Šahname: razlika između inačica

[[Datoteka:Shahnameh3-5.jpg|250ďesno|thumb|Naslovnica Šahname]]

 

Šahname se bavi [[povijest|poviješću]] i [[mitologija|mitologijom]] drevne [[Perzija|Perzije]] prije pojave i ekspanzije [[islam]]a ([[7. stoljeće]]). U njemu se spominju i korijeni drevne religije Irana — [[zoroastrizam|zoroastrizma]]. Navodi se povijest te religije od njenog početka do smrti posljednjeg zoroastričkog kralja. Pjesnik je ovo djelo pisao 35 godina. Ono se sastoji od više od 60.000 stihova, što je dva puta više od [[Homer]]ovih epova. Knjigu je počeo pisati pjesnik Dakiki. Napisao je 1.000 stihova. Ferdosi ga je naslijedio, nakon Dakikijeve smrti.

Šahname počinje sa stvaranjem [[svijet]]a i početkom civilizacije ([[vatra]], spremanje [[hrana|hrane]], obrada [[metal]]a, [[zakon]]i). Djelo nije sasvim kronološko. Neki od likova žive stotinama godina, dok većina živi uobičajen ljudski vijek. Kraljevi, heroji i zločinci smjenjuju se tokom vremena. Jedina konstanta je [[vrijeme]] i ciklus [[dan]]a i [[noć]]i. Pisac je dosljedan u realističnoj karakterizaciji likova i naglasku na [[slobodna volja|slobodi volje]] pojedinca. Nema likova koji su apsolutno dobri ni zli. Šahname je [[knjiga]] u kojoj se žali za slavom Irana prije [[Arapi|arapskog]] osvajanja. Nastala je u vremenu previranja i jakog utjecaja arapske kulture. Autor je želio knjigom ojačati nacionalni identitet. Naslovnice starih izdanja su bogato ilustrirane [[minijatura]]ma. Jedno izdanje je pod zaštitom [[UNESCO]]-a.

 

 

Šahname je temelj perzijske kulture i jezika u Iranu, [[Afganistan]]u i [[Tadžikistan]]u. Ovo djelo je vjekovima bilo uzor [[perzijski jezik|perzijskog jezika]], tako da se on do danas vrlo malo promijenio.