|
|mandat_start2=[[23. rujna]] [[1862]].
|mandat_kraj2=[[1. siječnja]] [[1873]].
|mandat_start3=[[9. studenogstudenoga]] [[1873]].
|mandat_kraj3=[[20. ožujka]] [[1890]].
|vjera=
}}
'''Otto Eduard Leopold von Bismarck-Schönhausen''' (od [[1865.]] grof, od [[1871.]] knez (''Fürst'') od Bismarck-Schönhausena, od [[1890.]] vojvoda lauenburški) ([[Schönhausen]], [[1. travnja]] [[1815]]. -– [[Friedrichsruhe]], [[30. srpnja]] [[1898]].) je jedan od najvažnijih vođa u [[19. stoljeće|19. stoljeću]]; kao premijer[[kancelar]] pruskogpruskoga kraljevstva ([[1862]]. -– [[1890]].) ujedinio je [[Njemačka|Njemačku]] serijom pobjedonosnih ratova poslije kojih postaje prvi kancelar ([[1871]]. -– [[1890]].) [[Njemačko Carstvo|njemačkognjemačkoga carstva]].
U početku je bio političar duboko [[nacionalizam|konzervativnih]], [[aristokracija|aristokratskih]] i [[monarhija|monarhističkih]] gledišta, koji se borio protiv rastućeg socijal-demokratskog pokreta [[1880-ih]] godina, stavio je vanizvan zakona više organizacija i pragmatično uveo starosne mirovine, zdravstveno osiguranje, kao i radničko osiguranje u slučaju nesreće. Postaje poznat pod nadimkom ''Željezni kancelar'' i smatra ga se jednom od najvažnijih figura u [[Povijest Njemačke|njemačkoj povijesti]].
== Mladost i dolazak na vlast ==
Bismarck je rođen kao '''Otto Eduard Leopold grof von Bismarck''' (''Otto Eduard Leopold Graf von Bismarck'') u [[Schönhausen]]u. Studirao je pravo na sveučilištima u [[Getingen]]u i [[Humbolt]]u, kao i na sveučilištu u [[Berlin|Berlinu]]. Oženio je [[Johanna von Puttkamer|Johannu von Puttkamer]] [[1847]]. godine. U njihovom dugom i sretnom [[brak]]u je rođeno troje djece.
Oduševljen zbog propasti revolucionarnih pokreta [[1848]]. godine u njemačkim državama, izabran je u pruski [[parlament]] [[1849]]. godine. Postavljen da predstavlja [[Pruska|Prusku]] u [[Frankfurt na Majni|Frankfurtu na Majni]], Bismarck postaje sve više uvjeren da je ujedinjena njemačka nacija, koju bi predvodila [[Pruska]], važan cilj što se u to vrijeme smatralo [[liberalizam|liberalnim]] ciljem. Poslije ovog položaja, bio je postavljen za veleposlanika u [[Petrograd|Petrogradu]], u kome se sprijateljio sa svojim budućim protivnikom, Aleksandrom Gorhakovim, i u [[Pariz]]u. Godine [[1862]]., pruski kralj [[VilhelmVilim I., njemački car|Vilim I.]] postavio ga je za premijera i ministra vanjskih poslova Pruske, kao rješenje sukoba između sve liberalnijeg parlamenta i kralja.
== Ujedinjenje Njemačke ==
Veličina uloge Bismarcka kao ujedinitelja [[NjemačkaUjedinjenje Njemačke|ujedinitelja Njemačke]] veoma je kontroverzna tema među povjesničarima. Također, postoji mnogo rasprava je li to bilo ujedinjenje Njemačke ili proširenje [[Pruska|Pruske]]. Ono što je izvjesno, Bismarck je djelomično odgovoran za početak više ratova koji su vodili do dramatične promjene u političkoj strukturi [[Njemačka|Njemačke]]. Prvo, uz suradnju [[Austrija|Austrije]], [[Schleswig]] i [[Holstein]] su odcjepljeni od [[Danska|Danske]] u ratu. Mirovni ugovor je zaključen u [[Beč]]u [[30. listopada]] [[1864.]] godine. Već 1865. Austrija je primorana prepustiti [[Pruska|Pruskoj]] kontrolu nad sjevernim zemljama, a 1866. Bismarck napada Austriju i brzo jeju pobjeđuje u [[Bitka kod Königgrätza|bitci kod Königgrätza]], priključivši [[Hannover]], [[Hesen-Kasel]], [[Nasau]] i [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]] Pruskoj formirajući tako Sjevernonjemačku konfederaciju.
Pošto je Bismarck izazvao [[Francuska|Francusku]], kojom je u to vrijeme vladao [[Napoleon III.]], izbio je [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruski rat]], tijekom kojega su se južnonjemačke države, koje su smatrale Francusku agresorom, pridružile Sjevernonjemačkoj konfederaciji u borbi protiv [[Francuska|Francuske]]. Francuska je pretrpjela ponižavajući poraz, i [[WilhelmVilim I., njemački car|Vilim I.]] biva okrunjen kao njemački imperator u [[Dvorana ogledala|Dvorani ogledala]] u [[Versailles]]u, koja je služila kao središte pruske armije. Bismarck je time zakonito stvorio [[Njemačko carstvoCarstvo]] pod vođstvomvodstvom [[Pruska|Pruske]] uz isključenje [[Austrija|Austrije]].
== Kancelar ==
[[Datoteka:Otto von Bismarck.JPG|mini|Otto von Bismarck 1873.]]
Slavljen kao nacionalni heroj, Bismarck postaje prvi [[kancelar]] novog njemačkognjemačkoga carstva. U vanjskoj politici posvećuje se očuvanju mira između europskih sila [[Francuska|Francuske]], [[Austrija|Austrije]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Rusija|Rusije]]. Bismarck je vjerovao da središnja pozicija Njemačke u Europi može biti uzrok njenog razaranja u slučaju bilo kojeg rata.
Na unutrašnjem planu bio je zabrinut pojavljivanjem dvaju novih političkih stranaka: Katoličke stranke centra, i Socijaldemokratske partijestranke Njemačke. Bitka protiv [[katolicizam|katolicizma]] koja je započela [[1872.]] godine, pod imenom "Kulturna borba" (''Kulturkampf'') uglavnom je bila promašaj. Bismarck je napao socijaldemokrate na dvadvije frontafronte: socijaldemokratska partijastranka i njenenjezine organizacije su stavljene vanizvan zakona, dok je radničkoj klasi dano veomavrlo progresivnonapredno<!-- razvijeno, suvremeno, socijalno --> zakonodavstvo koje je omogućavalo zdravstveno osiguranje, osiguranje u slučaju nesreće na radu, kao i starosne mirovine.
Na izborima 1890. godine i Katolička partijastranka centra i Socijaldemokratisocijaldemokrati osvajaju mnogo glasova, a Bismarck daje ostavku na inzistiranjezahtijevanje njemačkognjemačkoga cara Wilhema[[Vilim II., njemački car|Vilima II.]], koji je došao na tronprijestolje 1888. godine. Bismarck je proveo svoje posljednje godine pisajući memoare (''Gedanken und Erinnerungen''; "Razmišljanja i sjećanja"). Umro je u 83. godini života [[1898]]. godine u [[Fredrihsruh]]u.
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|DrugogDrugoga svjetskog rata]] Njemačka ratna mornarica imala je ratni brod imenovan u njegovu čast, ''Bismarck'', kao i Njemačka imperijalna mornarica čija su dva broda nosila njegovo ime. Također, mjesto Bismarck, [[Sjeverna Dakota]], nosi njegovo ime, kao i Arhipelag Bismarck i Bismarckovo more kod bivše Njemačkenjemačke kolonije [[Nova Gvineja|Nove Gvineje]], ali ite više ulica i škola u Njemačkoj.
== Reference (en.wiki)Literatura ==
<!-- navedena prema en.wiki -->
*Crankshaw, Edward. ''Bismarck.'' The Viking Press. (1981).
*[[ErichCrankshaw, Eyck|EyckEdward, Erich]]. ''Bismarck and the German Empire.'' W.The W. Norton &Viking CompanyPress. (19641981.). ;
*Hiss[[Erich Eyck|Eyck, O.C.Erich]], ''Bismarck: Gesetzeand undthe WürsteGerman Empire.'' SansW. SouciW. DruckNorton & Company. (19311964.) ;
* LermanHiss, Katharine AnneO.C. ''Bismarck: ProfilesGesetze inund PowerWürste.''. Longman,Sans 2004.Souci ISBNDruck 0-582-03740-9(1931.);
* Lerman, Katharine Anne, ''Bismarck: Profiles in Power''. Longman, 2004., ISBN 0-582-03740-9.
* Emil Ludwig, ''Wilhelm Hohenzollern: The last of the Kaisers,'' New York (1927.) ;
*Palmer, Alan. ''Bismarck,'' Charles Scribner’s Sons. (1976)
*Palmer, Alan. ''Bismarck,'' Charles Scribner’s Sons. (1976.);
*Otto Pflanze., ''Bismarck and the Development of Germany.'' 3 vols. (Princeton University Press, 1963–90).);
*[[Fritz Stern|Stern, Fritz]]., ''Gold and Iron: Bismarck, Bleichröder and the Building of the German Empire.'' Penguin. (1977.). ;
*[[A. J. P. Taylor|Taylor, A. J. P.]], ''Bismarck: the Man and the Statesman.'' Hamish Hamilton. (1955.).
== Vanjske poveznice ==
| 