Iločki: razlika između inačica

'''Iločki''' (u starim izvorima ''de Illoch'', ''de Wylak'', ''de Voilack'' i dr.; [[Mađarski jezik|mađar.]]: ''Újlaki''), [[Hrvati|hrvatska]] velikaška obitelj koja je tijekom kasnog [[srednji vijek|srednjeg vijeka]], sve do početka [[16. stoljeće|16. stoljeća]], imala značajnu ulogu i utjecaj u političkom, kulturnom i društvenom životu u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom|Hrvatskom Kraljevstvu u personalnoj uniji s Ugarskom]], udarivši osobiti pečat na povijest [[Slavonija|Slavonije]] i [[Srijem]]a.

Za daljnji uspon roda najznačajniji je Lovrin sin [[Nikola Kont Iločki|Nikola, zvan Kont]], koji je kao vjeran kraljev podanik sudjelovao u mnogim vojnim pohodima, istaknuvši se posebno u bitkama u [[Italija|Italiji]], gdje je dobio nadimak ''Kont'' (od talijanske riječi ''conte'' = grof). Sredinom 14. stoljeća on je postao jedan od najvažnijih Ljudevitovih velikaša i priskrbio si nova imanja i titule. U razdoblju 1345-1351. obnašao je dužnost kraljevskog peharnika, 1351. postaje [[erdelj]]ski [[vojvoda]], a 1356. [[Kraljevina Ugarska|ugarski]] [[palatin]], najviši kraljev državni dužnosnik. Kao palatin je zapovijedao godine 1363. Ljudevitovom vojskom u pohodu na [[Banovina Bosna|Bosnu]] (kojom je tada vladao [[Tvrtko I. Kotromanić|ban Tvrtko Kotromanić]]), te na Bugarsku (1365). Kada je 1364. godine izumro iločki ogranak ugarske plemićke obitelji Csák, kralj je [[Ilok]] i pripadajuće vlastelinstvo dodijelio Nikoli–Kontu i njegovom nećaku Ladislavu, Lenkusovom sinu. Od tada se obitelj počinje zvati Iločki, te prebacuje svoje sjedište u taj dobro utvrđeni grad ponad [[Dunav]]a.