Razlika između inačica stranice »Plamenik«

Dodana 42 bajta ,  prije 9 godina
m
m (r2.7.1) (robot Dodaje: pnb:بنسن چلا)
Uobičajeni plamenici koji se koriste su Bunsenov, Tecluov, Mékerov (kao [[gorivo]] koriste lakozapaljive plinovite [[ugljikovodici|ugljikovodike]], obično smjesu [[propan]]a i [[butan]]a ili [[metan]]), te Daniellov plamenik.
 
*'''Bunsenov''' plamenik sastoji se od postolja za dovod, sapnice za ispust, te dimnjaka za provod i izgaranje smjese plina i zraka, koji na sebi ima prolaze s prstenom za regulaciju dovoda zraka. Maksimalna temperatura koja se njime može postići iznosi oko 1300 °C. Osim za zagrijavanje također se koristi za kvalitativnu analizu [[minerali|minerala]] i [[soli]] jer mnogi spojevi boje [[plamen]]. To je svojstvo najizraženije kod [[alkalijski metali|alkalijskih metala]], posebno [[kalij]]a i [[natrij]]a jer su gotovo sve njihove [[soli]] topljive tako da se ne mogu dokazati selektivnim taloženjem. Stakleno posuđe koje mora biti apsolutno suho suši se zagrijavanjem Bunsenovim plamenikom. Postoji i varijanta sa štednim plamenom. Izumio ga je njemački kemičar [[Robert Wilhelm Bunsen]].
 
*'''Mékerov''' plamenik identičan je Bunsenovom, s izuzetkom vrha dimnjaka, koji je proširen i sadrži metalnu mrežicu, koja odvodi toplinu plamena i sprječava zagrijavanje dimnjaka i uskakanje plamena. Osim toga, Mekerov plamenik daje višu temperaturu plamena od Bunsenovog i Tecluovog. Izumio ga je francuski kemičar Geoges Méker.
213

uređivanja