Ivica Matković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m Uklanjanje izmjene 2839165 što ju je unio/unijela 82.132.51.250 (Razgovor sa suradnikom:82.132.51.250) Prepisano
Redak 1:
{{dodaj infokutiju|Nogometaš/trener/izbornik}}
IVICA MATKOVIĆ
'''Ivan Matković''' ([[12. listopada]] [[1953.]])<ref>http://www.tff.org.tr/Default.aspx?pageID=219&antID=5237</ref> je hrvatski [[nogometni trener]] i bivši nogometaš. {{zaglavlje}}
 
Igrao je u Hajduku iz Splita u drugoj polovici 1970-ih.
Trener Hajduka Ozljede su spriječile veliku nogometnu karijeru ovog nogometaša, danas priznatog trenera. Ivica Matković rođen je u Osijeku 12. listopada 1953. godine. Kao desetogodišnjak preselio se u Split jer mu je otac, podrijetlom iz Imotskog, poželio obitelj vratiti natrag u Dalmaciju. Odmah po dolasku, mali Matko kako su ga zvali, upisao se u Hajdukovu nogometnu školu koja je bila pravi rasadnik talentiranih mladića. Već 1971. godine debitirao je u prvom sastavu kada je pri kraju susreta sa Dinamom (3:1) zamijenio Peru Nadovezu. Oni koji se sjećaju njegovih nastupa svjedoče o iznimno talentiranom mladiću kojega su samo ozljede spriječilu da napravi sjajnu karijeru. Prvo mu 1974. godine puca noga na pet mjesta. A nakon dugotrajne rehabilitacije i ponovnog nastupa u najdražoj majici, doživljava prometnu nesreću.
 
Ivica Matković je s Hajdukom osvajao titule prvaka Jugoslavije u sezonama 1970./71., 1973./74., 1974./75. i 1978./79. Također je s Hajdukom sudjelovao u osvajanju kupova 1973. i 1974. godine te u sezonama 1975./76. i 1976./77. Za Hajduk je odigrao 90 utakmica i postigao 30 golova. Ove brojke bile bi zasigurno mnogo veće da nije bilo sudbine koja se okrutno poigrala s ovim rijetko viđenim nogometnim talentom.
Bio je trenerom [[HNK Hajduk Split|Hajduka]] iz Splita, a radio je i u [[NK Zadar]].
Trenersku karijeru Ivica Matković je započeo vodeći mlađe uzraste u Hajduku, a u jednom dijelu sezone 1999./2000., u kojoj je Hajduk postao pobjednik hrvatskog nogometnog kupa, trener je Hajdukove seniorske momčadi.
 
Pri kraju igračke karijere Matko se vraća u rodni Osijek, čiji je dres nosio u drugom dijelu prvenstvene sezone 1979./80. Tada je već bilo izvjesno da je njegova karijera igrača pri kraju, no ipak želio je pomoći klubu iz rodnog grada.
U Iranu je vodio [[Persepolis Teheran|Persepolis]]a iz Teherana.
Nakon toga odigrao je godinu dana, u sezoni 1980./81, u majici Solina, koji je te sezone sakupio momčad i ostvario plasman u Drugu ligu. Nakon Solina Ivica Matković odlazi u susjednu Slogu iz Mravinaca gdje igra rekreativno od 1981. do 1983. s tim da je u posljednjoj godini jedno vrijeme bio igrač i trener.
 
O zlatnoj generaciji Hajduka kojoj je, unatoč brojnim ozljedama, Ivica Matković ipak pripadao, reći će da je bila momčad kojoj nije bilo ravne. Poznato je da je ta momčad osvojila brojne trofeje. Bila je to - veli Matko - sjajna klapa, većina igrača igrala je zajedno od mladih dana. Tu je bio i veliki vođa te generacije, Tomislav Ivić, koji je praktički sve igrače odgojio.
== Izvori ==
«On nas je sve skupio i napravio pravu momčad. Njemu pripada velika zasluga za sve ono što smo napravili. Teško da će se takva generacija ponovo naći na okupu. Što se tiče moje karijere, da nije bilo ozljeda, vjerujem kako bi bio mnogo bolji i poznatiji nego što sam sada. No, što je, tu je.» - istiće Matković.
 
Nakon završetka profesionalne igračke karijere, Matković se zapošljava i upisuje ekonomski fakultet. Već 1983. godine ozbiljnije prilazi trenerskom pozivu. Za trenera ga je «unovačio» Mili Butterer. S njim je započeo u mlađim kategorijama splitskog Lavčevića (danas Dalmatinac). Ponovno je profesionalac, ovaj put kao trener u Hajduku, postao 1989. godine. Kako je vidio bolju budućnost u trenerskom pozivu, prekinuo je studij ekonomije na trećoj godini, zadovoljivši se diplomom više ekonomske. Prebacio se na višu trenersku i kada je završio, aktivirao se kao profesionalac u Hajdukovoj školi. Pravi profesionalac postao je 1992. kada ga je Hajduk posudio Zadru.
{{izvori}}
Ivica Matković kaže da je trenerski poziv takav i tko nije spreman prihvatiti taj način života, ne treba se baviti tim poslom. Nakon povratka iz Zadra, ponovno je posuđen, ovaj put Šibeniku. Nakon toga preuzeo je turski Fenerbahce, zatim po povratku iz Turske Osijek, pa Zagreb. Nakon toga slijedio je opet Šibenik pa iranski Persepolis. Nakon toga vratio se u Hajduk na radno mjesto voditelja omladinske škole. Pored navedenih klubova Matković je trenirao i kliški Uskok, dok je ovaj klub igrao u Drugoj hrvatskoj ligi. Radio je i u Sloveniji. U dijelu sezone 2006./07. trener je Cibalije iz Vinkovaca.
 
Sam za sebe će reći da je tip trenera koji teret odgovornosti stavlja na svoja leđa, a od igrača traži maksimalno zalaganje. Sam preuzima odgovornost, ali je traži i od svojih igrača. Kaže - iskorištavanje kapaciteta kojim pojedini igrači raspolažu, jako je bitno.
{{Mrva-biog-nogomet-hrvatska}}
Ivica Matković, igrač velikog Hajduka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, je čovjek koji živi za svoj životni poziv – nogomet. Zbog toga nogomet od njega još puno očekuje, ovog puta u stručnom pogledu. Poznavajući Ivicu i njegove kvalitete, to neće izostati.
 
{{GLAVNIRASPORED:Matković, Ivan}}
[[Kategorija:Hrvatski nogometni treneri]]
[[Kategorija:Hrvatski nogometaši]]
[[Kategorija:Nogometaši Hajduka]]
[[Kategorija:Treneri Hajduka]]
 
<!-- interwiki -->
 
[[en:Ivica Matković (football coach)]]