Sunčev vjetar: razlika između inačica

Dodano 6.959 bajtova ,  prije 13 godina
Sunčev vjetar-nastavak
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: el:Ηλιακός άνεμος
Sunčev vjetar-nastavak
Redak 1:
[[Datoteka:Magnetosphere rendition.jpg|mini|320px|Magnetosfera štiti zemljinu površinu od naelektriziranih čestica solarnog vjetra]]
'''Sunčev ili solarni vjetar''' je struja električki nabijenih čestica koje su izbačene iz gornje atmosfere [[Sunce|Sunca]]. Uglavnom se sastoje od [[elektron]]a i [[proton]]a, čija je energija između 10 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperature se mijenja, kao i brzina s vremenom. Te čestice mogu izbjeći Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] i zbog visoke temperature u koroni.
'''Sunčev ili solarni vjetar''' je izbacivanje plazme u svemir
 
Sunčev vjetar stvara [[Heliosfera|heliosferu]], ogroman prostor međuplanetarne materije, koja okružuje Sunčev sustav. On stvara i [[geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[komet]]a koji sadrži plazmu i uvijek je u smjeru od Sunca.
== Sunčev vjetar ==
Možemo reći da [[Sunce]] isparava. Stalno gubi nabijene čestice plina-[[plazma|plazmu]]. Kada ove čestice polete u [[svemir]] dobivamo solarni [[vjetar]]. Plazma uspijeva pobjeći od Sunca u područjima gdje se Sunčeve silnice magnetnog polja šire u svemir, a ne gdje se u obliku luka vraćaju na površinu.
Sunčev vjetar dostiže brzinu od 750 km/s. Najbrži vjetar nastaje u koroni. Otprilike milijun tona Sunčeve plazme izbija kroz otvore na [[korona|koroni]] svake sekunde. Ipak Sunce je izgubilo tek 0,1% svoje mase.
 
==Povijesne činjenice==
== Utjecaj na Zemlju ==
Da je Sunčev vjetar stalna struja čestica koje dolaze sa Sunca, prvi puta je objasnio Richard C. Carrington 1859 godine. On i Richard Hodgson su prvi promatrali [[Sunčeva baklja|Sunčeve baklje]], a primjetili su i geomagnetske oluje. George Fitzgerald je predložio da se materija stalno ubrzava sa Sunca i da stiže do Zemlje za par dana.<ref name=meyer-vernet>{{cite book
Većina solarnih vjetrova zaobilazi zemlju jer ih skreće magnetno polje. One čestice koje udare u našu atmosferu uzrokuju [[Polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i geomagnetne oluje. Geomagnetne oluje nisu vidljive već ometaju razne elektronske uređaje
| first=Nicole | last=Meyer-Vernet | year=2007
| title=Basics of the Solar Windss
| publisher=Cambridge University Press
| isbn=0521814200 }}</ref>
 
[[Norveška|Norveški]] fizičar Kristian Birkeland je promatrao polarnu svjetlost i primijetio je da je ona stalna i bez prekida. Zaključio je da je Zemlja stalno bombardirana sa “zrakama električkih čestica koje dolaze sa Sunca”. 1916 godine on je prvi uspješno predvidio da “Sunčeve zrake nisu ni negativne ni pozitivne, već i jedno i drugo”. Time je objasnio da se Sunčev vjetar sastoji od negativnih elektrona i pozitivnih iona. <ref name=meyer-vernet/>
 
1959 godine je sovjetski satelit [[Luna 1]] prvi uočio Sunčev vjetar i mjerio njegovu jačinu. <ref>[Brian Harvey, ''Russian planetary exploration: history, development, legacy, prospects''. Springer, 2007, p.26. ISBN 0-387-46343-7]</ref><ref>[http://www.daviddarling.info/encyclopedia/L/Luna.html David Darling, ''Internet Encyclopedia of Science''.]</ref>1990 godine svemirska letjelica [[SOHO]] je primijetila da Sunčev vjetar proizlazi sa Sunčevih polova i da se ubrzavaju puno brže od modela termodinačkog širenja.
 
==Emisija==
Na Sunčevoj koroni čestice plazme se griju i preko 1 000 000 K. Kao rezultat termičkog sudaranja, srednja brzina čestica je oko 145 km/s, što je daleko ispod Sunčeve [[brzina oslobađanja|brzine oslobađanja]] od 618 km/s. Ipak, neke od čestica dostignu brzinu od 400 km/s, što im omogućuje da putuju sa Sunčevim vjetrom. Kod iste temperature, elektroni, budući su puno manji, prvi dostignu brzinu oslobađanja, a zatim rade električno polje, koje dalje ubrzavaju ione i putuju dalje od Sunca.
 
Ukupan broj čestica koje putuju sa Sunca sa Sunčevim vjetrom je oko 1.3×10<sup>36</sup> u sekundi ili oko 6.7 miliona tona na sat.<ref>{{cite book
| first=Bradley W. | last=Carroll | coauthors=Ostlie, Dale A.
| year=1995 | title=An Introduction to Modern Astrophysics
| edition=revised 2nd | publisher=Benjamin Cummings
| isbn=0201547309 }}&mdash;p. 409</ref> <ref>{{cite book
| first=Carolus J. | last=Schrijver
| coauthors=Zwaan, Cornelis | year=2000
| title=Solar and stellar magnetic activity
| publisher=Cambridge University Press
| isbn=0521582865 }}</ref> To znači da Sunce izgubi oko 0.01 % svoje ukupne mase kroz Sunčev vjetar. Neke zvijezde imaju i jači zvjezdani vjetar.<ref>{{cite book
| first=Nicole | last=Meyer-Vernet | year=2007
| title=Basics of the Solar Wind
| publisher=Cambridge University Press
| isbn=0521814200 }}</ref>
 
==Sastavni djelovi==
Sunčev vjetar se može podijeliti na '''spori''' Sunčev vjetar i '''brzi''' Sunčev vjetar. Spori Sunčev vjetar ima brzinu oko 400 km/s, temperaturu oko 1.4–1.6×10<sup>6</sup> K i sastav koji je sličan [[korona|koroni]].<ref>{{cite journal
| last=Feldman | first=U.
| coauthors=Landi, E.; Schwadron, N. A.
| title=On the sources of fast and slow solar wind
| journal=Journal of Geophysical Research
| year=2005 | volume=110
| issue=A7 | pages=A07109.1&ndash;A07109.12
| doi=10.1029/2004JA010918 }}</ref> S druge strane, brzi Sunčev vjetar ima brzinu oko 750 km/s, nižu temperaturu oko 8×10<sup>5</sup> K i ima sastav kao [[fotosfera]]. Spori Sunčev vjetar je duplo gušći.
 
Spori Sunčev vjetar izgleda da potječe iz Sunčevog ekvatorijalnog pojasa, koji se još zove i “strujni” pojas i to za vrijeme Sunčevog minimuma.<ref>{{cite book
| first=Kenneth R. | last=Lang | year=2000
| title=The Sun from Space | publisher=Springer
| isbn=3540669442 }}
</ref><ref>{{cite web
| last=Harra | first=Louise
| coauthors=Milligan, Ryan; Fleck, Bernhard
| date=April 2, 2008
| url=http://www.esa.int/esaSC/SEMJQK5QGEF_index_0.html
| title=Hinode: source of the slow solar wind and superhot flares
| publisher=ESA
| accessdate=2008-05-07
}}</ref> Za vrijeme Sunčevog maksimuma uglavnom ide sa polova. Brzi Sunčev vjetar polazi iz [[koronalna šupljina|koronalnih šupljina]], koje su područja otvorenog magnetskog polja i najviše ih ima na polovima. <ref>{{cite journal
| last=Hassler | first=Donald M.
| coauthors=Dammasch, Ingolf E.; Lemaire, Philippe; Brekke, Pål; Curdt, Werner; Mason, Helen E.; Vial, Jean-Claude; Wilhelm, Klaus
| title=Solar Wind Outflow and the Chromospheric Magnetic Network
| journal=Science | year=1999 | volume=283
| issue=5403 | pages=810&ndash;813
| doi=10.1126/science.283.5403.810
| pmid=9933156 }}</ref>
 
==Koronalno izbacivanje mase==
I spori i brzi Sunčev vjetar mogu biti ometeni sa [[Koronalni izbačaji masa|koronalnim izbacivanjem mase]], koji se popularno naziva i “Sunčeva oluja”. Koronalno izbacivanje mase može biti povezano sa [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]]. Kod brzih koronalnih izbacivanja masa dolazi do udarnih valova koji dodatno ubrzava protone i elektrone.
 
Kada koronalno izbacivanje mase udari u Zemljinu [[magnetosfera|magnetosferu]], dolazi do privremene promjene Zemljinog magnetskog polja, što dovodi do male promjene smjera [[kompas]]a i induciranja veliku električnu struju na Zemlji, što nazivamo [[geomagnetska oluja]]. Koronalno izbacivanje mase moze stvoriti ponovno magnetsko povezivanje, izdužujući magnetski rep na noćnoj strani Zemlje. Kada se magnetosfera Zemlje ponovno magnetski poveže na noćnoj strani Zemlje, ona oslobađa snagu od nekoliko 1 000 000 000 000 W, koja povratno djeluje na gornju Zemljinu atmosferu.
 
==Magnetosfera==
Kako Sunčev vjetar dolazi do Zemlje, njegove čestice se odbijaju od [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog magnetskog polja]], sa [[Lorentzova sila|Lorentzovom silom]] i taj pojas nazivamo magnetosfera. Zbog toga čestice sa Sunčevog vjetra putuju oko Zemlje, a ne udaraju u nju, samo manji dio uspije probiti se. Granica između Sunčevog vjetra i magnetosfere se naziva magnetopauza. Magnetosfera na Sunčevoj strani oblikuje se kao polukugla, dok na noćnoj strani izgleda kao kaplja vode (rep magnetosfere).
 
Zemlja je dobro zastićena od Sunčevog vjetra sa vlastitim magnetskim poljem, koji odbija većinu električki nabijenih čestica. Jedan dio je uhvaćen od Van Allenovog radijacijskog pojasa. Jedan manji dio Sunčevog vjetra uspije da putuje do [[ionosfera|ionosfere]] na polovima, stvarajući polarnu svjetlost.
 
== Utjecaj na rep kometa ==
Sunčev vjetar uzrokuje usmjeravanje repa [[komet]]a od Sunca. Kometi se prilikom dolaska u blizinu Sunca zagrijavaju, sleđena površina kometa isparava i oslobađa [[oblak]] [[plin]]a i čestica prašine. Djelovanjem čestica sunčevog vjetra, oblak se oblikuje u [[rep]] kometa. Budući da sunčev vjetar dolazi iz smjera Sunca, potiskuje rep kometa u suprotnom smjeru.
 
== Izvori ==
{{Reflist|3}}
 
== Vanjske poveznice ==
{{Mrva-astro}}
* [http://www.suntrek.org Sun|trek website] An educational resource for teachers and students about the Sun and its effect on the Earth
* [http://clusterlaunch.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=45273 Cluster shows how solar wind is heated]
* [http://www.physorg.com/news205411403.html Could solar wind power Earth?] October 4, 2010 by Miranda Marquit
 
[[Kategorija: Astronomske pojaveAstronomija]]
[[Kategorija: Sunce]]
 
[[af:Sonwind]]