
Osobito značajno bilo je prevođenje s arapskog na latinski spisa [[Aristotel]]a i drugih grčkih autora, koji su na zapadu bili izgubljeni. [[Toma Akvinski]] i drugi [[Skolastika|skolastičari]] XIII-XIV. st. poznavali su Aristotela, zahvaljujući učenjacima s
Vrhunac i "jesen" intelektualnog stvaralaštva na arapskom djelu
U isto vrijeme, kršćanski vladari kao što su [[Alfons VI. Hrabri]] i [[Alfons X. Mudri]], poticali su međusobnu toleranciju i preuzimanje arapskih znanja i dostignuća. Već ranije, jedan od pionira takvog prilaza bio je [[Gerbert od Aurillaca]], papa ''[[Silvestar II.]]'' (998-1003).
|