Georgij Žukov: razlika između inačica

Nakon [[Staljin]]ove smrti Žukov staje na stranu antistaljinističke struje i osobno uhićuje šefa tajne policije Beriju. No, nakon novog raskola u kojoj su na jednoj strani bili [[Nikita Hruščov]] i [[Nikolaj Buglanjin]], a na drugoj [[Georgij Maljenkov]] Žukov staje na stranu prvih. I to zato što su oni podupirali veće izdatke za tešku industriju i obranu, dok je Maljenkov bio za veću proizvodnju potrošnih dobara. Stoga je u ožujku [[1956]]. postao ministar obrane. Unatoč svemu [[3. studenog]] optužen je za narušavanje lenjinskih principa, pokušaja da ograniči rad partijskih organizacija u oružanim snagama i nastojanjem da ukloni rukovodeću ulogu i kontrolu komunističke stranke nad vojskom. Nakon toga smijenjen je s dužnosti ministra obrane i sa svih partijskih dužnosti. Ostao je samo običan član stranke i povukao se u mirovinu. Potkraj ljeta [[1961]]., kada je berlinska kriza bila na vrhuncu, Hruščov je od Žukova zatražio da se vrati u aktivnu službu, ali je ovaj to odbio. Stari ratnik djelomično paraliziran, mirno je živio u svojoj ladanjskoj kući nedaleko Moskve. Njegova druga supruga - Galina, mlađa od njega oko 25 godina, po zanimanju liječnica s ljubavlju se brinula o svom mužu. Njihova kćerka Maša kao i njegove dvije kćerke iz prvog braka Ela i Era, bile su radost straomestarome ocu. Georgij Konstantinovič Žukov preminuo je [[18. lipnja]] [[1974]]. godine.