Inačica od 31. ožujka 2011. u 18:12 uredi 78.2.63.229 (razgovor) →‎Biskupske službe ← Starija izmjena		Inačica od 31. ožujka 2011. u 18:20 uredi ukloni ovu izmjenu 78.2.63.229 (razgovor) →‎Biskupske službe Novija izmjena →
Redak 31: Najistaknutiji među biskupima je * '''Papa''', biskup [[Rimska biskupija\|Rimske biskupije]], kojoj se biskupiji od najranijih vremena priznavalo među kršćanima čast prvenstva; te se biskupu koji je zauzimao tu biskupsku stolicu ("Stolica [[sveti Petar\|sv. Petra]]", naime sv. Petar je mučeničku smrt dočekao upravljajući Rimskom biskupijom) od najranijih vremena priznavalo pravo prvenstva u biskupskom zboru. Slijedom stoljetnog pouzdavanja katolika u nepogrešivost naučavanja koje dolaze od Pape, 1870. god. je formulirana dogma o papinskoj nezabludivosti kada u pitanjima vjere i morala daje konačne sudove u osobito svečanoj formi "Ex cathedra". Zaključci skupa sastavljenog od glavnine biskupa u crkvi - tzv. koncil, odnosno crkveni sabor - smatraju se validnim tek nakon što ih potvrdi Papa; po uzoru na ulogu sv. Petra na saboru u Jeruzalemu, opisanom u Bibliji, Dj 15. U povijesti je bilo nekoliko slučajeva da su Pape odbile prihvatiti zaključke koncila - ~~npr~~tako je sv. Papa Lav I. odbio potvrditi Kanon 28.(inače posve valjanog) Kalcedonskog koncila iz 451. godine, koji je predviđao da bi patrijarh Konstantinopola bio u časti i ovlastima izjednačen sa Papom (Lava I. kao sveca štuju i pravoslavni, sve do danas). U VIII. je stoljeću [[Stjepan III., papa\|Papa Stjepan III.]] odbio je prihvatiti zabranu štovanja ikona, za koju se snažno zalagao bizantski dvor (tzv. [[Ikonoklazam\|ikonoklazam]] ili ikonoborstvo) i koju su s carom povezani biskupi proglasili dogmom 754. godine. Na II. Nicejskom koncilu 787. godine proglašeno je to tzv. ikonoklastičko naučavanje herezom, te je papa [[Adrian V.]] zaključke tog koncila službeno proglasio (kasnije je upravo štovanje ikona postalo karakterističnim za grčku i cjelokupnu pravoslavnu duhovnost, a koncil iz 754. godine znadu pravoslavni nazivati "razbojničkim saborom"). * '''Kardinal''' je počasni naziv za biskupa u Katoličkoj Crkvi koji ima pravo sudjelovati u konklavi, gdje se bira novi Papa. Neki od Kardinala su nadbiskupi na čelu osobito važnih nadbiskupija; većina su članovi [[Rimska kurija\|rimske kurije]], tj. zbora papinih pomoćnih biskupa i nadbiskupa. Redak 37: * '''Nuncij''' je biskup koji je veleposlanik Svete stolice (ne, dakle Države Vatikanskog grada [[Vatikan]], nego baš Pape osobno) akreditiran pri nekoj suverenoj državi. U katoličkim zemljama je obično nuncij doajen diplomatskog zbora (tj. nastupa kao najuvaženiji pripadnik diplomatskog zbora), te se tako i u Hrvatskoj na godišnjim prijamima veleposlanika [[predsjednik Republike Hrvatske\|Predsjedniku Republike]] u ime svih veleposlanika obraća nuncij. * '''Počasnim biskupom''' zovemo sve one biskupe koji nisu ordinariji. Uglavnom im se dodjeljuju naslovi prema biskupijama koje su davno prestale postojati - često prema nestalim biskupijama u Sjevernoj Africi, ali i prema europskim biskupijama koje su ukinute - tako npr. postoje naslovni biskup gradića Pićan u [[istra\|Istri]]. Osobito mnogo "počasnih biskupa" nalazimo u Rimu, gdje upravljaju raznim službama Svete stolice. == Obilježja i simboli biskupa ==

Biskup: razlika između inačica