Publije Vergilije Maron: razlika između inačica

 

Posljednjih deset godina života proveo je Vergilije većinom blizu [[Napulj]]a, a ponekad i na [[Sicilija|Siciliji]]. Godine [[19. pr. Kr.]] polazi na put u [[Grčka|Grčku]] i Anadol s namjerom da upozna te krajeve prije nego dovrši spjev [[Eneida|Eneidu]] i posveti se potom sasvim filozofiji, jer ga ova želja iz mladosti nije napustila. U [[Atena (grad)|Ateni]] se nađe sa carom Augustom koji je primjetio da je pjesnik oslabio te ga nagovori da se vrati s njim u Italiju. Krhka zdravlja, Vergilije se već u Grčkoj razboli. U Megari je pozlilo Vergiliju, a na moru ga uhvati jaka groznica. Stigne lađom do Brindisija u [[Apulija|Apuliji]] gdje nakon par dana umire 22. rujna 19. godine prije Krista. Bio je, kažu, seljačkog lika, omanji i punašan, ali krhka zdravlja. Tih, skroman i jako stidljiv, izbjegavao je javnost, pa su ga stoga zvali Parthenias. Pepeo mu je po njegovoj želji prenesen u Napulj i sahranjen je negdje putem u Puteoli. Na samrti je tražio rukopis Eneide da ga uništi. Kad mu prijatelji nisu ispunili tu želju, ostavio je rukopis u oporuci prijateljima Variju i Tuki. U oporuci im je bio zabranio da ga izdaju. Ali po želji Augustovoj Varije i Tuka su izdali Eneidu onakvu kakva je izašla ispod pjesnikovog pera, jer im je August izričito zabranio da išta mjenjaju.

 

Vergilije je djelom »Georgike« i spjevom »[[Eneida]]« poostao glavni predstavnik Augustova kulturnog prosvjetiteljstva, visoko cijenjen i od samog cara koji mu je osigurao udoban i miran život.