Razlika između inačica stranice »Erazmo Roterdamski«

Dodana 32 bajta ,  prije 10 godina
bez sažetka
Erazmo Roterdarmski (Desiderius Erasmus Roterodamus), ili pravim imenom '''Geert Geerts''' - pogrešno je mislio da nizozemski ''geert'' dolazi od ''begeren'', "željeti", [[Latinski jezik|lat.]] ''desidero'' pa je, prema humanističkoj modi, preveo vlastito ime, i to i na latinski i na [[grčki jezik|grčki]].
 
Rođen je 28. listopada 1465. (prema nekim izvorima 1466.) u [[Rotterdam]]u. Gotovo je sigurno da je bio izvanbračno dijete, da mu je otac bio svećenik imenom Gerard; o majci se zna malo toga osim imena - zvala se Margareta. Roditelji su mu rano umrli (za vrijeme kuge 1483.), a dobio je najbolje moguće obrazovanje toga doba - pohađao je niz samostanskih i polusamostanskih škola, u [[Deventer]]u i [[Herzogenbosch]]u. S dvadeset i pet godina postao je [[svećenik]] i stupio u [[Augustinski heremiti|augustinski red]], no čini se da nikad nije djelovao kao svećenik (a redovnike je napadao u svim svojim kritikama malverzacija [[Crkva|Crkve]]).
 
Prelazi u službu Henrija de Bergue, biskupa u Cambraiu. U toj službi ostaje pet godina da bi zatim otišao na nastavak studija u [[Pariz]].
Mnogo važnija od Erazmovih putovanja njegova su djela. Tijekom boravka u Engleskoj počeo je filološki ispitivati grčke rukopise [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] kako bi priredio novo izdanje i latinski prijevod. Erazmovo je izdanje objavio Froben u Baselu (1516.) i ono je postalo temeljem znanstvenog proučavanja [[Biblija|Biblije]] tijekom Reformacije. Bio je to prvi pokušaj kompetentnog i liberalnog znanstvenika da ustanovi što su pisci Novog zavjeta zaista napisali, a što je u tekst ušlo zbog pogrešaka prilikom prepisivanja.
 
Stanujući u kući kancelara [[Thomas More|Thomasa MooreMore]]a piše i posvećuje domaćinu svoju ''Encomium Moriae'' (»Pohvalu ludosti«), satiru na neuku i lijenu raspuštenost samostanaca, nadutu učenost teologa i gramziv nemoral visoke crkvene hijerarhije; ovaj je tekst i danas Erazmovo najpoznatije i najprevođenije djelo.
 
Pozvan je na sveučilište u [[Sveučilište Cambridge|Cambridge]]u gdje predaje [[grčki jezik]] i egzegezu, a kada mu se izjalovio pokušaj da se posredstvom novog [[papa|pape]] zaposli u Rimu polazi na duže putovanje po Njemačkoj. Trijumfalno dočekan u nizu gradova biva konačno pozvan na dvor Karla Habsburškog u [[Bruxelles]]u s titulom kraljevskog savjetnika i rentom od 400 florina. Njegov boravak u Bruxellesu poklapa se s počecima Reforme. [[Martin Luther|Luther]] i čitav reformatorski krug očekuje da će Eramzo kao istaknuti kritičar papinstva i crkvenih zloupotreba pristupiti pokretu. Ali Erazmo, unatoč svojim simpatijama za proturimski smjer Reforme i unatoč prijateljstvu s mnogim njezinim pobornicima, čuva svoju javnu neutralnost.