Pobuna mornara u Boki kotorskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 5:
{{Glavni|Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}
Već [[1917.]] godine zabilježeni su prosvjedi mornara u ratnim lukama Austro-Ugarske. U [[Pula|Puli]] su se iskazali proturatni prosvjedi, a bilo je i dezerterstva. Veliki štrajk 11 000 radnika arsenala koji su tražili primirje, veće plaće i bolju prehranu izbio je 1918. godine. Iz Kumbora je u [[Brindisi]] prebjegla posada hidroaviona K-307. Iz [[Šibenik|Šibenika]] je u Italiju prebjegla [[torpiljarka]] T-11. Mornari František Kautzky (Čeh) i Ljubomir Kraus (Hrvat) pokušali su bijeg iz Pule torpiljarkom T-80, ali su izdani te osuđeni na smrt i strijeljani. Podržavajući radničke nemire, mornari s ratnih brodova Erzherzog, Prinz Eugen i Aspern, otkazivali su poslušnost zapovjedništvu. Zbog neposluha su 35 pripadnika Hidrobaze kažnjeni dugogodišnjim zatvorskim kaznama. Zbog besmislenih produljenja ratnih operacija, sve lošijih uvjeta života, teškog položaja Hrvata, Čeha, Slovenaca, nemiri su se širili. Četvrta flota [[Austrougarska ratna mornarica|Austrougarske mornarice]] većinu je vremena do pobune provela na vezu, tako da je i neaktivnost utjecala na mornare.
U početku 1918. godine u Boki Kotorskoj su se nalazili austrougarski ratni brodovi:
Redak 20:
Flotom je zapovijedao kontraadmiral Aleksander Hansa s oklopnog krstaša Sankt Georg, a bio je izravno potčinjen zapovjedništvu ratne mornarice u Puli.
U Kumboru je bilo nekoliko izviđačkih aviona, a u mornaričkom arsenalu u Tivtu je radilo oko 300 radnika, a u Đenovićima se nalazila podmornička baza.
Osim mornara, u Boki je na početku [[1918.]] godine bilo oko 6000 pripadnika kopnene vojske.
== Početak pobune ==
| |||