Razlika između inačica stranice »Nikita Hruščov«

Dodano 15 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
|nasljednik= [[Leonid Brežnjev]]
|prethodnik= [[Georgij Maljenkov]]
|nasljednik2= [[Aleksej KusiginKosigin]]
|prethodnik2= [[Nikolaj Bulganjin]]
|predsjednik=
Nikita Sergejevič Hruščov bio je sovjetski komunistički vođa, generalni tajnik sovjetske komunističke stranke u periodu od [[1953]]. do [[1964]]. godine i premijer SSSR-a u razdoblju od [[1958]]. do 1964. godine. Nikita Sergejević Hruščov rođen je u mjestu Kalinovka, kao sin rudara. U mladosti je radio kao pastir i bravar. Nakon služenja u carskoj vojsci ([[1914]]. - [[1918]].) i sudjelovanju u [[Ruska revolucija|ruskoj revoluciji]] pridružio se komunističkoj stranci i [[Crvena armija|Crvenoj armiji]] [[1918]]. godine i borio se u građanskom ratu. Pohađao je visoku školu komunističke stranke [[1921]]. godine i bio aktivan član stranke sve do [[1929]]. godine. Naredne dvije godine pohađao je Industrijsku akademiju u Moskvi.
 
Hruščov je ubrzano napredovao u stranci, te je [[1934]]. postao član [[CKCentralni komitet|Centralnog komiteta]]. U razdoblju od [[1935]]. do [[1937]]. generalni je tajnik moskovskog regionalnog komiteta gdje provodi industrijalizacijski program druge petoljetke. Godine [[1938]]. premješten je u [[Ukrajina|Ukrajinu]] gdje vrši dužnost generalnog tajnika ukrajinske partijske organizacije i postaje privremeni član partijskog [[Politbiro]]a. Punopravan član Politbiroa postaje [[1939]]. godine kada je imenovan u Prezidij Vrhovnog Sovjeta. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] Hruščov je na čelu političkog odjela Crvene armije na južnom frontu. Godine [[1944]]. kada su [[Nijemci]] istisnuti iz Ukrajine povjerena mu je obnova poljoprivredne proizvodnje, uspostava reda i kažnjavanje izdajica. Vraćajući se u Moskvu imenovan je članom Sekretarijata partijskog Centralnog komiteta. Kasnije će se istaknuti kao vodeći sovjetski poljoprivredni ekspert. Nakon smrti Staljina [[1953]]. postao je generalni tajnik Centralnog komiteta i time glava komunističke stranke SSSR-a. Tada je započela borba za vlast između Hruščova; Georgija Malenkova, premijera i [[Lavrentij Berija|Lavrentija Berije]], šefa tajne policije ([[KGB]]). Malenkov i Hruščov, s još jednim dijelom vlade, željeli su smanjiti moć KGB-a koji je u doba Staljina došao na zao glas. Berija je nasuprot njima želio povećati političku moć KGB-a. Stranka je podržala Malenkova i Hruščova, a Berija je uhićen i smaknut [[1953]]. godine. Hrušov je tada uspio pobijediti Malenkova jer je on kontrolirao partijski aparat i na važne funkcije imenovao velik broj ljudi koji su mu bili odani. Stoga je [[1955]]. godine Malenkov podnio ostavku.
 
Godine [[1956]]. na XX. kongresu stranke Hruščov je poduzeo neočekivani korak i označio je Staljina odgovornim za masovna ubojstva i deportacije, njemačku invaziju u 2. svjetskom ratu i sovjetski raskid s [[SFRJ|Jugoslavijom]]. U skladu s tom politikom predvodio je sovjetsku delegaciju na pregovorima u [[Beograd]]u, kojom prilikom je javno priznao pogrešnost Staljinovog napada na [[KPJ]] (Komunističku partiju Jugoslavije) i Jugoslaviju. Hruščovljevi motivi za destaljinizaciju bili su kompleksni. On je želio ponovo uspostaviti vladavinu zakona, ali je također želio eliminirati suparništvo stranačkih i državnih službenika. Pored toga Hruščov je bio umiješan u mnoge Staljinove [[čistke]] i terorističke akte te je tako mogao ukazati na Staljinove ljude od povjerenja koji su bili još odgovorniji za zločine od njega samoga. Međutim Hruščovljevi napori na destaljinizaciji ostali su samo na razotkrivanju namještenih sudskih procesa i iznuđenih priznanja članova komunističke stranke. Nikada nije povukao pitanje odgovornosti za pogubljenja i utamničenja milijuna običnih ljudi. Hruščovljev najveći izazov na unutarnjopolitičkom planu bila je poljoprivreda. Dotadašnja vladina politika prema poljoprivredi nije bila naročito realistička jer je od nerazvijene poljoprivrede željela izvući vrhunske rezultate, a to nije išlo. Stoga je Hruščov dopustio da velike površine u [[Sibir]]u, [[Ural (gorje)|Ural]]u i [[Kazahstan]]u budu predane na upotrebu poljoprivrednicima. Međutim proizvodnja se suočila s problemom klime, izborom usjeva te nedostatkom opreme i radnika. Također je nastojao poboljšati i životni standard uspostavljajući minimalnu plaću [[1956]]. godine i izgrađujući velika kompleksna naselja.