Ikonoklazam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 13:
Taj su pokret potaknuli carevi iz [[Sirija|sirijske]] (''[[izaurijska dinastija|izaurijske]]'') dinastije [[Leon III. Izaurijski]], [[Konstantin Kopronim]] i [[Leon IV.]] koji su isticali aristokratski pogled na vjeru u traženju apsoluta, štujući Boga izravno, bez posredovanja slika i ostalih vjerskih simbola, a protiv raširene pojave [[ikonodulija|obožavanja]] [[ikona]]. Djelomice i zbog toga jer je obožavanje ikona, koje je zbog uspješne prodaje svetačkih slika osobno podupirano od strane nekih [[samostan]]a i njihovih likovnih radionica, u to vrijeme dosegla razinu praznovjerja. Ikone su se kupovale zbog zavjeta i molitve, slavljenja krsne slave (katkad su čak umjesto živih ljudi, ikone uzimane za vjenčane kumove), a česti su bili i slučajevi konzumiranja boje ostrugane s ikona kao lijeka za mnoge bolesti<ref>[[Antun Karaman]], ''Opća povijest umjetnosti'', [[Školska knjiga]], [[Zagreb]], 2004. str. 88.</ref>
Sljedbenici ikonoklazma su prozvani '''ikonoklastima''' ili '''ikonomahima''' ([[grčki]] ''eikon'' = slika, ''klastes'' = razbijač) koji su se otvoreno sukobljavali s '''ikonodulima''' ili '''ikonolatrima''' (grčki, ikonopoklonici, poštovatelji ili obožavatelji ikona). Godine [[726.]] car [[Leon III. Izaurijski|Leon III.]] je dekretom zabranio ikone u Bizantskom
===Pozadina===
|