Šestodnevni rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uklanjanje izmjene 2818154 što ju je unio/unijela 91.191.26.78 (Razgovor sa suradnikom:91.191.26.78) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 32:
Sredinom svibnja [[1967]]. Egipat je počeo koncentrirati svoje vojne snage na Sinajskom poluotoku usprkos činjenici da su njegove vojne snage bile bitno ograničene sudjelovanjem u građanskom ratu u [[Jemen]]u u kojem je sudjelovalo oko 50.000 egipatskih vojnika. Na egipatski su zahtjev [[18. svibnja]] sa [[Sinaj]]a povučene snage [[UN]]-a, a potkraj istog meseca Egipat je zabranio prolaz izraelskim brodovima kroz Tiranski tijesnac i tako blokirao južnu izraelsku luku [[Eilat]] u Akabskom zaljevu.
Nakon što su [[30. svibnja]] [[1967]]. jordanski kralj Husein i egipatski predsjednik [[Gamal Abdel Naser|Naser]] potpisali sporazum kojim su dvije vojske stavljene pod zajedničku komandu, procjene izraelske obaveštajne službe govorile su da je napad arapskih zemalja na Izrael siguran. Najveći strah izraelska komanda imala je od mogućeg istodobnog rata na tri bojišta, koji je mogao biti izbjegnut samo preventivnim izraelskim napadom. Na temelju takvih prosudbi izraelsko je vodstvo na čelu s premijerom Levijem Eshkolom donijelo odluku o brzoj mobilizaciji i grupiranju izraelskih snaga za napad.
Poučen prijašnjim ratnim iskustvima, Izrael je na svoje granice počeo graditi niz utvrda. Nakon niza graničnih sukoba sa susjedima, Izrael je preventivno napao [[Egipat]], a kasnije je napad proširen i na [[Sirija|Siriju]] i [[Jordan]]. Egipat je bio inicijator napada na teritorij Izraela [[1948]]. odmah nakon proglašenja nezavisnosti. Na kraju tog rata, čije se posljedice i danas osjećaju, Izraelci su kontrolirali pojas [[Gaza|Gaze]], poluotok [[Sinaj]], [[Golanska visoravan|Golansku visoravan]] i [[Zapadna obala|Zapadnu obalu]]. Na strani Izraela zapovijedaju: [[Yitzhak Rabin]], [[Moshe Dayan]], [[Uzi Narkiss]], [[Israel Tal|Israel Tal]], [[Ariel Sharon]].
| |||