Konrad Adenauer: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 93:
Mađu Adenauerova postignuća ubrajaju se uspostavljanje stabilne demokracije u poraženoj Njemačkoj, trajuće pomirenje sa [[Francuska|Francuskom]], generalna politčka preorijentacija prema Zapadu, obnavljanje ograničenog, no dalekosežnog suvereniteta Zapadne Njemačke čvrsto je integrirajući u Euroatlansku zajednicu ([[NATO]] i [[OECD]]). Adenauera se povezuje i sa uspotavljanjem efikasnog sustava mirovina, koji je umirovljenicima osigurao neparalelno blagostanje, te da je, zajedno sa svojim ministrom ekonomije i kasnijim nasljednikom [[Ludwig Erhard|Ludwigom Erhardom]], napravio zapadnonjemački model ''"socijalne tržišne ekonomije"'', koja je mogućila period cvata znan kao ''[[Wirtschaftswunder]]''. Adenauer je također osigurao i potpuno slobodno i demokratsko društvo koje je Nijemcima do tada bilo skoro pa nepoznato (osim pokušaja koji je od [[1919]]. do [[1933]]. trebala provesti [[Weimarska Republika]]), koje je danas ne samo uobičajeno, nego i duboko ukorijenjeno u njemačko društvo. On je time postavio temelje prema kojima bi Zapad trebao imati povjerenja u Njemačku unatoč svim zločinima koji su počinjeni tijekom [[nacizam|nacističkog]] [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Baš zbog Adenauerovih prijašnjih politika je bilo moguće ujediniti dvije njemačke države u jednu i zadržati tu jednu državu u [[EU]] i [[NATO|NATO paktu]].
[[Datoteka:PICT4134.JPG|lijevo|mini|250px|Ploča koja komemorira obavljanje dobrih odnosa između Francuske i Njemačke, a prikazuje Adenauera (desno) i francuskog predsjednika [[Charles de Gaulle|de Gaullea]] (lijevo)]]
No u drugu ruku, kritičari su optuživali Adenauera da je betonirao divizijupodjelu Njemačke, žrtvovao reunifikaciju dvaju država, te da je žrtvovao područja koje je Njemačka izgubila od [[Poljska|Poljske]] i [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] u korist brze integracije na Zapadu. Tijekom [[Hladni rat|Hladnog rata]], advokatirao je ponovno naoružanje Zapadne Njemačke i mandatornu konskripciju kao odgovor sličnim procesima koji su se odvijali u susjednoj Istočnoj Njemačkoj. [[Staljinova poruka]] iz [[1952]]. ponudila je ujedinjenje dvaju država u jednu, neutralnu, razoružanu Njemačku kako bi utjecala na povlaćenje supersila iz [[Središnja Europa|Srednje Europe]]. Adenauer je dijelio sumnju Zapada o vjerodostojnosti te ponude te ih je podržao u njihovim opreznim odgovorima. Adenauerovi kritičari, posebno oni nacionalistički orijentirani, su ga se odrekli jer je propustio priliku za [[Reunifikacija Njemačke|reunifikaciju Njemačke]]. Adenauerovi simpatizeri su ga branili, a i danas se prepiru, rekavši da zbog prilika u Hladnom ratu, reunifikacija i dobivanje izgubljenih teritorija nisu bile realne opcije.
 
Ostali kritiziraju njegovu eru kao kulturno i politički konzervativnu, koja je željela cijelo društvo i politiku Zapadne Njemačke orijentirati oko ideja samostalnog individualca, individalca koji je imao određenu dozu nevjere prema vlasitom narodu.
Redak 99:
Zapadnonjemački studentski pokret tjiekom [[1960-ih]] je zapravo bio protest protiv konzervativizma kojeg je naturao Adenauer. Još jedna točka kritike bila je ta o Adenauerovom trudu za pomirenje sa Francuskom, koji je bio u kontrastu prema trudu za pomirenje sa Staljinističkom Poljskom. Kao i mnoge druge vodeće zapadnonjemačke stranke, [[CDU]] nije priznavala anekasciju biviših njemačkih teritorija koje je SSSR dao Poljskoj, te je otvoreno govorila o vraćanju tih teritorija nakon što Zapadna Njemačka učvrsti svoju poziciu u Europi.
 
No, unatoč svim kritikama, Adenauerova vladavina u Zapadnoj Njemačkoj smatra se pozitivna, te je u jednoj njemačkoj tele-anketi iz [[2003]]. izabran za ''"Najvećeg Nijemca svih vremena"''.
 
===Dodatne akcije kao kancelar===