Commodore International: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 41:
Prvi od katastrofalnih poteza Commodore kompanije na putu u propast je bio [[Comodore 64GS]] u kolovozu 1990 godine. Očekivanja rukovodstva da će potrošači kupiti 8-bitnu konzolu kada na tržištu imaju 16-bitnu ([[Sega Mega Drive]], [[Super Nintendo Entertainment System]]) su bile fantazije koje su skupo plaćene. Od približno 75 000 proizvedenih konzola prodano ih je bilo samo 25 % što i nije loš rezultat ako gledamo da nije bilo nekakve medijske potpore prodaji.
Drugi očekivani debakl postaje računalo [[Commodore 65]] čiju proizvodnju zaustavljao Gould prije nego što je uopće ušlo u prodaju. Ta dva debakla su koštala tadašnjeg direktora [[Harold Copperman|Harolda Coppermana]] posao. Jedino dobro što je on bio napravio tijekom svoje dvije godine postaje priprema za proizvodnju [[Amiga 1200|Amige 1200]]. Novi direktor [[Mehdi Ali]] odmah zaustavlja taj potencijalno uspješni projekt i počinje forsirati proizvode koji kao osnovu imaju Amiga 500 računalo. Ti novi proizvodni debakli 1991/92 godine postaju [[
Na kraju Mehdi se vraća na projekt Amiga 1200 kojega je blokirao godinu dana ranije. Bez obzira na sve ovaj direktor ne dobiva otkaz pošto se sprijateljio s glavnim dioničarem kompanije Gouldom. U [[božić]]noj sezoni 1993 godine [[Amiga 1200]] je veliki uspjeh, ali Commodore više nema dovoljno novaca da proizvodi čipset za nju, tako da su trgovine pune [[Amiga 600]] koje nitko ne želi, a bez Amiga 1200 koje svi žele.
Jesen 1993 godine Commodore je u fazi umiranja. Izlazak igraće konzole [[Amiga CD 32]] u rujnu 1993 predstavlja zadnji pokušaj spasa kompanije. Na kraju njeni ekonomisti su izračunali da bi Commodore preživio ako uspije prodati 400 000 primjeraka [[Amiga
[[29. travnja]] [[1994]]. kompanija '''Commodore''' je proglasila bankrot. Ako se tada ili danas pita njene djelatnike tko je najodgovorniji za bankrot gotovo svi će optužiti njenog posljednjeg direktora [[Mehdi Alija]].
| |||