Razlika između inačica stranice »Richard Wagner«

Dodano 11 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
 
== Životopis ==
Richard Wagner je rođen u [[Leipzig]]u, bio je deveto dijete Carl Friedrich Wagnera policijskog činovnika, koji je preminuo od [[tifus]]a šest mjeseci nakon Richardovog rođenja. Nakon smrti oca, Wagnerova majka, Johanna Rosine Wagner, je počela živjeti sa glumcem i književnikom Ludwigom Geyerom, koji je bio prijatelj Richardova oca. U kolovozu 1814. godine Johanna Rosine se je udala za Geyera i preselila se sa svojom obiteljobitelji u njegovu rezidenciju u [[Dresden]]u. Prvih 14 godina svoga života Wagner se zvao '''Wilhelm Richard Geyer'''. Geyer je umro 1821. godine kada je Richardu bilo osam godina. Nakon smrti ocaočuha mladi Wagner je krenuo u školu Kreuz u Dresedenu koju je platio njegov stariji brat. Godine 1827. Wagnerova obitelj seli natrag u Leipzig, gdje je od 1828. do 1831. primao prve poduke iz kompozicije od Christian Gottlieb Müllera. U siječnju 1828.g. po prvi puta je čuo [[Ludwig van Beethoven|Beethoven]]ovu 8. simfoniju, a ožujku iste godine i BeethovenuBeethovenovu 9. simfoniju, obje u koncertnoj dvorani "Gewandhaus" u Leipzigu. Beethoven mu je postao inspiracija. Godine 19291829. vidio je nastup [[sopran]]istice [[Wilhelmine Schröder-Devrient]] u ulozi Leonore u Beethovenovoj operi [[Fidelio]], te mu je odtada ona postala ideal za spojaspoj drame i glazbe u operi, te su kasnije u više navrata zajedno radili.
 
Wagner zarana pokazuje interes za antički teatar, [[William Shakespeare|Shakespearea]], starogermansku mitologiju i srednjovjekovne kršćanske legende, što mu je dalo odlučne stvaralačke impulse. Sa 13 godina već odlično govori engleski i grčki, jezike koje je naučio da bi mogao Shakespearea i grčke autore čitati u originalu. Na njegovo formiranje utjecala je ponajprije najuža sredina (njegov očuh, a po nekima i pravi otac Ludwig Geyer - glumac, dramski pjesnik i slikar), Beethovenova glazba, te romantička literatura i glazba. U svojoj autobiografiji Wagner prisjeća se da je kao dječak nastupao uz očuha u ulozi anđela. Wagner se prvo razvio kao književnik, pa tek onda kao glazbenik, te je preko drame došao do glazbe što je utjecalo na njegovu kasniju reformu opere i rad na jedinstvu drame i glazbe.
 
I sam Wagner je dva puta stupao u brak. Prvi puta sa glumicom Minnom Planer (1809. - 1865.) s kojom nije imao djece. A nakon toga supruga mu je bila kćerka Franza Liszta - Cosima von Bülow (1837. - 1930.) s kojom je imao troje djece (s tim da je Cosima već imala dvoje djece iz braka s Hansom von Bülowom) - Isoldu (1865. - 1919.), Evu (1867. - 1942.) i Siegfrieda (1869. - 1930.). Poslije kratkotrajnih dirigentskih aranžmana po njemačkim kazalištima i neuspjelog pokušaja afirmacije u Parizu Wagner je od 1843. godine bio dirigent dresdenske Dvorske opere. Godine 1848. aktivno sudjeluje u revoluciji, a 1849. u dresdenskom ustanku. Nakon pada Dresdena bježi preko [[Weimar]]a i [[Pariz]]a u [[Zürich]]. Ondje, uz prekide, ostaje do 1858. godine.
 
== Djela ==
 
U Zürichu nastaju njegova glavna djela: Die Kunst und die Revolution (1849.), Das Kunstwerk der Zukunft (1850.), Oper und Drama (1851.) i Eine Mitteilung an meine Freunste (1852.). U tim je djelima teoretski i filozofski formulirao svoje umjetničke ideje i zamisao glazbenog kazališta budućnosti. U tom periodu počinje raditi i na tetralogiji [[Prsten Nibelunga]] (Der Ring des Nibelungen), koja obuhvaća četiri glazbene drame: [[Das Rheingold]] (1852. - 1854.), [[Die Walküre]] (1852. - 1856.), [[Siegfried]] (1856. - 1871.) i [[Götterdämmerung]] (1869. - 1874.). U tom periodu skladao je i uspješnu operu [[Tristan i Izolda (opera)|Tristan i Izolda]] (Tristan und Isolde, 1857.-1859). Nakon nekoliko godina provedenih na putovanjima i gostovanjima (Pariz, Beč, Prag, Petrograd, [[Moskva]], [[Budimpešta]]), i dolazi 1864. godine i u [[München]] na poziv bavarskog kralja Ludviga II, koji mu stavlja na raspolaganje neograničena sredstva kako bi realizirao svoje zamisli. Međutim već 1865. godine napušta München zbog različitih spletki i odlazi u Tribschen kraj Luzerna gde je, među ostalim, napisao Über das Dirigieren i Über die Bestimung der Oper. Posljednje desetljeće života proveo je u Bayeruthu gdje je prema njegovoj zamisli izgrađeno kazalište - Festspielhaus (s proširenom pozornicom, natkrivenim orkestrom i amfiteatralnim gledalištem). Prilikom otvaranja ovog kazališta izvodi se čitava njegova teatrologija [[Prsten Nibelunga]]. U glazbenim dramama koje sklada poslije 1850. godine Wagner ostvaruje, u najvećoj mogućoj mjeri, svoju zamisao o sveobuhvatnom umjetničkom djelu (Gesamkunstwerk) tj. djelu u kojem se sve umjetnosti (pjesništvo, glazba, gluma i scenski dekor) sjedinjuju u službi drame. To jedinstvo odnosi se prvenstveno na pjesnički tekst i glazbu.
 
Genijalno nadaren glazbenik i uz to darovit pjesnik Wagner je sve tekstove svojih glazbenih drama spjevao imajući pred očima njihovu muzičko-scensku realizaciju. Evolucija Wagnerovih umjetničkih ideja i stvaralačkih principa, izražena u njegovoj glazbenoj dramaturgiji i formulirana u mnogobrojnim spisima, pismima i autobiografiji, na svojevrstan način odražava raznorodna strujanja njegova vremena. Isprva pristaša ideja [[Jean Jacques Rousseau|J. J. Rousseaua]], pa [[Johann Gottfried Herder|Herdera]], Proudhona, mladohegelovaca, revolucije 1848.. Wagner se oko 1850. godine priklanja [[Ludwig Feuerbach|Feuerbachovoj]] idealističkoj filozofiji, a zatim potpada pod utjecaj [[Arthur Schopenhauer|Schopenhauerova]] pesimizma, da bi na kraju završio u parsifalskoj religioznoj mistici. Jedno vrijeme prijateljevao je i s Nietzscheom. Preminuo je u Veneciji [[1883.]]. godine. Njegovu glazbu Hitler je obožavao (zbog njemačkih mitova koje obrađuje u svojim djelima, nrp. [[Prsten Nibelunga]]) pa je ona bila neka vrsta službene glazbe u Trećem Reichu i glazbena preteča nacionalsocijalizma. Iz tog razloga i dan danas u [[Izrael]]u su zabranjena izvođenja njegovih djela, iako se s vremena na vrijeme javljaju glasovi koji žele ukloniti tu zabranu.
 
==Reforma opere==