Razlika između inačica stranice »Pekariji«

Dodano 2.750 bajtova ,  prije 10 godina
bez sažetka
{{radovi24}}
{{Taksokvir
| boja = pink
 
== Opis ==
Pekariji su životinje srednje veličine, s velikom sličnosti sa svinjama. Kao i svinje, imaju nos koji završava u [[hrskavica|hrskavičnom]] disku, te, u odnosu na [[Glava|glavu]], male [[oči]]. [[Rep]] sadrži šest do devet [[kralješci|kralježaka]]<ref>M. Van Roosmalen et al.: A New Species of Living Peccary (Mammalia: Tayassuidae) from the Brazilian Amazon, Bonner zoologische Beiträge, Band 55 (2006) Heft 2, Seiten 105–112.</ref>. Također, kao i svinje, koriste samo dva srednja prsta za hodanje, a za razliku od svinja, drugi prsti mogu biti potpuno odsutni. Želudac im je dosta složeniji nego u svinja.
 
[[Svežder]]i su, i jedu male [[životinje]], iako više preferiraju [[korijen]]je, [[trava|travu]], [[sjeme]]nke i [[voće]]. Od svinja se mogu razlikovati po obliku [[očnjak]]a i [[kljova]].
[[Datoteka:Tayassu pecari -Brazil-8.jpg|thumb|lijevo|240px|Bjelousni pekari]]
Trljanjem kljova mogu napraviti zvekećuću buku, koja upozorava grabežljivce da im se ne približavaju. Prirodni neprijatelji su im [[jaguar]] i [[puma]]. Po naravi su dovoljno agresivni da ne mogu biti pripitomljeni, jer bi najvjerojatnije ozljedili ljude. U posljednjih nekoliko godina pojavila su se izvješća u sjeverozapadnoj [[Bolivija|Boliviji]], u blizini [[Nacionalni park Madidi|Nacionalnog parka Madidi]] su neki ljudi ozbiljno ozljeđeni i ubijeni od strane velike skupine pekarija<ref>http://www.sartorestock.com/adventure/madidi.php</ref>.
 
Društvene su životinje i često su u stadima. U jednom stadu [[bjelousni pekari|bjelousnog pekarija]] zabilježeno je preko 100 jedinki, ali [[ogrličasti pekari|ogrličasti]] i [[Chaco pekari|Chaco pekariji]] obično se nalaze u manjim grupama.
 
Imaju mirisne žlijezde ispod svakog oka i druge na [[leđa|leđima]]. Koriste ih da označe teritorije stada. Oni također pomoću mirisnih žlijezda trljanjem jednih od druge prepoznaju se unutar skupine. Opor miris pekarijima omogućuje da prepoznaju ostale članove stada, unatoč [[kratkovidnost]]i.
 
[[Datoteka:Perchoerus.jpg|thumb|desno|200px|Fosili ''[[Perchoerus]]a'']]
== Evolucija ==
Pekariji se prvi put pojavljuju u [[fosil]]nim zapisima iz razdoblja kasnog [[eocen]]a i ranog [[oligocen]]a (prije oko 35 milijuna godina) u [[Europa|Europi]]. Fosili su kasnije pronađeni na svim kontinentima osim [[Australija|Australije]] i [[Antarktika|Antarktike]]. Postali su izumrli u [[Stari svijet|Starom svijetu]] negdje oko [[miocen]]a.
 
Podrijetlo im nije utvrđeno, ali najvjerojatnije su se razvili iz primitivnih životinja iz izumrle porodice [[Cebochoeridae]]. U oligocenu je postojala životinja ''[[Perchoerus]]'', koja je već posjedovala neke karakteristike današnjih pekarija. U miocenu i pliocenu postojali su pekariji koji su lutali ravnicama, npr. ''[[Cynorca]]'', ''[[Hesperhys]]'', ''[[Prosthennops]]'' i ''[[Macrogenis]]''. U pleistocenu se pojavljuju različiti pekariji, u rasponu od dugonosog ''[[Mylohyus]]''a i velikog ''[[Platygonus]]''.
 
== Koristi ==
Za komercijalni iskorištavanje jako je poznata [[koža]] pekarija. Smatra se izuzetno izdržljivom i toplom. Koristi se za proizvodnju visoko kvalitetnih kožnih rukavica. Meso pekarija ljudi smatraju posebno ukusnim, i tradicionalno ga jedu [[Amazona|amazonski]] [[Indijanci]] i doseljenici.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
{{commonscat|Tayassuidae}}
[[Kategorija:Parnoprstaši]]
[[gn:Tajykatĩ]]
152

uređivanja