Razlika između inačica stranice »Staroslavenski jezik«

bez sažetka
{{izdvojeni članak|ožujak 2007.}}
 
[[Datoteka:Cyril and Methodius.jpg|mini|[[Jan Matějko]]: Sveti [[Ćiril]] i [[Metod]]]]
 
'''Staroslavenski jezik ''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=chu chu]; zvan i '''starocrkvenoslavenski''', '''crkvenoslavenski''', '''staromakedonski''' i '''starobugarski'''; česta kratica na [[engleski jezik|engleskom]] ''OCS'' = ''Old Church Slavic'') prvi je književni [[slavenski jezici|slavenski jezik]], kreiran na osnovi [[makedonski jezik|makedonskog]] govora iz okolice [[Solun]]a u [[9. stoljeće|9. stoljeću]]<ref>[http://i149.photobucket.com/albums/s43/truemacedonian/Miscellanius%20Mak%20Stuff/ieculture301.png Encyclopedia od Indo-European Culture, J.P. Mallory and D.Q. Adams, page 301.]</ref>. Stvorili su ga [[misionar]]i, [[Sveti Ćiril i Metod]], i iskoristili za prijevod [[Biblija|Biblije]] i ostalih tekstova s [[Grčki jezik|grčkog]] te za neke vlastite radove. [Pismo]: [[glagoljica]]<ref>[http://www.ethnologue.com/show_language.asp?code=chu Ethnologue (16th)]</ref>
[[Datoteka:Kodex.Zograf.JPG|mini|[[Zografsko evanđelje]], primjer [[glagoljica|glagoljice]]]]
 
Još od [[Traktat Crnorisca Hrabra|Traktata Crnorisca Hrabra]] (''O pismenima'') Slaveni nisu imali pisma te Hrabar govori o tri faze - nepoznavanju pisma, korištenju tuđeg pisma "bez ustrojenja" i korištenje svojeg pisma koje su stvorili [[Ćiril]] i [[Metod]]:
 
<blockquote>''Pr{{Unicode|ĕ}}žde ubo slov{{Unicode|ĕ}}ne ne im{{Unicode|ĕ}}h{{Unicode|ǫ}} knig{{Unicode|ъ}}, n{{Unicode|ǫ}} čr{{Unicode|ъ}}tami i r{{Unicode|ĕ}}zami č{{Unicode|ь}}t{{Unicode|ĕ}}h{{Unicode|ǫ}} i gataah{{Unicode|ǫ}}, pogani s{{Unicode|ǫ}}{{Unicode|ĉ}}e. Kr{{Unicode|ъ}}stivše že s{{Unicode|ę}}, rimskami i gr{{Unicode|ъ}}č{{Unicode|ь}}skymi pismeny n{{Unicode|ǫ}}ždaah{{Unicode|ǫ}} s{{Unicode|ę}} (pisati) slov{{Unicode|ĕ}}nsku r{{Unicode|ĕ}}č{{Unicode|ь}} bez ustroenia.''</blockquote>
<blockquote>(Prije Slaveni ne imađahu knjiga, nego crtama i zarezima crtahu i gatahu budući pogani. Pokrstivši se nastojahu grčkim i latinskim pismenima kojekako pisati svoju riječ bez ustroja. (...) A ako zapitaš slavenske književnike govoreći tko vam je slova sastavio ili knjige preveo, to svi znaju i odgovorivši reći će: sveti Konstantin Filozof, zvani Ćiril, taj nam i slova sastavi i knjige prevede, i Metod, brat njegov.)</blockquote>
 
[[Datoteka:KyrilMethod.jpg|mini|160px|lijevo|Sveti [[Ćiril]] i [[Metod]], [[srednji vijek|srednjovjekovna]] [[freska]], prikazuje Ćirila s [[ćirilica|ćirilicom]] jer je dugo smatrano da ju je on stvorio. Danas se smatra da je stvorio [[glagoljica|glagoljicu]], a nazivi za ćirilicu i glagoljicu izmjenjivali su se stoljećima]]
 
Staroslavenska pisma bila su [[glagoljica]] i [[ćirilica]]. Prema mišljenju današnjih stručnjaka, glagoljica je starije pismo te ju je stvorio [[Ćiril|Konstantin Ćiril]], a poslije je, prema [[Georgiev]]u, nastala ćirilica zbog povijesnog procesa u kojem su sudjelovali mnogi, a sve je počelo od nesustavnog bilježenja slavenskih riječi grčkim i latinskim slovima ([[grčki alfabet]] i [[latinica]]).
 
[[Moravska|Moravski]] knez [[Rastislav]] poslao je poruku caru [[Mihajlo III.|Mihajlu]] da mu pošalje ljude koji bi naučavali njegov narod, širili pismo i pokrštavali na njihovu jeziku. Car je Konstantinu i Metodu rekao da su oni [[Solun]]jani, a da svi Solunjani dobro govore slavenskim jezikom. Naime, mnogo će im biti lakše naučavati jezikom poznatim narodu. Nakon brojnih prijašnjih misija, Konstantin pristaje, stvara pismo - [[glagoljica|glagoljicu]] - jer Slaveni ne imahu pisma i odlazi u Moravsku [[863.]] godine s bratom Metodom.
== Nazivlje ==
 
U starim se spisima taj jezik nazivao jednostavno - slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}. U 5. glavi Žitja ''Metodova'' [[bizant]]ski car [[Mihajlo III.]] govori [[Ćiril]]uĆirilu i [[Metod]]uMetodu da su oni [[Solun]]jani, a da Solunjani ''v{{Unicode|ь}}si čisto slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky bes{{Unicode|ĕ}}duj{{Unicode|ǫ}}t{{Unicode|ъ}}. U 15. glavi piše da je Metod preveo knjige ''ot{{Unicode|ъ}} gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}ska j{{Unicode|ę}}zyka v{{Unicode|ъ}} slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}'', a u 17. da Metodovi učenici poslije njegove smrti ''latin{{Unicode|ь}}sky i gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}sky i slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky s{{Unicode|ъ}}tr{{Unicode|ĕ}}biš{{Unicode|ę}}'', a isti naziv koristi i bizantski pisac [[Jovan Egzarh]]. Pridjev ''slavenski'' koristio se za imenovanje književnog jezika Slavena i slavenskih idioma.
 
Staroslavenski se razvio na osnovi jednog [[Makedonija|makedonskog]] govora, stoga se često nazivao i '''staromakedonski''' te '''starobugarski'''. Naziv ''starobugarski'' koristili su [[Bugarska|bugarski]] slavisti govoreći o bugarsko-makedonskim temeljima, a također su uspoređivali s [[latinski]]m i [[grčki]]m rekavši da su i oni bili književni jezici velikog prostora, ali su opet nazivani narodnim imenima. No, treba uzeti u obzir činjenicu da je tim jezicima nadogradnja bila latinska i grčka, a u staroslavenskom je ona dignuta iznad nacionalne razine te je općeslavenska. Također, danas ne postoji latinski narod, ali postoje slavenski.
[[Datoteka:ZographensisColour.jpg|mini|[[Zografsko evanđelje]]]]
 
[[Grčki jezik|Grčka]] riječ ''κανών'' označavala je propis, pravilo, određen broj, a potonje je i značenje staroslavenskog kanona. To je malen broj sačuvanih spomenika iz [[10. stoljeće|10.]] i [[11. stoljeća]], prvi sačuvani spomenici nakon djelovanja [[Ćiril|svetogsvetih Ćirila]] i [[Metod]]aMetoda, budući da njihova djela nisu sačuvana.
 
Spomenici pisani [[glagoljica|glagoljicom]]:
* [[Staroslavenska morfologija]]
* [[Staroslavenska sintaksa]]
* [[Ćiril|Konstantin Ćiril]] i [[Metod]]
* [[Glagoljica]]
* [[Ćirilica]]
Anonimni suradnik